Istražili smo: Kako crtani filmovi utječu na razvoj djeteta?

Piše: Selma Hodo

 

Savremeno doba umnogome je promijenilo ponašanje djece. Naime, formiranje ličnosti osobe počinje u ranom djetinjstvu, a glavno sredstvo utjecaja na razvoj djece u ranoj dobi su animirani filmovi. Naučnici Nacionalnog instituta za kulturu u Michiganu ističu kako crtani filmovi igraju značajnu ulogu u razvoju djeteta, jer su uključeni u njegovu pripremu za kasniji život. Za dijete je izgled junaka iz crtanog filma od posebne važnosti. Pozitivni likovi bi trebali biti slatki ili čak lijepi, dok bi negativni likovi trebali biti suprotni. U slučaju kada su svi likovi strašni, ružni, bez obzira na ulogu, dijete nema jasne smjernice za procjenu svojih postupaka.

Prema studijama provedenim još 60-ih godina dvadesetog vijeka, scene nasilja iz crtanih filmova koje vide djeca povećavaju njihovu agresivnost i formiraju karakterne crte.

Posljednjih godina na televiziji se pojavio veliki broj raznih animiranih filmova, domaćih i stranih, uglavnom američkih. Nove tehnologije za kreiranje crtanih filmova (kompjuterska grafika, razni specijalni efekti, itd.) postavljaju mnoga pitanja. Ako su stari crtani filmovi bili prirodni, kako u načinu produkcije tako i u percepciji, i nisu štetili nesređenoj dječijoj psihi, onda su moderni crtani filmovi često lišeni estetskog i etičkog sadržaja, a likovi u njima pokazuju ekstremni stepen agresije.

Postavlja se pitanja: da li crtani filmovi utječu na emocionalno stanje i ponašanje djeteta, te koje crtane filmove treba da gledaju djeca? Ova pitanja interesuju ne samo psihologe i nastavnike, već i roditelje.

– Crtani filmovi se razlikuju i zbog toga se trebaju tumačiti individualno i pojedinačno. Filmovi koji su edukativnog sadržaja i zabavni, jesu oni koji se preporučuju. Primjeri pozitivnih utjecaja su filmovi koji motivišu dječiju maštu te samostalno izražavanje i stvaralaštvo (ovdje ne ubrajamo filmove nasilnog i sadržaja koji prikazuje sukobe i borbe). Filmovi koji kod djeteta pobuđuju osjećaje empatije i suosjećanja za druge osobe te altruizam su filmovi koji pozitivno utječu na dijete, odnosno njegova razvoj kao cjelovite osobe. Također, crtići koji uče kako se nositi s poteškoćama. Generalno pozitivan utjecaj ostvaruju crtani filmovi koji nauče dijete da usvoji poželjni i prihvatljivi obrazac ponašanja koji će nositi sa sobom svakodnevno – objasnila nam je dječija psihologinja i pedagoginja Azra Hamulić.

Azra Hamulić, dječija psihologinja i pedagoginja

Socijalizacija djece

Radnja crtića prati glavni lik i njegov(e) prijatelj(e), tj. njihov odnos. Taj odnos je često spoj različitosti uvažavanja drugog i drugačijeg, što djetetu omogućuje učenje o gradnji i razvijanju prijateljskih veza i odnosa.

– Predškoski uzrast uči po tačno određenom modelu ili imitaciji, što mu omogućava da usvoji poželjne obrasce ponašanja kroz sadržaje koji ih promovišu, ali istovremenu su i u riziku usvajanja nepoželjnih oblika ponašanja kroz neželjeni sadržaj. Imitacija poželjnog sadržaja pruža mogućnost djetetu da možda prvi put uskoči u cipele glumca, naučnika ili nekog drugog zanimanja koje je i samo poželljelo biti – kaže Hamulić.

Međutim, djeca nižeg uzrasta još nemaju dovoljno vještine da procijene utjecaj crtanih filmova, te često pokušavaju imitirati ponašanje glavnog junaka.

– Djeca ne razlikuju stvarnost i sliku stvarnosti. Slika stvarnosti prezentirana kroz crtani film za dijete do druge godine života je zbunjujući skup boja, zvukova i slika koje dijete ne razumije. Postepeno dijete mijenja svoje viđenje i doživljaj crtića. Više to nije skup stvari već postaju likovi koji žive u TV-u. Tokom četvrte godine već se naziru razlikovanja stvarnih postojećih likova i crtanih likova u crtanim filmovima – kaže Hamulić.

Tek u dobi od šeste do sedme godine dijete uspije s lakoćom pratiti radnju cijelog crtanog filma.

– Djeca koja ne razumiju opasnosti vjeruju kako se niko ne ozlijedi i ne osjeća bol kao što je to slučaj s naprimjer crtanim filmom „Tom i Jerry“, koji se konstantno međusobno udaraju, ozljeđuju i padaju s visine. U nekim crtićima likovi pokazuju nepristojno i neposlušno ponašanje prema svojim roditeljima i dragim osobama i upravo ta asocijalna strana se uzima kao primjer negativnog utjecaja na djecu. Pogrešne poruke, nepoželjna ponašanja i negativan stav mogu dovesti dijete do takvog načina ponašanja. Dijete izloženo grubim i nasilnim crtićima agresiju prihvata kao obrazac ponašanja, dok frustracijom nastoji riješiti izazove.

