Matija Cvek: Kako se zbog povrede ugasio dječački san

Piše: Selma Hodo

Foto:Mislav Žabarović

Hrvatski pjevač Matija Cvek posljednjih mjeseci niže uspjeh za uspjehom. Jedan od najboljih vokalista u svojoj zemlji, Matija ne prestaje oduševljavati kako publiku, tako i svoje kolege, pa je tako nedavno osvojio i najprestižniju nagradu u Hrvatskoj – „Porin“, i to ne jedan, već dva, za najboljeg izvođača i album godine. O nagradama, karijeri, saradnji s Jelenom Rozgom, ali i privatnim detaljima razgovarali smo s Matijom.

– Svrstavanje među najbolje uvijek će iz moje percepcije izazvati blagi podsmijeh i nevjericu, iako neću lagati da sam potpuno ravnodušan i da mi takve pohvale ne gode. Slična je situacija i s nagradama. Zahvalan sam, sretan, pun samopouzdanja, ali u isto vrijeme težim poniznosti i daljnjem rastu i učenju. Najveće nagrade za mene su puni koncerti i prihvaćene pjesme koje ljudima znače – kaže na početku razgovora za „Azru“.

Možete li nam opisati kako je tekla gradnja vaše karijere i kada ste, zapravo, znali da će muzika biti vaš životni poziv?

– Pokazujem interes za muziku doslovno od prvih koraka i prvih izgovorenih riječi. Očito je ona izabrala mene, a ne obrnuto. Do mog je biranja došlo tek u nekom fakultetskom razdoblju, kad sam odlučio da sam stopostotno posvećen vječitom boemstvu i ljubovanju sa stvaralačkim načinom života punom odricanja, žrtve, ali i gušta.

Ko su Vam bili muzički uzori?

– Grupa moje mladosti bila je „Prljavo kazalište“, nezaobilazni Oliver Dragojević je uvijek bio prisutan kao pjevački uzor, a kasnije sam otkrio Dvornika, Wondera, Jacksona, Bensona, Marsa, Princea…

Kao dječak voljeli ste nogomet. Jeste li se nekada profesionalno bavili nogometom?

– Nogometom sam se bavio do svoje 18. godine nakon koje su nastupile povrede i prekinule moj dječački san. Nogomet je možda i moja prva prava ljubav, te mu se sada vraćam isključivo kao navijač. Fali mi bar rekreativno pa se nadam da ću riješiti probleme s povredama i zaigrati opet.

Posljednja u nizu pjesama koje ste objavili je “Zar je ljubav spala na to” koju izvodite s Jelenom Rozgom. Kako je došlo do te saradnje?

– Jelena i ja smo već dugo prijatelji te smo na njenu inicijativu snimili i spomenutu pjesmu. Meni je bila čast pjevati pjesmu koju je Tifa već obilježio te joj dati neki svoj doživljaj, a naravno još je veća čast pjevati s jednom od naših najpriznatijih i najvoljenijih izvođačica. Jelena je doista jedna od najpozitivnijih, najoptomističnijih, i najradišnijih kolegica koje znam te njen entuzijazam puni i nas nešto “manje” kolege. Apsolutno osoba koja zrači i jedna od meni dražih saradnji.

U svojoj dosadašnjoj karijeri imali ste mnogo saradnji sa svojim kolegama. No, postoji li neki bh. izvođač s kojim biste voljeli ukrstiti glasove i zbog čega baš on?

– Predivna Maya Sarr jedna je od mojih najdražih izvođačica i autorica. Album “Krive riječi” u mom autu i dan-danas trešti kroz prozore i besramno ga promoviram svima.

Ono što je interesantno jeste da ste Vi autor svojih pjesama. Kada ste prvi put napisali pjesmu i ko Vam je u tim momentima bio vjetar u leđa, Vaša najveća podrška?

– Prvu pjesmu sam napisao u srednoj školi sa nekih 15-16 godina. Nije nikad objavljena te sigurno danas nisam najponosniji na nju. Prva objavljena autorska pjesma bila je “Potraži me u jeseni”, muzika koju sam radio na bakin tekst jedna je od mojih najdražih autorskih radova. Vjerujem da će doživjeti još neke dorade te se u nekom obliku pojaviti u sljedećim projektima.

Je li ponekad teško imati inspiraciju za pisanje pjesama i šta radite kada imate stvaralačku blokadu? Iz čega crpite inspiraciju?

– Inspiraciju crpim iz doživljaja svijeta oko sebe, vlastitih i tuđih percepcija odnosa, statusa, društvenih položaja, prirode i ekstaze. Česti su periodi manjka produktivnosti, ali nisam pretjerano opterećen njima, budući da stalno provociram inspiraciju, treniram kreativu te spreman čekam pravi nalet emocija i mašte koji će izroditi određenu misao.

Kako izgleda Vaš proces pisanja pjesama i kako birate pjesme koje ćete snimiti? Pišete li za svoje kolege?

– Često pišem hodajući. Hodanje djeluje oslobađajuće na mene te me tjera u neke dijelove sebe koje ne poznajem ili iznova upoznajem. Volim biti sam sa svojom maštom te izazivati vlastiti mozak. Ne znam koji su drugi alati za vježbanje i napredovanje osim kontinuiranog, svjesnog ponavljanja metode pokušaj/pogreška, prihvaćanja neuspjeha i “lošeg ishoda” , izlazaka iz zone komfora te održavanja strasti i voljnog momenta.

Iza Vas je deset godina marljivog truda i rada, i slobodno se može reći da ste u muzici prošli put od trnja do zvijezda. Osjećate li se danas kao zvijezda i šta se najviše promijenilo u Vašem životu kada je popularnost pokucala na vrata?

– Nimalo se ne osjećam kao zvijezda niti želim iskorištavati ili osvijestiti takav status. Sebi sam oduvijek i zauvijek dečko iz garaže koji s bendom gušta i muzicira do beskraja. Primjećujem veću prepoznatljivost, ali nisam njome opčinjen, štaviše pomalo sam razvio posljedične anksioznosti. Zvijezde su za zvijezde, na meni je da dušu punim pjesmom.

Dopustite bh. publici da Vas malo bolje upozna. Kako provodite slobodno vrijeme? Imate li neki hobi, čitate li, vježbate li?

– Slobodno vrijeme pokušavam provoditi s ljudima koje volim. Prijateljima, porodicom, ljudima koje sam nekad podredio poslu i strastima. Volim čitati, iako češće dubim u vlastitoj kreativi. Mnogo slušam muziku, mnogo hodam, volim šumu i prirodu općenito. Dobar film i serija nisu na odmet, a i Fifa na PlayStationu je odličan odmak od stvarnosti.

Vaš Instagram profil je zaista životopisan, a svojim objavama često nasmijavate svoje pratitelje. Koje su najluđe stvari koje se napravili u životu, i šta je to što Vas može nasmijati?

– Volim biti spontan i dostupan ljudima. Vjerujem da se i moja ekipa može poistovjetiti s mojim glupostima, a istovremeno s razumijevanjem čitati i slušati moje kreativne izlete na društvenim mrežama. Imam najveću sreću da ne moram glumiti pred svojom publikom već isključivo biti ono što jesam. Zabavljač koji voli biti zabavljen, pjevač pjesama i vlastitih misli, opušteni sanjar kojem je sve pretenciozno strano. Uz sve mane koje imam volim se ponekad sjetiti i ovih pozitivnih strana svog karaktera.

 

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti