Foto: Zlata Hodžić
Sarajevski bend „Sunday Stories“ na muzičkoj sceni djeluje već punih devet godina. Radeći vrijedno, 2017. stiže prvi album „Bajka“, a u međuvremenu i pjesme „Dišem“ i „Karma“. Nedavno je svjetlost dana ugledala i pjesma „Svijet“ koja je, uz prethodne dvije, najava za njihov drugi studijski album „Dišem“, što je ujedno bio i povod našeg ugodnog razgovora. Iako je žanr većinom pop, izbjegavaju etikete generalno, jer, kako kažu, oni se mijenjaju, pa tako i njihova muzika s njima. Za „Azru“ su govorili autorica tekstova i vokal Nina Babić, saksofonist Mirza Sijerčić, gitarist Saša Ćirić i basgitarist Mustafa Kurtalić, koji su pravi dokaz kako četiri različita profila mogu uspješno da djeluju s istim ciljem, a istovremeno su i dokaz kako je bogatstvo u različitosti.
– U ovom sastavu, kakav je danas, otprilike smo četiri godine, što samo po sebi govori da se odlično slažemo. Na sceni se naše energije nadopunjuju i funkcionišu kao uzajamna potpora. Kada god se ukaže prilika, družimo se i van aktivnosti u vezi sa „Sunday Storiesom“. Mi nismo samo kolege, mi smo i prijatelji. S druge strane, možda ne bismo funkcionisali ovako dobro da nemamo podršku, prije svega, muzičkog partnera Đanija Pervana, pod čijom produkcijom snimamo i koji nerijetko učestvuje u samim aranžmanima, zatim Eldara Muhića, koji je zaslužan za vizuelni identitet „Sunday Storiesa“ – uvodi nas u priču Saša.
Možete li se za naše čitatelje prisjetiti, kako je, zapravo, sve počelo?
Saša: Počelo je kada smo se Nina i ja upoznali prije nekih 8-9 godina, dok smo čekali nekoliko sati da nastupimo na jednom muzičkom takmičenju. Mute je došao nedugo nakon što smo počeli zvanično svirati, ali iako je „Sunday Stories“ pojam tada stvoren, između ostalog i nakon Mutetovog dolaska, više smo to smatrali Nininom vizijom i nekim nadanjem. Zato i kažem da postojimo četiri godine, jer je u posljednje četiri godine „Sunday Stories“ postao ozbiljna autorska priča za koju se svi podjednako trudimo.
Nina: Kada je Saša predložio da dođem pjevati s njim u jednom od klubova Sarajeva, kako sam obećala doći, tako sam i zaboravila. Sreća, moja prijateljica Mugi, koja i dan-danas tvrdi da je upravo ona zaslužna za osnivanje „Sunday Storiesa“, te noći me je doslovno izvukla iz stana i odvela na Sašin koncert. Od te noći, kada smo počeli da zajedno muziciramo, nikada nismo ni prestali. Ima neka strašna, rekla bih, muzička kompatibilnost između nas, razumijemo se jako dobro na sceni i bez komuniciranja.
Poznato je da je Nina autorica tekstova. Šta Vas nadahnjuje u pisanju i kako ostatak grupe prihvata Vaš rad? Bude li sukoba mišljenja?
Nina: Inspirira me vlastiti život konstantno, iskustva ljudi koje volim, čežnje, nadanja, snovi, ali se često reflektujem u tekstovima i na stvarni svijet u kojem živimo, ljudskost, altruizam ili njegovo odsustvo. Nije to samo tema pjesme, nego i sam način na koji se odvija naracija glavnog lika kroz stihove u kojima niko ne plače, ne moli, ne čeka. To mi je jako bitno. Ja kao osoba, zatim i kao žena nemam potlačen ili ponizan karakter ni u jednom momentu, koliko je god ponekad teško iskustvo iza stihova određene pjesme. Momci su moja najveća podrška i nikada, evo do sada, nisu imali negativne komentare na tematiku pjesme, čak je bilo trenutaka kada su vjerovali u mene više nego što sam ja vjerovala u samu sebe.
Šta želite poručite muzikom koju stvarate, odnosno šta je ono što biste kroz Vaše stvaralaštvo željeli da publika osjeti?
Nina: S obzirom na to da je svaka pjesma koju objavimo vid zajedničkog stava, gdje smo svi donijeli i unijeli dio sebe, jako nam je bitno da se to osjeti.
Mirza: Želimo i dokazati suprotno ljudima koji ne vjeruju u naš rad i trud. Nailazili smo na mnogo prepreka duž postojanja imena „Sunday Stories“, međutim, svaki put smo nastavljali dalje i učili na svojim greškama. Rim nije napravljen za jedan dan, tako ni „Sunday Stories“.
Kako je publika prihvatila vašu novu pjesmu? Kakva su očekivanja od novog albuma?
Nina: Mislim da su se ljudi iznenadili, prije svega, kada su počeli prvi stihovi koje pjeva muški vokal, jer je „Svijet“ duet Saše i mene, a to smo držali u tajnosti sve do objave. Dobili smo mnogo dobrih reakcija, onakvih koje vam uliju nadu da sve ovo ima zaista smisla, ali još je rano govoriti. „Dišem“ nam je donijela solistički koncert na „Nišville Festivalu“, da li je moguće da će „Svijet“ nadmašiti to? Zaista ne znam šta da očekujemo od novog albuma, ali jedno je sigurno, a to je da mi stvaramo jer želimo i jer je to naš život, bez obzira na ishod.
Zabilježili ste uspješne nastupe i koncerte diljem BiH, ali i naše regije. Kakvu povezanost imate s publikom? Planirate li inozemne turneje kada novi album ugleda svjetlost dana?
Nina: Imamo odličnu povezanost s publikom. Ipak, ovdje, u našoj Bosni i Hercegovini, a naročito u Sarajevu, Tuzli, Bihaću, Banjoj Luci, Zenici, Prnjavoru i Mostaru, ta povezanost ima, rekla bih, malo topliji karakter. Ne treba nikada zanemariti ljude, mi stvaramo radi sebe, ali objavljujemo i radi drugih. Biti dijelom industrije zabave za mene je najljepši posao na svijetu. Nekome, negdje, svojom umjetnošću i muzikom činite dobro, pa makar na trenutak, ljudi se osjete manje samima ako se mogu poistovjetiti s vašom pjesmom. Pjesma je poput zajedničkog druga, koliko je naša, toliko je i vaša. Jedva čekamo novu turneju, to će značiti da je i pandemija, nadamo se, debelo iza nas.
Voljeli bismo i da upoznamo članove u drugačijem svjetlu. Šta radite kada niste na sceni? Koji su vaši interesi nevezano za muziku ili je muzika ipak vaš život?
Mirza: Svi smo različiti. Vodimo se politikom da muzika nikada ne treba postati sredstvo kojim isključivo zabavljamo publiku, već, prije svega, čin stvaranja umjetničkog djela čiji je produkt moguća zabava za publiku.
Nina: Mirza je prošle godine proglašen najboljim studentom na Muzičkoj Akademiji, Sale je po struci profesor engleskog jezika i književnosti, ja sam magistrirala pravo, a Mute je svirao čak i za druga Tita. Čovjek nije samo jedan njegov uspjeh. Štaviše, vi niste isključivo ono što ste po struci i niste ono što radite, nego način na koji pristupate bilo kojem zadatku, cilju ili čak životu generalno, jeste ono što vas čini upravo tom osobom koja jeste.
Ko je dežurni „policajac“ u vašem bendu, a ko najveći šaljivdžija?
Saša: Za policajca ne mogu da se odlučim, jer se ta uloga mijenja i povremeno je svako zauzima. Šaljivdžija je, u skladu s godinama, Mirza koji se uvijek trudi da bude zabavan i da prenese pozitivnu energiju.
Mirza: Zapravo, pokušavamo da ne pravimo klasni poredak i hijerarhiju u bendu. Ako ćemo gledati ko je naj-, onda to zaista zvuči ovako: Mute je najmlađi, Saša je najviši, Mirza je najkomplikovaniji, a Nina najodgovornija.
Današnja muzička scena, naročito u BiH, preplavljena je novim muzičkim žanrovima, a vi nastavljate da stvarate kvalitetan pop zvuk. Je li ključ uspjeha u prilagodbi, s obzirom na to da se trendovi mijenjaju iz godine u godinu?
Mustafa: Čovjek jeste ono što diše, šta jede, šta čita i šta sluša. Neposredno smo izloženi raznim faktorima, tako da, kada se sve sastavi, mora i iz naše muzike izaći nešto drugačije, ali je uvijek iskreno. Mi ne znamo drugačije nego iskreno.
U planu imate mnogo toga što tek treba da realizirate. Hoćete li nam otkriti šta se to sve zanimljivo sprema u „Sunday Stories“ studiju?
Mirza: Trenutno snimamo video-spot za pjesmu „Moj izbor si ti“, u saradnji s plesnim timom kultne Prve gimnazije, a pod pokroviteljstvom Bosanskog kulturnog centra. Produkciju za spot radi Eldar Muhić, a uz SS i Mateu Mavrak glumit će i djevojke iz plesnog tima.