Naš svijet često raspravlja o tuđim postupcima. U ovoj priči jedan veleučeni amidža vrši čudan utjecaj na svog amidžića koji je raskalašen život zamijenio vjerom, mirom i zdravljem duše. Amidži to nije pravo. On bi radije da to ide postepeno: da s ljute rakije za početak pređe na mehku
Šele je mladić od nekih svojih dva’est pet-šest godina, zdrav, prav, bez kompleksa. Reklo bi se, normala u svakom smislu, s tim što još i izgleda kao s naslovnice kakvog svjetskog žurnala. Visok, zgodan, atletski građen, čvrstih crta lica, crne kose i ko zift crnih očiju. Zapustio je malo bradice, što će mu kod bliže rodbine i dalekih poznanika, pokazat će se, predstavljat smetnju i izazivat neke čudne reakcije. Šele je jedan od onih koji niti je počeo studirat niti to misli.
- Nećemo valjda svi na fakultet! To je neprirodno – nacerio se kad ga je amidža Fikret, veliki i samozvani bosanski intelektualac od roda, soja i stranih izraza, priupito šta misli studirat.
- Sa znanjem se sve može. Sve ti mogu uzet samo znanje ne – nastavio ga je amidža ubjeđivat, odapinjući poznate fraze o ćagetu bez kojeg se ne može i slično.
- Diplome su devalvirane, ja, amidža dragi, baš i hoću da se oznojim!
Šele se tako obreo u raznim poslovima, od nosanja hrane po ovim torba-korpama do vodanja turista po okolici. S jednim kolegom je osnovao vlastitu turističku agenciju koja radi ko švicarska „doxa“. Ne mogu osvojit posla koliko imaju zahtjeva za organizacijom team-buildinga, seminara, ekskurzija i drugih bjelosvjetskih aranžmana. Ali, kako god, njegov amidža samo diplomu spominje. Zove mu mater s vidnim razočarenjem u glasu:
– Žao mi našeg Šeleta, pametan ko pčela, a znoji se ko rudar u oknu, vodajući razne sorte od nemila do nedraga. Trebao bi se on da konzistentno posveti edukativnom procesu, jer je to komplementarno njegovom habitusu – amidža je mislio ako napuca rječnik i niko ga ne razumije da će ga njegova nediplomirana rodbina više cijeniti.
Oca mu nije zvao, jer mu je brat sušta suprotnost. Šeletov je otac prava boemčina, sa svim što uz tu etiketu i ide: lova, piće, kocka, žene, mahmurluci i kolo veselo. Deba, kako su ga još od djetinjstva zvali jer je bio punašan i nizak rastom, pretvorio se u lafca prve kategorije. Kad se približava iz daleka, kao da iz mora izlazi onaj David Hasselhoff u prvoj sezoni „Baywatcha“. Valovita kosa uvezana u repić, grudni koš čvrst kao stijena, pločice se ocrtavaju kroz tanku bijelu pamučnu majicu. Zgodan, muževan i bez fizičke mane. Danas u svojim ranim šezdesetim godinama može se pohvaliti savršenom konstitucijom, premda je preko njega prešlo nezamislivog života ispunjenog porocima i ortodoksnim glupiranjem.
Deba je na vrijeme kupio nekoliko poslovnih prostora i onda ih što izdavo, što prodavo. Vozio je najskuplja auta i vodao najljepše mačiće. Šeleta je dobio u vanbračnoj zajednici s curom iz komšiluka koja se u njega takvog raspojasanog zaljubila dok je bio veseli debeljuškasti dječak. Njena ljubav je bila iskrena, i ostala takva do dana današnjeg, a on je letio s cvijeta na cvijet, nekad istovremeno na tri cvijeta. Nije taj znao šta su skrupuli. Šele ga u svom životu više nije vidio nego što jeste, ali dok je Deba plaćao alimentaciju i vodio finansijski računa o njemu i majci, Šele na njega nije dao reći nijednu ružnu riječ. A što i bi, jer i on je sam kad se zamomčio krenuo očevim stopama. Kafana, žene, oblokavanje, bacanje para, lude noći, pijanke, merak i uživancija.
