Merima Šemić Prguda: Majčinstvo je najteža i najljepša stvar koja mi se mogla dogoditi

Piše: E.M.

Merima Šemić Prguda, svoje prve korake na televiziji zabilježila je 2008. u showbizz emisiji “Glam Blam”, koja je emitirana na Hayat televiziji. Nakon toga, prelazi na voditeljsku poziciju informativne emisije i ostaje tu do danas. U međuvremenu, Merima se udala i dobila dva sina zbog čega je odlučila posao ostaviti po strani i posvetiti se ulozi majke. O majčinstvu i svim slatkim mukama koje ono nosi, svakodnevici, poslu i svim njegovim segmentima u kojima uživa, govorila je za “Azru”. Na početku razgovora, prisjetila se svojih prvih novinarskih koraka.

– Početaka se uvijek rado sjećam, najljepši su mi. Pala sam u ruke Igoru Todorovcu, sjajnom čovjeku kojeg i danas beskrajno cijenim i volim. Zajedno smo radili „Glam Blam“, a Igor mi je prenio temelje koje i danas gradim znanjem. Imala sam sreću raditi sa sjajnim ljudima, Adnanom Rondićem, Midhetom Kurspahić, Šemsudinom Skejićem, Tomislavom Đurićem i prekrasnim Kostom, Konstantinom Jovanovićem, koji nas je, nažalost, napustio ove godine. Uživala sam i tada, a i danas. Beskrajno volim svoj posao, sve segmente, i smatram se sretnom zbog toga. Rijetkost je raditi nešto što volite i uživati u tome.

Okušali ste se u brojnim sferama novinarstva. Koji format TV posla Vam najviše prija? U čemu se najviše pronalazite?

– Najdraži mi je studio, gosti, dinamika, razgovori. Nekada malo manje, nekada više prijatni ili neprijatni, ali to je sve rok službe. Ali, studio je moj svijet. Tu sam u svom na svom.

 Jako ste utjecajni i priznati u svijetu medija. Šta biste izdvojili kao prednost, a šta kao manu posla kojim se bavite?

– Prednost mog posla je što možete biti glas onih koji se ne čuju, možete mijenjati svijet. Možete utjecati na promjene i tok života. Ali tu je i kvaka, sve to je ujedno i prednost i mana. Kao i sve, postoji dobro i loše, tako i medijski prostor najčešće biva zloupotrijebljen, pa se stvara haos, manipuliše se velikim masama, a istina ostane negdje zaglavljena između. Mediji su moćno oružje koje u rukama pogrešnih umova napravi veliki haos. BiH je sjajan primjer toga.

 Je li ikada bilo grešaka i kako se snalazite u tim momentima? Koliko je važna improvizacija?

– Jeste… Mnogo grešaka. Nekih se zaista nerado sjetim. Ali, smatram da je to sve sastavni put odrastanja, učenja, rasta i sazrijevanja. Bez toga ne ide. A kad se desi, improvizacija je jedino što vam ostaje. A i to je škola za sebe.

 S obzirom na opis posla kojim se bavite, a koji zahtjeva dostupnost, je li uopće moguće izbalansirati između poslovnog i privatnog?

– Nije lako. Cijenim tuđe vrijeme jednako kao i svoje, i beskrajno cijenim ljude koji poštuju privatne sate. Da, takav mi je posao, ali ne znam ni bih li drugačije mogla funkcionisati nakon toliko godina paralelnog života – privatno i poslovno. Neodvojivo je jer ste uvijek u komunikaciji, uvijek ste u kontaktu, ali balans je važan. Naš posao je takav da nemate prostora propustiti događaj, vijest, izjavu. Ali, naučite ukorak s poslom voditi i privatni život, pa to nekako postane cjelina. Balansiram, ne znam ni sama kako, ali ide. Već me skoro dvije godine nema nigdje, nedostaje mi taj haos.

 

 Karijeru ste nastavili na TRT Balkans, ali Vas je životni put odveo na drugu stranu.

– Da, to je bila jedna lijepa priča. Trenutno sam fokusirana na najvažniju oblast mog života, na najvažniji posao i angažman – biti mama dvojici prekrasnih dječaka. Jednom u životu imamo taj luksuz da budemo sa svojom djecom godinu, najčešće i manje, po cijeli dan, tako da to vrijeme koristim što bolje mogu s njima. Kad krene posao, ludilo obaveze, organizacija, ostaje veliki napor da vrijeme s njima bude kvalitetno, ali ga je mnogo manje. Stvarnost je surova, a oni su mali, samo sada.

Kako biste opisali majčinstvo? Koliko Vam prija ta uloga?

– Majčinstvo je najteža i najljepša stvar koja mi se mogla dogoditi. Beskrajno sam zahvalna za sve. Prija mi, negdje sam se promijenila u međuvremenu, ti malci su promijenili način na koji gledam svijet, način na koji vidim sebe, uvidjela sam mnogo mana i nekih drugih osobina koje nisam ni znala da imam. Učim i ja od njih svaki dan. Ne dosadi nikad. Ne umori nikad. Padnete s nogu, nemate više ni atom snage, ali ustanete, i sve nestane. Posebno je.

Na društvenim mrežama nerijetko objavljujete lijepe prizore iz Vaše porodične svakodnevice. Kako izgleda jedan Vaš zajednički dan?

– Otkako nas je četvero, bila je ludnica na početku dok nismo uhvatili ritam. Sada već sve ide mnogo lakše. Dan izgleda tako da ne znam ni kako prođe – ustane jedan, ustane drugi, doručak jednom, doručak drugom. Pelena jedna, druga, treća; igračka jedna, druga, treća; park. U svemu tome, mašina veša, mašina suđa, ručak, večera, raspremanje, kupanje i u krevet. Mnogo dinamično, ispunjeno bez praznog hoda. Naporno, ali vrijedi zadovoljnog i mirnog sna, i jutra bogatog osmijesima tih okica koje vas zahvalno i s beskrajno mnogo ljubavi gledaju.

Šta Vam je najvažnije u braku?  Čime Vas je suprug osvojio?

– U braku mi je najvažnije poštovanje. Nema ljubavi bez poštovanja, nema ni braka ni zajednice ni mira u kući. A kada bih morala izdvojiti čime me je Adi osvojio, ne mogu izdvojiti jednu stvar. Adi je zanimljiva osoba, drugačija, temperamentna. Naša komunikacija je specifična, smiješna. Nije upitno da se volimo, ali funkcionišemo kao najbolji drugovi koji pričaju o svemu, šale se na račun svega, raspravljaju o svemu. Jednostavno, neke se stvari dese. Nijedno nije to planiralo, nismo ni slutili. Ali evo, tu smo danas, s dvoje djece, a i dalje smo isti.

 Ko je Merima kada nije ispred kamere?

– Merima je, kada se ugase kamere, opuštena osoba koja se mnogo šali, smije. Voli da spava, čita knjige i ide na planinu. Nije da sad imam vremena za stvari koje volim, ali doći će i to na red opet.

Šta Vas može rastužiti, a šta uvijek oraspoložiti?

– Laž je nešto što me uvijek rastuži i povrijedi. Tužno je na šta su ljudi sve spremni. A oraspoloži me istina koja poništi laž. Osim toga, oraspolože me divni, pozitivni ljudi, roditelji uvijek, njima se najviše ponosim.

 

 Kakvi su Vam utisci s „Azrinog“ premium eventa? Jeste li osoba koja voli partijati ili ste više za mirne izlaske?

– Party je bio sjajan. Uvijek su eventi koje organizujete zaista na nivou. Sjajna ekipa, društvo. Mislite na partnere, na čitaoce. To su uvijek važne i lijepe stvari. Ja nisam osoba od partijanja, nisam nikad zatvarala lokale, ostajala do kasno u noć. Izađem, bude mi lijepo, ali mi veoma brzo dosadi. Tada bježim kući. Volim ponekad, ali ne često. Draže su mi mirnije varijante.

 Imate li neki „guilty pleasure“?

– Hrana. Veliki sam gurman i uvijek je borba. Nekad popustim, pa opet ispočetka borba.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti