Davne 1286. godine Stari grad Ostožac upisan je u historijske dokumente, zbog čega se može sa sigurnošću govoriti o njegovom tadašnjem postojanju, mada ljetopisac Ivan Tomašević tvrdi da je pod imenom Horosium ili Hostosach postojao još 405. godine prije naše ere, međutim, to nije historijski dokazano.
Ovo neprocjenjivo blago bosanskohercegovačke baštine je jedinstven arhitektonski objekat, jer se na jednom mjestu nalaze habsburški dvorac, osmanlijska tvrđava i ostaci rimskih zidina. Kroz historiju su ga mnogi vladari obnavljali i mijenjali, ali i utkali dio sebe u njegove zidine.
Zabilježeno je i da je već u 15. vijeku imao svog sudiju, vijeće, pisara te svoj pečat. Ovaj bosanskohercegovački dragulj, jedini naš dvorac, tokom historije bio je sjedište knezova, aga, begova, krajiških kapetana i grofova, a smješten je iznad lijeve obale Une, na uzvišenju kojim se dijeli Bosanska od Cazinske krajine. Sa svojim jakim zidinama i visokim tornjevima Ostrožački dvorac danas podsjeća na dvorce iz bajki, a čaroliju pojačava savršen pogled s njegovih zidina na okolicu, naročito Park skulptura, koji je svojevrsna galerija pod vedrim nebom.
300 godina u posjedu Beširevića
Kompleks Starog grada Ostrošca zidan je tokom četiri perioda, a, prema historijskim podacima, najstariji dio izgrađen je 1286. godine, kao posjed knezova Blagajskih Babonića, plemićke porodice koja je u tom periodu vladala ovim mjestom. Godine 1552., Ostrošcem vlada Antun Bakšić, a u novembru 1577., predvođeni Ferhad-pašom Sokolovićem, osvajaju ga Osmanlije, koje su u njegovom predgrađu formirale naselja, izgradile džamiju i mekteb te u Starom gradu još tri tabije. Najveće zasluge za popravak i nadograđivanje Ostrožačke tvrđave pripadaju Osman-agi Bešireviću (1690.-1727.), prvom kapetanu Ostrožačke kapetanije. U sastavu, u to vrijeme najjače bosanske kapetanije – Ostrožačke, bili su: Ostrožac, Cazin, Stijena, Podzvizd, Peći, obje Kladuše i Šturlić.
Na južnom dijelu grada Beširevići su sagradili „konak“ – rezidencijalnu zgradu, odnosno stan ostrožačkih kapetana Beširevića, porodice koja je skoro tri vijeka upravljala ovom tvrđavom. Niko, osim njih, u Bosanskom ejaletu nije imao privilegije da toliko dugo upravlja tvrđavom po nasljednom pravu. Te privilegije Beširevići su dobili zbog činjenice da je Ostrožačka kapetanija bila najisturenija kapetanija Osmanskog carstva prema Habsburškoj monarhiji. Nakon Karlovačkog mira, 1699. godine, Ostrožac dodatno dobija na značaju koji se ogleda u broju vojnika, kada je imao 4150 vojnika i 41 top, po čemu je bio najjači grad Bosanskog ejaleta.
Grof Von Berks kupio grad
Ukidanjem kapetanija, godine 1836. Ostrožac postaje mudirluk u sastavu Bihaćkog kajmakamluka. Zbog učešća u pobuni protiv reformi sultana Mahmuda II 1837. prognan je posljednji ostrožački kapetan iz begovske loze Beširevića Murad-beg Beširević. Nasljedno pravo nad Ostrošcem je, dolaskom Austro-Ugarske, iskoristio Mehmed-beg Beširević, prodavši grad Isabelli von Berks, supruzi tadašnjeg načelnika Bihaćkog okruga, habsburškog grofa Lothara von Berksa.
U svom načelničkom mandatu, od 1896. do 1905., Von Berks je vršio restauraciju grada, a između 1900. i 1902. godine izgradio je raskošni dvorac u neogotičkom stilu s velikim brojem prostorija, salona za prijem i apartmana, u kojem se i nastanio, te je preko rijeke Une izgradio i drveni most koji vodi do dvorca. O uređenju interijera dvorca brinula je Von Berksova supruga Isabella, koja je uredila dvorac po ugledu na ostale tadašnje dvorce u Austro-Ugarskoj monarhiji. Von Berskovi su u dvorcu ugošćavali mnoge tadašnje slavne ličnosti.
Ostrožac je bio vlasništvo Berksovih sve do 1946. godine, kada je uslijedila nacionalizacija, a dvorac stavljen pod zaštitu države, tadašnje Federativne narodne republike Jugoslavije.
Sjedište Vrhovnog štaba NOR-a
U jednom periodu Drugog svjetskog rata, odnosno za vrijeme Bihaćke republike, Ostrožac je bio sjedište Vrhovnog štaba Narodno-oslobodilačke borbe, a krajem 1942. i početkom 1943. godine u njemu je boravio Josip Broz Tito. Također u tom periodu, u dvorcu je boravio i hrvatski pjesnik Vladimir Nazor, gdje je i napisao svoje čuveno djelo “S partizanima”.
Na inicijativu Republičkog fonda za unapređenje kulturnih djelatnosti i Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine 1967. godine osnovana je Kolonija skulptora ,,Ostrožac“, odnosno veliki kiparski atalje pod vedrim nebom, koji i danas tu djeluje. Od tada u Ostrošcu, kako reče pjesnik Vladimir Nazor, „čovjek može koješta zaboraviti, smiriti se i prenijeti u neki novi svijet“.
Kako na ovom prostoru nikada nisu vršena detaljna arheološka istraživanja, pretpostavlja se da Stari grad Ostrožac krije još mnoge tajne, a od 2013. godine nalazi na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Jedinstven spomenik i čuvar naše kulturne baštine Ostrožac je po svojoj vrijednosti i ogromnom historijskim značaju neprocjenjivo blago Bosne i Hercegovine.