Da Bosna i Hercegovina ima nebrojeno mnogo muzičkih talenta, dokaz je i Adi Šoše. Ovaj mladi i nadareni Mostarac svojim glasom, emocijom i pjesmama penje se ka vrhu muzičkih ljestvica. Šira javnost upoznala ga je 2019. učešćem u regionalnom takmičenju „Zvezde Granda“, koje mu je, osim popularnosti, donijelo i priliku da postane glavni vokal grupe „Miligram“. Iako se u ovoj ulozi snašao i više nego dobro, Adi je, ipak, odlučio da nastavi solo karijeru. Kao rezultat toga stigle su pjesme „Šteta, zar ne“, „“Nije lako biti ja“, a nedavno i balada „Ne dam te“. Pjesma je vrlo brzo pronašla put do publike, a Adi je s nama podijelio kako je zadovoljan konačnim ishodom.
– Zadovoljan sam prilično, prošla je tačno onako kako sam očekivao. Pjesma je sporo rastuća, trebat će joj neko vrijeme da „nalegne“ još, ali ću je pjevati na stadionu jednog lijepog dana, vjerujte mi.
Često slušamo komentare kako su Vaš glas i emocija melem za dušu. Koliko Vam je važno da pjesma, prvenstveno, dopre do Vas? Koliko Vaše duše ima u svemu što radite i stvarate?
– To je, zapravo, najbitnije. Ako ne osjećam pjesmu, vrlo teško mogu ugraditi dio sebe u nju, samim tim ne mogu joj dati 100% sebe. „Ne dam te“ sam potpuno proživio, jer se poklopila s nekim privatnim dešavanjima, tako da sam dao sve što sam mogao. Sad je na njoj da živi i da se bori.
Postoji li neka Vaša pjesma koju biste posebno izdvojili i zbog čega?
– Možda je bolje sačekati s ovim pitanjem nekoliko godina, dok sakupim još materijala, mada sumnjam da ću moći odabrati jednu, sve su to moja djeca i mnogo ih volim.
Šta je bilo presudno da se otisnete u solo vode? Kako sada gledate na rad u bendu?
– Presudna je bila moja želja za solo karijerom, jer svi moji muzički heroji su nastupali pod svojim imenom, tako da me je to vuklo od starta. „Milligram“ je jedan lijep period od nekoliko mjeseci, ali period koji je iza mene.
Najbolja i najgora strana bavljenja muzikom?
– Najbolje je to što rijetko kad imate osjećaj da radite jer kao pjevate, a ljudi vas slušaju i na kraju vas čak i plate. Recimo, ja pjevam svaki dan u sedmici, jer sam neka vrsta kantomana, tj. imam neku vrstu opsesije pjevanja. Jadni moji ukućani sa mnom, ali šta da se radi. Tako da, tehnički, mnogo više dana ja pjevam besplatno sam sebi u podrumu svoje kuće nego ljudima, ali osjećaj mi je gotovo identičan kao i kad nastupam. Zbog toga mi je još teško prihvatiti da, zapravo, radim nešto u životu, više bih rekao da imam hobi od kojeg živim.
Loše strane su ponekad putovanja, naprimjer, četiri puta sam bio u Podgorici, nikada se prošetao nisam gradom. Jako dugačko je putovanje, duže od sedam sati, zatim odmah ide tonska proba dva-tri sata, hotel, spremanje, svirka, spavanje i sutra rano novo putovanje. Isto tako, privatan život trpi, tj. nikada nisi tu, sve bitne datume propuštaš i to mi ponekad jako teško pada. Postoji pjesma od Lexingtona koja se zove „Dugujem ti sebe“, čitav život mi je u njoj opjevan.
Više puta ste isticali kako posebno uživate u izvedbama i pjesmama Halida Bešlića. Hoće li doći do neke saradnje, jeste li ikada zamišljali kako bi to izgledalo?