Problemi s govorom

Hamulić napominje da se sve veći broj pedagoga i nastavnog osoblja u svom radnom i životnom okruženju susreću sa sve većim brojem djece s govorno-jezičkim teškoćama u spektru od nepravilnog izgovora nekih slova i riječi preko nemogućnosti razumijevanja djetetovog govora do potpunog izostanka govora. Također, susreću se i sa sve kraćom pažnjom kod djece.

– Ekranizacija i crtani filmovi su bitan faktor u razvoju dječije pažnje, koji polaskom u školu postaje problem. Djeca sve češće i više jedu hranu u neznanju ispred ekrana, problem gojaznosti je sve prisutniji, a možemo i primijetiti kako je reklamni sadržaj za vrijeme filmova usmjeren na grickalice i brzu hranu. Kako povećavamo vrijeme provedeno pred ekranom, tako smanjujemo vrijeme za fizičku aktivnost. Crtani filmovi mogu izazvati snažne emocije kod djece i potrebu za akcijom. Na ovaj način se nakuplja živčana napetost. Filmovi u kojima dominiraju scene nasilja, žestoke boje, brze izmjene ritma radnje, bučna muzička pozadina kod neke djece stvaraju tjelesni i emocionalni nemir – objašnjava Hamulić.

Primjeri negativnih utjecaja crtanih filmova je i pojava noćnih mora i strahova u kojima su žrtve nekog nasilja ili postaju ravnodušni prema nasilnim scenama. Pozitivno je što djeca otvoreno govore o strahu. Znaju objasniti kojih se crtanih filmova i likova plaše i zašto. Njihove strahove treba razumijeti i pomoći im da ih prevaziđu.

 Odvikavanje od crtića

Roditelji su jedna od najvažnijih karika u medijskom opismenjavanju djece. Preduslov medijske pismenosti djece je medijsko opismenjavanje samih roditelja. Prvenstveno, roditelji bi trebali poticati aktivnosti koje od djeteta zahtijevaju kretanje, razmišljanje, logičko zaključivanje, maštanje, igranje s vršnjacima i napolju s prirodnim materijalima te ga u zavisnosti od uzrasta uključivanji u porodične aktivnosti kroz razvijanje radnih navika i obaveza.

– Roditelji bi trebali biti upoznati sa sadržajem crtića kojeg dijete gleda, što u ubrzanom načinu života kroz praksu pokazuje da roditelji imaju malu ili nemaju nikako kontrolu nad sadržajem i vremenom provedenim ispred ekrana. Prosječno dijete predškolskog uzrasta provede i do tri sata dnevno gledajući crtiće, što mu znatno skraćuje vrijeme za interakciju sa djecom i odraslima. Gledanje u ekran nije interaktivna aktivnost. Važno je da roditelji smanje naviku držanja upaljenog TV-a onda kada ga niko od ukućana ne gleda zato što i sami zvuk utječe na dijete. Potpuna izolacija privlači kontraefekt, zato je važno pronaći određenu ravnotežu i u potpunosti biti svjestaj sadržaja koji dijete gleda.

Ukoliko se desi da dijete pogleda jednom crtani film s neželjenim sadržajem i porukama, neće doći do trajnih posljedica. Međutim, kontinuirano konzumiranje vodi ka ovisnosti o određenoj vrsti sadržaja.

– Dijete se služi ponavljanjem koje mu omogućuje razvoj pamćenja, odnosno iznova gleda isti crtić. Slično je i s omiljenom igračkom. Ponavljanje ima funkciju da poboljša razvoj memorije, a istovremeno djetetu pruža osjećaj sigurnosti unutar poznatog. To mu je jedna vrsta odbrambenog štita, tu je svoj na svome, ispoljava svoje najdublje osjećaje i emocije bez straha i nepovjerenja. Poznato okruženje mu ulijeva osjećaj smirenosti. Svaki nagli pokušaj oduzimanja mobitela, uskraćivanja gledanja TV-a i izmještanje djeteta iz njegove zone udobnosti je pobuđivanje straha i nemira kod djeteta.

Pritom trebamo imati na umu da sva djeca ne reagiraju isto na sadržaje plasirane putem medija. Djecu do  osme godine štiti sposobnost njihovog zamišljanja situacije.

– Mi ih trebamo zaštititi od pretjeranog i nekontrolisanog vremena provedenog ispred ekrana, te od utjecaja i nepoželjnih poruka koji su plasirani kroz sadržaje crtanih filmova. U zavisnosti od hronološke dobi djeteta njegovo razumijevanje sadržaja je drugačije – kazala je Hamulić.

Spriječite na vrijeme!

Osim ograničavanja vremena televizije od kojeg ne trebate odstupati, trebate uraditi i sljedeće stvari:

  • ne držite televizor u dječijoj sobi i daljinski držite dalje od djetetova dosega,
  • imajte pod nadzorom sadržaj koji dijete gleda,
  • utješite dijete ako ga je neki sadržaj uznemirio,
  • komentirajte s djetetom sadržaj koji gleda, kako biste vježbali komunikaciju i iskoristili dobro stranu koju pružaju edukativni sadržaji za djecu,
  • ne tražite od djeteta da gleda crtane filmove ako to ne želi, radije se igrajte s njim,
  • osmišljavajte dječije slobodno vrijeme što bogatijim sadržajem,
  • redovno izlazite s djetetom u prirodu, bez obzira na vrijeme,
  • ne kažnjavajte dijete zabranom gledanja crtanih filmova.

 

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti