Božo Vrećo, jedan od najpoznatijih bh. interpretatora modernog sevdaha, svojim moćnim vokalom i ekstravagantnim izgledom često privlači veliku pažnju javnosti. Poznat je po brojnim neobičnim modnim kombinacijama u kojima se pojavljuje u javnosti.
Foto: Instagram @bozovreco
Božo Vrećo je u novom intervjuu za hrvatske medije govorio o detaljima iz njegovog života koji javnosti nisu bili poznati.
Otkrio je kakvo je bilo odrastanje u Foči.
-Distancirano, osuđujuće i usamljeno, a opet tako magično, posebno i drugačije u mom imaginarnom svijetu kojeg nikad nisam napustio. Živeći realnost i maštu spoznao sam umjetnost. Nikad nisam odustao od sebe, disao sam svoj imaginarni mikrosvijet zajedno s vanjskim svijetom ispunjenim osudama i limitiranjem. Nadrastajući svijet zvijeri vi zapravo postajete čisti poput anđela.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Osim rata koji se odvijao u njegovom ranom djetinjstvu, Božo je ostao bez oca kada je imao samo pet godina. Otkrio je po čemu ga je pamtio, te kako je sve uticalo na njegov život.
-Po izrazitom talentu za ples i njegovim lakiranim cipelama u koje smo svi gledali kao hipnotizirani dok je plesao. Po dlanovima koji mirišu na duhan. Po staroj, neobičnoj pjeni za brijanje koja miriše na borove i planine. Po divnom rukopisu i pričama koje je pisao. Po uglađenom stilu odijevanja i hlačama na peglu. Po kapi u kojoj su mu ostale vlasi kose koje i danas čuvam. Po tabakeri s riječi LJUBAV. Po zagrljaju kad se vratio iz bolnice… Majka je bila snažna svemoguća žena koja je preuzela dvostruku ulogu odigravši je najhrabrije što je mogla kako bi nas odgojila, podigla i formirala kao ljude dostojne poštovanja. U tom gnijezdu nije nedostajalo ljubavi i to je presudna činjenica koja mijenja svijet i cijelu percepciju poimanja vrijednosti nas kao ljudi, odnosa prema drugima i samima sebi.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kako kaže, obožavao je haljine, a prvi put haljinu je obukao još kao dječak.
-Još kao mali dječak. Obožavao sam haljine! I dalje je to moja fascinacija, na sceni i izvan nje. Već s pet godina sam trčkarao u haljinama i u tome se odražavao moj spokoj, sloboda odrastanja, ljubav majke i sestara… Rijetki oslobode svoju drugu stranu sebe. Obično ljudi podliježu samo jednoj strani sebe odbacujući mogućnost preobrazbe što je tužno. Moje me djetinjstvo uvijek podsjeti na priču o Petru Panu i Zvončici jer sam mogao biti i jedno i drugo bez da mi se svijet urušava. To me učinilo dovoljno jakim za današnji svijet.
Božo još od svoje 18 godine boluje od epilepsije, iako javnost nije to znala. Ovaj put je otkrio kako je živjeti sa tom bolesti, te da li strahuje od toga da se baš to ne desi na pozornici.
-Božanska milost me izliječila, a moja pjesma me regenerirala. Onda kada život počnete živjeti bez stresa i razmišljanja što netko misli te se prepustite svojoj slobodi, onda je i život magičan i ljekovit. Moj lijek je u posvećenosti Bogu i fokusiranju na umjetnost koja ima božansku komponentu iscjeljenja.
Izvor: slobodnadalmacija.hr
(S.B.)