– Zašto „Sellista”? – pitam Feđu za ime lijepog zdanja koje razgledamo i koje je sebi napravio na najjužnijem brdu Hercegovine. S terase gledamo komad mora dubrovačkog. Dugo je trajala vožnja iz Sarajeva, ali je sve vrijedilo minute ovog pogleda.
– Trebinjac sam, ali moji, Isovići su iz Bileća. Jedno tamošnje naselje, otkud je moj otac, zove se Selišta. Mama je, također, iz Bileće i mesto gdje je odrasla zove se Kula, pa smo sestra i ja, kada smo odlučili praviti kuću ovdje, jedno pored drugog, dogovorili se da se ću svoj dio nazvati Sellista, a ona svoju Kulla. Dodali smo još po jedno „L”. Dobro zvuči, zar ne? Nekako španjolski, pa svima govorim da sam vili dao ime po jednoj Španjolki, tako da je možda bolje da ovaj dio ne objavljujemo, nasmijavanje umjesto pozdrava. Tako smo i očekivali od „tate” Izeta Fazlinovića, osebujnog čiče koji je smijehom ispunio domove širom Regiona.
Najuspješniji poslijeratni serijal „Lud, zbunjen, normalan” prestao je sa snimanjem. Feđa se, priča mi kolegica, osamio u svom Trebinju. Znatiželja nas je poslala na dugi put.
– Kako da vam kažem, nikad nemam odmora i čitav život mi je odmor. Pisanje ne doživljavam kao teret. Uživam u njemu i ovdje, kada sam na Ivanici, radim. Šta? Pa uporedo na dva, tri projekta. Postoje konkursi za TV serije koje daju određene televizije, pripremam „tajni” filmić. Polako. Pokušavam da ga sastavim. A za TV Novu radim seriju „Lažni svjedok”. Opet je riječ o sitcomu.
A zašto ovaj razgovor ne vodimo u Sarajevu, već u Trebinju? Kakva je to magija sa zavičajem da mu se neki ljudi uvijek vraćaju, pitam.
– Znaš kako kažu, jednom Hercegovac, uvijek Hercegovac. Veći dio života sam proveo u Sarajevu, ali sam ostao Hercegovac. Svaki prelazak preko Ivana, napuni mi pluća. Vraćam se svojim mirisima, bojama na koje sam navikao, na kojima sam odrastao.
Boje Hercegovine
Kakve su boje Bosne, a kakve Hercegovine?
– Boje su jedan od razloga što se Hercegovci nikad ne mogu navići na Bosnu, a Bosanci vjerovatno nikad na Hercegovinu. Bosancima ovdje smeta kamen, a Hercegovcima ta siva. Sve boje u Bosni su malo zatamnjene, sive. Studirao sam grafički dizajn. Sjećam se da su mi i na fakultetu profesori sugerisali da u crvenu dodam makar kap crne. U Bosni ne vidimo čistu žutu ili plavu. U Hercegovini je slika jasnija… valjda zbog vjetra. Meteorološka razlika između Bosne i Hercegovine nije u količini sunca, već u količini vjetra. I sve to skupa Hercegovinu čini prozračnijom od Bosne.
A mi se i volimo razlikovati, sugerišem. Kako je to duhovito primijetio profesor Midhat Riđanović da kod nas postoji čak i vic kako se dijelimo na Hercegovce i ostale, a Krajišnici su toliko ponosni svojim porijeklom kao da se ova zemlja zove Krajina, Bosna i Hercegovina. U svakom slučaju, jedina smo kopnena zemlja na svijetu s dva imena, jer to imaju samo one koje leže na dva otoka. Kao Trinidade i Tobago.
– Pa ne znam koliko se volimo razlikovati, ali te razlike postoje. Kad sve svedeš na mikrovarijante, Vratnik se razlikuje od Bistrika. Akcenti su najbolji markeri. Ne mogu progovoriti nigdje, a da se ne propozna da sam Hercegovac, kao što će mi Trebinjaci reći da sam poprimio bosanskog akcenta, što je, također, istina. U Sarajevu živim 30 godina ipak. Ali, neće mi se desiti da kažem pola četiri, već tri i po.
U maniru pravog domaćina ponudio nam je najbolje od Hercegovine. I wifi šifru, ako nam je frka da ćemo šta propustiti. Začudo još nismo čitali istraživanje svjetskog univerziteta o tome šta password wifi mreže govori o našem karakteru. Feđina je priča o projektima. Ima li nostlagije za LZN?
– Nemam zaista. To je bio posao, koji, zapravo, nije bio nimalo lak. Pisanje po 10 sati dnevno ozbiljan je i težak posao. Posebno scenaristi koji je sam sebi šef, sam sebe mora udarati bičem. Srećom, imam jaku samodisciplinu. Rano ustajem, rano počinjem raditi. Tako da ne doživljavam da mi to nedostaje. Radim drugi posao – priča nam Feđa.
Manje je poznato da je Feđa radio grb Federacije BiH, koji je pobijedio na konkursu i danas se koristi u izmijenjenoj formi. Kako kaže, bio je motiviran ponajviše novčanom nagradom. Domoljublje? Jok.
– To ne smatram nekom bitnom ili kvalitetnom ljudskom osobinom – kaže.
Ako nismo domoljubi, onda smo kozmopoliti. Kozmopolitskom duhu je sasvim prihvatljivo da se na ulici srećemo s onima koji se izgledom i doktrinom bitno razlikuju. U posljednje vrijeme se mnogo priča o masovnom dolasku i ostanku Arapa u našoj zemlji. To nije samo političko pitanje.
– Na to pitanje se može odgovoriti na više načina. Ateist sam po opredjeljenju i nije mi ugodna ideja o Sarajevu u budućnosti gdje će na svakom ćošku biti ljudi koji prakticiraju islam na taj način da im žene budu potpuno pokrivene i da im nećemo vidjeti oči. S druge strane, ne vidim razlog, niti način da zabranim nekom da iz Sirije dođe živjeti ovdje ili u Berlin. Podržavam odluku Suda da njihovi dužnosnici ne trebaju imati vjerska obilježja. Ako može danas marama, sutra će moći burka. Ne mislim da je neko ko to nosi manje kvalitetan sudija, ali se ne bih osjećao ugodno, kao ateist, da mi sudi jedan takav čovjek. Zamisli da sam u parnici s vehabijom – dobacuje nam sa šanka. Sprema wok za nas. Nije red putnike namjernike poslati nazad gladne.
Ateizam kao ideologija
Ateizam je ideologija, jednako kao bilo koja religija. Iako se podrazumijeva da su ateisti slobodoumni, kako mogućnost odluke stavljaju pred svoju djecu u odgoju. Zanima me kako je to Feđa pomirio.
– Pa ja sam počeo tu misiju, unaprijed izgubljenu, da im dopustim da se odluče s tim u vezi. Ipak, oni su usvojili našu matricu razmišljanja i to je valjda i očekivano, iako mi uopšte ne bi smetalo da budu religiozni – kaže.
I dok uživamo u hercegovačkom suncu, povjetarcu i pogledu od milion dolara, s laptopa dopiru taktovi neke world music top liste. Feđa je DJ. Nije nam puštao sevdalinke, ipak mora imati omiljenu. Pa legendarni Safet Isović mu je amidža.
– Sjećanja na Safeta su trenuci u njegovom krilu. On za mene nikada nije bio zvijezda i pjevač, već amidža. A sevdalinke ne volim. Valjda zato što su mi se u kući uvijek pjevale. A nove generacije uvijek žele pobjeći od roditelja, tako da ja te pjesme, zapravo, ne volim. Nikad s njima nisam našao bliskosti. Čovjek sam tehnologije i jako mi se teško saživjeti s pjesmama koje govore o sokolima i golubovima koji lete i donose poruke i braća neka koja ginu sa sabljom, jako mi se teško saživjeti s pjesmama.
Ali, desi se da na televiziji pogleda Safetov koncert.
– Nesretna FTV uvijek vrti taj bajramski koncert iz Zetre, prođu me emocije. Ipak, nisam siguran da ih znam razlučiti, je li samo zbog Safeta ili i zbog sevdalinke.
Izvjesno je da samoća treba autorima. Zatvaranje u svoj um, izbjegavanje senzacija koje samo okupiraju pažnju i nemaju nikakvu produktivnu vrijednost. Ipak, smeta li ponekad biti sam?
– Mogu biti sam. Potrebno mi je da dva puta sedmično izađem s prijateljima, popijem bocu vina. I istina je da sam veliki broj ideja pokupio u kafanama. Nevjerovatno je kako su neke priče istinite. Ne može autor biti dovoljno lud, koliko život može biti lud. Sjećam se kada sam s Benjaminom Filipovićem pisao scenarij za film „Dobro uštimani mrtvaci”… naime, u tom filmu se pojavljuje potpuna ludost, a to je da čovjek izvadi dizel motor iz golfa i pravi avion. Mislio sam da je nemoguće da iko to uradi.
Međutim, ispostavi se da postoji čovjek u Sjevernoj Bosni koji je to napravio. Izvadio iz golfa motor i napravio avion. Nakon što smo snimili film potražili smo ga da snimimo dokumentarac o njemu. Nažalost, kasno smo došli, on je poginuo, baš s tim avionom nekoliko dana prije nego što smo mi došli.
Benjin odlazak
Odlazak Benjamina Filipovića ga je potpuno devastirao, kaže. Bio mu je duhovni otac. Feđa nikad ne bi bio scenarist da nije bilo Benjamina. On mu je otkrio tajne zanata i u tome je bio nesebičan.
Dobar je bio i učenik, razmišljam. Nekako manje porstora za impresiju ima u situacijama kada čovjek sebi zaradi za kvalitetan život, baveći se uvozom i izvozom robe široke potrošnje. Kad mu to uspije za laptopom, s uspješnom nakanom da nasmijava narod koji godinama kolektivno nešto oplakuje, baš je vrijedno divljenja. Kako voli trošiti pare?
– Kažu da su jedino tvoje one pare koje si ostavio u kafani. To je Izetova replika. Kao većina ljudi odgovorit ću da volim novac potrošiti na putovanja, ali volim ulagati u nekretnine – kaže.
To je baš hercegovački, zar ne?
– Pa jeste. Kakav je čovjek koji ne napravi makar jednu kuću, a meni je ovo treća – Feđa nas ispraća uz osmijeh, kako nas je i dočekao.
Šta su meni „Karne”
– Pa kao i većini koja se bavi rock’n’rollom, mi to radimo zbog žena. Šalim se. Pa, znaš kako… imaju prijatelji koji četvrtkom idu na termin i igraju košarke, a mi pijemo pivo i sviramo. Imamo probu. To je taj ventil. Neko to izbaci iz sebe kroz fudbal ili košarku, neko igra pokera, neko se švalera, a mi se bavimo muzikom. Bavimo punkom – Kaže Feđa.
Izetova jarčevina
Legenda kaže da je serijal LZN značajno podigao potražnju za jarčevinom. Izet ju je prezentirao kao lijek i terapiju, pa tek onda hranu. Ta delicija posebnost je hercegovačkog kraja, pa smo i mi usput tražili da je kupimo. Nema je u slobodnoj prodaji, saznali smo kasnije. Naručuje se samo kod domaćina.
– Da bi jarčevina bila dobra, onda je to jare moralo da pase po hercegovačkom kamenu, jer tu nema mnogo izbora. Samo pase ljekovito bolje, zanovjeti ove. Jedno jare mi je, evo, obrstilo maslinu. Nisam siguran da će se to meso svakom svidjeti. Treba odrasti na jarčevini da bi je volio. Ona ima intenzivan i okus i miris i za nas Hercegovce to je vrhunska delicija. Za Bosance, ne znam.
Svi naši mitovi
– Ne vjerujem u usađene floskule na ovim prostorima, kao Bosanci su duhoviti a Hrvati kao nisu. Kao mi imamo „Top listu” i „LZN”. To je potpuno netačno. BH produkcija se ne može porediti sa srbijanskom i hrvatskom. Mi tek s „Hiljadarkom” imamo prvu bh. komediju, a volimo se busati kako smo duhoviti. A dobro se sjećamo da, kad je emitirano „Velo misto”, da su ulice svih naših gradova bile prazne. „Pozorište u kući”, „Bolji život”… Mi uopšte takvih serijala nismo imali.
Mi smo svi, manje-više, isti. Važno je gdje će se pojaviti koji autor. Pa se pojavio Miljenko Smoje, Duško Kovačević… Vrlo je vjerovatno da ćemo uskoro dobiti nekog autora iz Hrvatske koji će napraviti hit seriju i onda ćemo svi gledati tu seriju i dalje govoriti kako su Bosanci duhoviti, a Hrvati nisu.