Kultura je uvijek bila na marginama. Iako sam optimist, jako sam zabrinuta i tužna. Sad imamo priliku da preuzmemo budućnost u svoje ruke! Evo sad su izbori. Izađite i glasajte
Priznata i poznata glumica, diplomirana pedagoginja, Jasminka Beri, u javnosti poznatija kao Jasna Ornela Bery, u posljednje vrijeme široj publici je prepoznatljiva i po ulozi Bahre u seriji “Dva smo svijeta različita”. Jedna je od najvećih ambasadora bh. kinematografije, koja je snimila više od četrdeset dugih i kratkih filmova, sedamnaest serija, i sedamdesetak uloga u teatru. Filmovi u kojima je igrala nose više od 150 prestižnih nagrada, a šest od tih filmova bili su kandidati BiH za Oskara.
Koliko je danas raditi u kulturi na ovim prostorima teško i neizvjesno?
– Kultura je uvijek bila na marginama. Nažalost, sve nas je pogodila ova pandemija. Posljedice pandemije se osjećaju u svim segmentima našeg života pa tako i u kulturi. Neka istraživanja tvrde da i glumci, odnosno kultura, pored uslužnih djelatnosti, spadaju u najugroženije profesije, naročito alternativni teatri, predstave, koji se i s finansijskom podrškom (uz sva odricanja), ako nije adekvatna, teško održe – kaže Beri na početku razgovora za magazin „Azra“.
Kako sve što vidite i čujete (kultura, politika, socijalna zbilja) utječe na vas?
– Iako sam optimist, jako sam zabrinuta i tužna. Ne zbog sebe, već zbog naših naraštaja, naše djece i unuka. Zbog nezaposlenosti i neizvjesnosti naša mladost napušta svoju zemlju i odlazi u nepoznato, u tuđinu. Jedna od najkorumpiranijih zemlja smo, u kojoj vladaju pljačka i kriminal. Pravosuđe se mora osloboditi stege i političkog utjecaja. Pogledajte u kojem stanju nam je zdravstvo i obrazovanje. Ekonomija nam je u katastrofalnom stanju. Poslodavci su opterećeni visokim porezima i nametima. Dovoljno vam je osvrnuti se kakav nedostojanstven život vode penzioneri koji nemaju ni za kruh, a kamoli za lijekove za koje nerijetko sami snose troškove. Osvrnut ću se i na one s posebnim potrebama, koji kao i njihove obitelji imaju neadekvatnu i nedostatnu pomoć i naknadu. A da ne govorimo o borcima, invalidima, koji su odbranili ovu zemlju a sad sa svojim obiteljima žive na rubu egzistencije.
Sve više žena i mladih vidimo u političkim redovima, zbog čega je to tako? Koji su Vaši razlozi bili da se politički aktivirate?
– Kandidatkinja sam za Parlament FBiH na broju 2 u ime Saveza za bolju budućnost (SBB). Napokon su se aktivirale i žene i mladi, iako još nedovoljno. Nemojmo zaboraviti da živimo u društvu koje je skrojeno prema muškarcu. Naša svijest se polako budi iz dubokog sna. Ili se bar nadam. Nikada nisam pripadala nijednoj političkoj opciji. U vrijeme Jugoslavije tri puta su mi nudili da uđem u Savez komunista. Nisam željela biti režimska glumica. Izabrala sam teži, trnovitiji put, i samostalno bez ičije pomoći izgradila karijeru na koju sam ponosna. U politiku sam ušla onog trenutka kad sam uhvatila sebe kako, kao i većina drugih, stalno negodujem i kritikujem. Kao društveno odgovorna osoba, socijalno osjetljiva, naročito prema najranjivijim skupinama, shvatila sam da ako nešto želim promijeniti moram se pokrenuti. Želim da svojim angažmanom, iskustvom i znanjem doprinesem stvaranju boljeg, humanijeg i sigurnijeg društva. U politiku sam ušla kao realizirana osoba i privatno i poslovno.
Šta očekujete od predstojećih izbora, smatrate li da će ljudi konačno podržati promjene, i da ćemo vidjeti bolje sutra?
– Želim biti optimist. Svim srcem se nadam da će naša prelijepa, ali napaćena zemlja izaći iz ovog beznađa i da će je napokon ogrijati sunce. Ja sam oduvijek bila neko ko dijeli ljude na dobre i loše bez obzira koje su nacije i vjere. Voljela bih da je još više pametnih i poštenih ljudi u politici, koje često gledam na televiziji, koji tačno detektuju šta ne valja, ali bih voljela i da nude rješenja. Vi najbolje znate kako funkcioniše naša zemlja. Da biste skinuli vlast koja nas ugnjetava sad će već i 30 godina, morate se uključiti i angažovati malo više od pukih kritikovanja. U vlasti imamo mnoge koji su uredno godinama na budžetu i koji samo pričaju šta ne valja i šta treba uraditi, a malo toga su uradili. A zašto? Pa jer nisu dovoljno kapacitirani da to provedu u djelo.
Sad imamo priliku da preuzmemo budućnost u svoje ruke! Evo sad su izbori. Izađite i glasajte. Moramo se izboriti za društvo jednakih šansi i stvoriti ambijent u kojem naša djeca neće napuštati našu zemlju. Svi moramo imati svijest da u svojim rukama imamo najmoćnije i najubojitije oružje, a to je naš glas. Nemojte dozvoliti da ga neko zloupotrijebi!
Za šta u svom dnevnom rasporedu uvijek imate vremena?
– Za moje najmilije i moje mezimce. Nastojim da vrijeme koje provedem sa svojima bude što kvalitetnije, puno radosti i ljubavi.
Okitili ste se i ulogom bake. Kažu da je to neka nova vrsta ljubavi, možete li nam je opisati?
– Nedavno sam pored moja dva princa postala ponosna baka i naše male princeze. Ljubav prema mojim prinčevima i mojoj princezi je neizmjerna. Oni me oplemenjuju i bez njih, mog sina Vuka i moje snahe Maje, koja mi je kao druga kći, nisam kompletna. To vam je bezuslovna ljubav. Kad ih pogledam i vidim da su sretni, svi problemi nestaju i cijeli svijet zamiriše. Oni su smisao mog života.
Koliko je baka popustljiva?
– Bolje da ne pitate. I previše.
Predstava “Ih kako bih te ja”?
– U predstavi “Ih, kako bih te ja”, koja je obilježila moj jubilej i čiji sam producent, glavne uloge igraju izvrsni glumci, Vuk Marinić, Amar Selimović i moja malenkost. Vuk je zajedno s Vedranom Božinović, napravio vrlo uspješnu dramatizaciju i adaptaciju, dopisujući i nove komične scene. U ovoj adaptaciji to je povezano sa scenama u predstavi inspirisanim mojom karijerom, tačnije slikom koju drugi imaju o meni. Predstava je osvojila publiku i postigla veliki uspjeh kako u BiH, tako i u Hrvatskoj.