– Ja sam uvijek otvoren za saradnje ako imaju ikakve logike. Uvijek ću se diviti Halidu Bešliću i rado ga slušati, ali mislim da ta saradnja nije dohvatljiva zbog faza u karijerama. Ja, ipak, još grebuckam po površini dok je on etablirana balkanska zvijezda. Ali, ko zna, možda bude čitao ovo pa me zovne. Halide, ako čitaš, znaj da te volim i da još imam tvoje kasete u trećoj ladici komode!
Kakve uspomene nosite iz „Zvezda Granda“? Družite li se s nekim kolegama iz takmičenja?
– Bila je odlična odskočna daska svakako, ali to takmičenje dođe više kao neka srednja škola ili fakultet. Sve je to lijepo dok traje, ali tek kad izađeš iz toga shvatiš da počinje pravi život, usponi, padovi, razočarenja, sve skupa. Mnogi sjajni takmičari su se ugasili prosto jer nisu mogli da prepoznaju da takmičenje nije karijera nego jedna mala stepenica u moru stepenica prema stvarnoj, realnoj muzičkoj karijeri. Nismo baš u aktivnom kontaktu zbog dinamike života, ali se pratimo i iskren da budem najviše reagujemo na storyje jedni drugima.
Čime se Adi bavi kada nije na sceni, koga voli i s kim najradije provodi vrijeme?
– Skoro sam razmišljao o tome i mislim da sam sasvim uredu dečko jer ne šaljem jednu sliku u javnost, a drugu držim za sebe. Ne želim da budem lik koji laže publiku. Nemam poroke, jer sam shvatio da štete mojoj muzici. Mnogo brinem o vokalu i fizičkoj kondiciji. Trudim se da svaki dan trčim četiri kilometra i pjevam barem jedan sat. Volim kad sam u formi prosto, a i bitna mi je jer način na koji nastupam zahtijeva mnogo energije. Nisam fan izlazaka i noćnog života uopće, volim mirna mjesta gdje se može pričati bez nadvikivanja, da ne nastupam, vjerovatno ne bih ni izlazio. Volim otići u bioskop također, volim serije, igrice, vozati se autom po gradu i tako, jako obične stvari.
Koji je najbolji savjet koji ste ikada dobili?
– Pa, dobio sam mnogo savjeta, ali mislim da je najbitniji da budem svoj. Eh sada, jeste to onako kliše i svi smo to čuli milion puta, ali kad malo razmislite, užasno teško je biti svoj baš u svakom trenutku. Životne situacije oblikuju tvoj dan i nekada je jednako naporno biti svoj kao i glumatanje da si nešto što nisi. Tako da se trudim da nađem balans u svemu, da budem svoj, autentičan, spontan, ali ne i previše, balans.
Koja Vam je odluka bila najbolja u životu?
– Da se 2017. prijavim u Mostar rock školu i da konačno uzmem mikrofon u ruke. Od tada ga, zapravo, nisam ni spustio, nit planiram ikada.
Kakvi su planovi za predstojeću godinu? Gdje ćemo Vas gledati i slušati u novogodišnjoj noći?
– Za prestojeću godinu je aktivnost prioritet, svirke idu već odlično. Ova godina je bila jaka, očekujem da će iduća ići još snažnije, jer ćemo ući konačno u Srbiju s nekim projektima, imamo turneju po čitavoj Hrvatskoj i BiH, očekujem velike pjesme koje će mi obilježiti karijeru, ali uz sve to se nadam da ću ostat živ i zdrav, jer džaba mi svi ovi planovi bez toga. Za Novu godinu smo u Tuzli na trgu kao predgrupa „Zabranjenom pušenju“, a reprizu smo u Mostaru na trgu kao glavni dio programa. Život je lijep trenutno, nema šta, nadam se da će potrajati istim tempom. Vama i vašim čitateljima želim sretnu i uspješnu Novu godinu, borite se ljudi i samo hrabro!