Mati mu se osukala ko sušena smokva dočekujući ga u cik zore. Preko dana bi nešto i uradi, a noć je bila njegova. I tako punih pet godina. Još ga više povuklo kad je s turistima i seminarlijama pokazivo sve prirodne ljepote Be i Ha. Ne zna se u čijem je krevetu završavo i koji je dan.
- Evo vidiš šta me snađe, moja Rapka, moj Šefik isti svoj otac. Svaki ti ja dan dove upućujem dragom Bogu da ga iz tog zla izvuče – svoje je tjeskobu podijelila Šeletova majka s najboljom prijateljicom.
I dova bi primljena. Uskoro će Šele sve te poroke od sebe odbaciti i pokajati se, tražeći pravog sebe i oslanac u vjeri. U razumijevanje vjerskih propisa potpuno se uključio, crpio je vjersko znanje od medija i knjiga do džamija i tekija. Upijao svaku riječ, gestu, postupak i uvidio upravo da je duhovnost ono što mu je sve vrijeme nedostajalo. Počeo je voditi život suprotan dotadašnjem. Gledao da nikog ne tuši sa svojim izborom, ali su zato njega počeli tušit.
Prvi se amidža stao žalit na svog nećaka njegovoj rođenoj majci:
– Lilo draga, vidiš li ti da ti je dijete skrenulo?! Eno ga i bradicu pustio. Je li ti znaš šta je ekstremizam? Šele ne izlazi više u kafane, ne druži se sa starim društvom, ne pije, ne hoda nigdje osim u džamiju. Ništa ti ne može naglo pa ni vjera. Obuzdaj ti to, da ti dijete ne ode ćurluhu (ovdje se sjetio da ne upotrebljava strane nego birvakrilske riječi pa se odmah ispravio). Mislim, da se ne moraju s njim neuropsihijatri i drugi geštalt eksperti baviti.
Lila, koja je jedva dočekala da joj se dijete okanilo kafana i belaja, prvi put uvaženom intelektualcu pokaza zube:
– Skrenuo jer dolazi kući na vrijeme?! Jer se više ne kocka?! Jer ne čuva kafane? Jer ne baca pare na kojekve hohštaplere i kurve?! – i zaklopi mu slušalicu.
Kad je Šele čuo da ga veleučeni amidža Fikret proziva, jedan dan ga nazva da ga priupita za zdravlje. Samo što ga je upitao kako je, amidža će:
– Nisam najbolje kad vidim da si ti iz sekularnog totalno skrenuo u vjerski radikalno.
A na to će mu Šele, smireno i pripremljeno:
– Dragi moj amidža, ja znam koliko ti meni želiš dobro. Znaš da sam zadnjih godina prošo bunu i bunicu.
- Znam – ču se s druge strane žice.
- Ja sam mogo samo u vas dvojicu gledat. U mog oca i u tebe, amidža. Moj otac je vodio raskalašen i rasipnički život. Nije ni za koga mario osim za svoj užitak. Iza sebe ima dva propala braka, i sina iz vanbračne zajednice. Prokocko, popio i raskućio sve. Eno ga sam, bez porodice, bez žene i djece, bez prijatelja, bez igdje ičega, prazan ko kanta. Nešta mu fali. Je li tako?
- S druge strane, ti si cijeli svoj život polago na knjigu i obrazovanje, predavo si po fakultetima, ocjenjivo ljude po tome da li imaju diplomu ili ne. Samo ti je nauka bila u glavi. I ti si se ženio i žena te ostavila, jer je nisi vidio od studenatica, ocjena i radova. I sad kad te pogledam, vidim isto: i ti si sam, bez porodice, bez žene i djece, bez prijatelja, a ni ti nemaš kakvih para. Kad podvučem crtu, vidim da i tebi nešto fali, je li tako?
Muk s druge strane.
- Analizirajući vaše živote, došao sam do zaključka da ste sa suprotnih pozicija došli na isto. Obojica ste kiksali u jednom: sve ste imali osim vjere. Falila vam vjera, amidža.
Amidža je umuknuo. Izosto je njegov poslovični akademski rječnik. Duga šutnja je preplavila eter, a onda se samo čulo: tu-tu.