Nataša Borozan dobro je poznato lice u svijetu modelinga. Ova atraktivna Mostarka s trenutnom adresom u Milanu, osim što je radila za neke od najpoznatijih brendova poput „Dolce&Gabbana“, „Elisabetta Franchi“, „Dsquared2“, „Armani“, „Philip Plein“, vlasnica je modnog brenda „Borozan“, a nedavno je izdala kolekciju šešira koja je u rekordnom roku rasprodata. Za avanturistički podvig, reviju održanu na najvećoj nadmorskoj visini ikada, ostvarila je čak i Guinnessov rekord. Osim na poslovnom, Nataša je ostvarena i na privatnom planu. Sudbonosno „da“ izgovorila je poznatom italijanskom frizeru Alessandru Gesuiti još 2020. godine, a bajkovita svadbena ceremonija održana je tek u julu ove godine. U velikom intervjuu za „Azru“, Nataša govori o karijeri, iskustvima u svijetu modelinga i životu u Milanu. Prisjetila se i života u BiH, pa je s nama podijelila i šta je to još veže za rodnu zemlju.
Sa samo 12 godina ušli ste u modni svijet. Možete li se prisjetiti tih početaka? Kada ste shvatili da se želite baviti ovim poslom?
– U modni svijet sam ušla prije 20 godina, praktično čitav moj život. Sjećam se svojih prvih revija i slikanja, bila sam sigurna da hoću ovim da se bavim. Recimo da mi je moja visina već kao maloj pomogla da izaberem, prvenstveno, hobi koji je kroz godine postao moj posao.
Koji je bio Vaš prvi ozbiljniji angažman?
– Bila je to revija „Benetton“, koja je bila organizovana za djecu, ali tada se sjećam da su nam poklanjali robu u zamjenu za reviju ili neko eventualno slikanje.
Kada se osvrnete na svoje početke i uspjeh koji ste postigli, koliko se, prema Vašem mišljenju, modna industrija mijenjala kroz godine? Da li je ranije bilo teže izdvojiti se u svijetu modelinga nego danas, s obzirom na sve prednosti koje se nude?
– Vrlo rado odgovaram na ovo pitanje, jer modna idustrija se dosta promijenila, čak i sami počeci. Veoma sam sretna što sam počela prije mnogo godina, jer se tada cijenilo nešto više od “broja pratilaca” na društvenim mrežama. Iako može izgledati da je sad sve jednostavnije, mislim da se izgubio onaj pravi tok modne karijere, tako da modeli često uđu u ovaj svijet bez da imaju realnu viziju šta je ovaj posao zapravo i kako izabrati pravi put.
Porijeklom ste iz Mostara, a živite u Milanu. Je li bilo teško odvažiti se i napustiti svoju zemlju radi izgrađivanja karijere? Kako je, zapravo, došlo do toga?
– Mislim da, kada postoji strast prema nečemu, ništa nije teško. Mostar je meni uvijek ostao u srcu, to je moj rodni grad, ali, nažalost, nijedan grad u našoj regiji ne nudi mogućnost da manekenstvo postane posao, tako da sam otišla za Italiju, gdje su me tražili agenti i agencije. Nisam mislila da ću ostati da živim tako dugo daleko od porodice, a ni da ću se ovako dugo baviti ovim poslom.
Iza Vas su brojni uspješni projekti, saradnje i naslovnice svjetski poznatih časopisa. Izdvojite nam nekoliko kampanja kojima se najviše ponosite?
– Radila sam zaista za mnogo poznatih brendova, od „Dolce&Gabbana“, „Elisabetta Franchi“, „Dsquared2“, „Armani“… Ali mislim da “ime” nije toliko bitno koliko iskustvo koje ti donese jedan ili drugi shooting , revija itd. Tako da, sigurno se izdvajaju revije „Philip Pleina“, koje su uvijek jedan veliki show, kao i, naravno, iskustvo na Everestu.
Osnovali ste i vlastiti brend. Recite nam više o tome?
– Ja sam osoba koja bi da ima tri posla, sedam hobija i nekoliko projekata u toku. Moja prava “hrana” je, zapravo, zadovoljstvo koje probaš kada uspiješ dovesti do cilja sopstvene ideje. Tako da često sam u saradnji s drugim markama koje žele da daju novost novoj liniji. To je uvijek nešto što se i meni prvenstveno sviđa ili nešto što i dalje ne postoji na tržištu. Ovog proljeća sam izašla s “Capsul collection” šeširima za ljeto („Aicha hat“) koja je već rasprodana, ali naravno da se vraćamo s novostima. Šeširi su od lana i jute i imaju mogućnost mijenjanja boja traka koje se nalaze na šeširu tako da se mogu uklopiti u svaki vaš look.
Kakva je zemlja Italija? Koliko mogućnosti za uspjeh u modelingu nudi? Jeste li ikada razmišljali o odlasku negdje drugdje?
– Italija je zemlja s bezbroj mogućnosti za posao, odmor, turizam… Daje mnogo, ali isto tako i uzima. Odnosno, nije lako jer je prepuna konkurencije, čak i najviše kada se priča o modelingu. Imala sam mnogo mogućnosti da odem negdje drugdje, u bilo koju drugu modnu metropolu, ali mene je uvijek ljubav zadržavala u Italiji, a isto tako posao koji ide veoma dobro ovdje, gdje sam izgradila i zadržala svoje klijente i poznanstva. Sigurno bih bolje živjela na jugu Italije, gdje su klima i ljudi mnogo sličniji nama nego u Milanu u kojem vrijeme doslovno leti.
Koje su prednosti, a koji nedostaci bavljenja modelingom? U čemu se, zapravo, ogleda najveća čar posla koji radite?
– Recimo da loša ili teža strana modelinga za neke može biti to što si daleko od porodice, to što moraš konstantno voditi računa o izgledu, eventualna razočarenja od ishoda kastinga, ali je mnogo više prednosti. Prema mom mišljenju, čar modelinga je to što imaš mogućnost da živiš u različitim gradovima, prijestolnicama modne industije, te da obiđeš svijet slikanjima na predivnim destinacijama. S tim upoznaješ različite kulture, jezike, postaješ jači i sigurniji kao osoba.
Jeste li ikada bili razočarani ishodom nekog kastinga ili doživjeli neku neprijatnost? Demotivira li Vas to u poslu i kako se, općenito, nosite s neuspjehom?
– Naravno da sam bila razočarana bezbroj puta od ishoda kastinga koji nije izašao u moju korist. Ali, s vremenom naučiš da ponekad gubiš, a onda dođe vrijeme da naučiš da kažeš “ne”, jer možda to i nije brend s kojim želite da sarađujete ili nije plaćen dovoljno dobro. Neprijatnih situacija nisam imala, ali nije za isključiti kao mogućnost. Uvijek trebaš imati, kako se kaže, 100 očiju otvorenih.
Prosto ne možemo a da zaobiđemo da Vas ponovo upitamo za Guinnessov rekord koji ste oborili kada ste prošetali modnom pistom na najvišem vrhu svijeta, Mount Everestu. Opišite nam to iskustvo i kako je došlo do te ideje.
– To iskustvo je bilo ono što ću nositi zauvijek u srcu, Guinnessov rekord ostvaren za održanu reviju na najvećoj nadmorskoj visini ikada, oko 5.700, na Mount Everestu. Naravno, ne bi bio priznat da smo tamo došli helikopterom i održali reviju. Morali smo da pješačimo dvije sedmice na -20 bez mogućnosti tuširanja ili bilo šta tome slično, jer je vodni sistem bio zaleđen. Bilo je drugačije i disati, jer je vazduh, kako ja to često opišem, bio tanji , laganiji… Ali, ono što ti ostavi ovakvo iskustvo jeste da nastaviš da voliš i cijeniš ovaj posao i da jednostavno prihvatiš da nije nigdje lako i da treba mnogo truda i upornosti.
Da se ne bavite ovim poslom, bili biste…
– Sigurno bi to bio neki kreativan ili dinamičan posao. Ne bih mogla da izdvojim, jer volim da radim mnogo različitih stvari. Bitno je da to nije monoton posao koji ne daje prostora za brzi rezultat i sopstveno zadovoljstvo.
S obzirom na to da opis Vašeg posla podrazumijeva nošenje teške šminke i kozmetičkih preparata, na koji način njegujete Vašu kožu? Postoje li neki tretmani na koje redovno odlazite?
– Da, nažalost, izloženi smo teškim preparatima. Iako se to prilično mijenja, na našu sreću, posljednjih godina sve se više traži taj prirodni i svježiji look, koji je mnogo laganiji, ali svakako šminku skidam čim se završi slikanje i nanosim neku umirujuću kremu. Redovno čišćenje lica i mnogo vode.
Otkrijte nam jednu Vašu beauty tajnu.
– Spavanje na leđima, iako ja ne uspijevam baš uvijek. Može da smanji natečenost na licu ukoliko ste skloni tome, bore se manje i sporije stvaraju, pomaže disajnim putevima.
Kako se opuštate nakon napornog dana?
– U Milanu nema vremena za opuštanje, ukoliko nemate zaista čitav dan na raspolaganju. Pogotovo u mom poslu, kada sam često na putu, iz voza u avion i tako u krug. Kada radim u Milanu, onda često nakon posla provodim vrijeme s mužem i našim kucama.
Osim na poslovnom planu, sretna ste i ostvarena žena i na privatnom. Koliko Vam je važna podrška i razumijevanje partnera u svemu što radite, i obrnuto?
– Da, volim svoj privatni život i imam partnera koji me podržava. S obzirom na to da i on dolazi iz modnog kruga, u ulozi frizera je radio svuda po svijetu, s najpoznatijim modelima i fotografima, nije teško razumjeti se i razmijenjivati savjete.
Hoćete li podijeliti s nama Vašu ljubavnu priču? Čime Vas je Alessandro osvojio?
– To je bilo prije sedam godina, ali se dobro sjećam da je to bilo to, istog trena. Recimo da nisam shvatala ni da li mi se sviđa ni zašto, a već sam bila zaljubljena. Kažu da je veoma šarmantan, ali mislim da je u našem slučaju više riječ o energijama koje su se poklopile. Bio je to kasting za kampanju za kosu za koji je on birao modele koji će biti zaštitno lice. Posao nisam dobila, ali veliku ljubav da.
Iako ste sudbonosno „da“ izgovorili 2020., tek ove godine ste organizirali ceremoniju. Vjenčanje na plaži. Želja svake djevojke, zar ne? Kakvi su utisci?
– Bilo je predivno. Kao san, zaista. Zbog pandemije, u Italiji je bilo nemoguće planirati bilo šta, tako da smo čekali dugo da bismo proslavili ljubav s našim prijateljima i porodicom i uspjeli smo na najdivniji način. Imali smo dresscode bež boje koji je dodatno dao čar na pješčanoj plaži na jugu Italije.
Koliko često dolazite u BiH? Veže li Vas nešto posebno za rodnu zemlju?
– Nažalost, ne dolazim često, jer je moja porodica posvuda, ali i zato što i dalje nema aviona direktnih koji bi omogućili da bar za vikend dođem. Nadam se da će povezati bolje Sarajevo s Milanom. Voljela bih održavati u Sarajevu “full immersion” vikende, znači, ne školu modelinga, nego dane posvećene savjetima za ulazak u ovaj svijet i kako to, zapravo, funkcioniše, recimo nešto kao model mentor. Ono što me veže za našu zemlju su ljudi, hrana i energija.
Šta biste poručili sebi sada, a što niste znali na početku karijere?
– Da ovaj posao treba iskoristiti još na početku karijere, što znači da se ne treba zadržavati u jednom gradu predugo, jer ljepota modelinga je u tome da radiš i ostvaruješ se u više modnih prijestolnica, a tek onda sabrati utiske i upustiti se u izabrani grad ili se vratiti kući.