Razija Čolaković o uspjesima i porodici za ,,Azru”: Cilj mi je da uskoro magistriram

1,3K

Spisateljica Razija Čolaković važi za jednu od najpopularnijih u Bosni i Hercegovini, poznata po oštrom jeziku i dobrom smislu za humor prikupila je veliki broj pratitelja na svojoj Facebook stranici “Muhabet sa Razom”. Sa Razijom smo obavili razgovor na temu djetinjstva, porodice i uspjeha. Samo za ,,Azru’’, otkrila je čime se najviše ponosi, smetaju li joj negativni komentari, kao i u kakvoj je porodici, danas uspješna Razija, odrasla.

Koja Vam je najljepša uspomena iz djetinjstva?

Najljepša uspomena iz djetinjstva je kad mi mama rahmetli namaže krišku kruha sa šećerom a po šećeru stavi malo vode. Onda uzmem u ruke taj kruh i istrčim napolje igrati se sa ostalom djecom. U stvari, najviše pamtim taj osjećaj radosti što ima kruha i šećera u kući, jer je to značilo da neću biti gladna.

U kakvoj porodici ste odrasli?

Moje odrastanje nije bilo najbolje ali nije bilo niti najgore. Jer uvijek ima gore od goreg. Svjesna sam toga. Međutim, mogu reći da sam odrastala u destruktivnoj porodici, s previše nasilja od strane oca, koji je zaista bio nasilan najviše prema mojoj majci.

Ko je Raza u privatnom životu?

U privatnom životu Razo (zadržati ću O na kraju, Krajiški) je sve isto ono što vidite i u javnom životu. Identična. Nasmijana, luda, pozitivna, Boga mi i ljuta kad mi “pukne film”, emotivna, empatična, luckasta ženica.

Nisam se ja odlučila da ću i javno biti svoja, bez glume, jednostavno nisam znala kakva drugačija moram ili trebam biti. I to je možda najbolje od svega. Ljudi su me upoznali takvu, i imali su samo dvije opcije: ili me prihvatiti ili odbaciti. Nema između. Tako je i bilo, tako i biva sve vrijeme moga rada s javnošću.

Kako ste se Vi i suprug upoznali? Da li je to bila ljubav na prvi pogled?

Moj plemeniti muž i ja upoznali smo se na jedan čudan način, rekla bih filmski. On je došao u Cazin da upozna jednu drugu djevojku, međutim u zadnji trenutak ona je odustala i taj se sastanak nije desio. Tad  je on ugledao mene, pozvao me da izađemo i pričali smo o svemu pomalo. Nije to definitivno bila ljubav na prvi pogled s moje strane, bila je ljubav koja se rodila kroz druženje i upoznavanje. Takav sam tip djevojke bila, nikada se nisam zaljubila na prvi pogled. Mogu reći slobodno da je ovu priču Bog dragi kreirao, i Njemu hvala na svemu.

Život je pun uspona i padova. Koliku podršku imate od supruga u svim segmentima života?

Kada je u pitanju podrška moga muža za mene, moj rad i rast, moram biti iskrena kao i uvijek što sam, ona je na početku izostala. Dakle, nije je bilo. To je iz razloga što se i on kao i većina muškaraca s našeg podneblja, plašio uspješne žene. Bile su to najgore četiri godine u mom životu, jer sam se borila na više “frontova”. Na kraju, uspjela sam. Je li vrijedilo? Da, vrijedilo je boriti se. Da li bih se opet borila ako “zaškripi” u braku? Ne! Jer smatram da sam dala sve od sebe, i da ne želim dati više niti jedan dan na loše i negativno što dolazi od ljudi.

Kakav je Vaš odnos sa kćerkama?

Moj odnos sa kćerkama je takav da isti želim svakoj majci na ovoj planeti. Njih dvije su moj svijet u kojem se odmaram i liječim.

Šta je Vama kao majci najbitnije da usadite djeci u odgoju?

Najvažnije mi je naučiti svoju djecu da se brinu o sebi, da znaju šta je odgovornost i da moraju biti spremne preuzeti odgovornost za sve što urade ili ne urade, da bez discipline nema uspjeha, da je griješiti sasvim u redu ali i da iz svake greške uzimaju pouku, da vole sebe sa svim svojim manama, da imaju stav i samopouzdanje jer bez toga neće i ne mogu biti sretne u životu, i da ljude dijele samo na ljude i neljude.

Svi smo se uvjerili koliko uživate u plesu. Smetaju li vam negativni komentari?

Ples, odnosno muzika kao i make up su moje velike ljubavi. Malo je reći da uživam u tome. Kad harmonika zasvira i kad zaplešem zaboravim da postoji zlo na ovom svijetu. Tako je otkada znam za sebe. To već svi znaju.

Posebno moj muž, i moja porodica, jasno im je gdje je muzika tu je i Razo, i ne dirajte je.

Ne smetaju mi ničiji komentari, posebno ne komentari nebitnih i meni nepoznatih ljudi. Oni dok komentarišu, znači zanimljiva sam im. Problem bi bio da ne komentarišu. Onda bih se morala zapitati: šta ne radim dobro?

Čime se najviše ponosite?

Teško je izdvojiti čime se najviše ponosim, jer je mnogo toga, ali ako baš moram onda bih rekla da se ponosim najviše sama sobom. Bez imalo skromnosti i sada ovo ponosno pišem.

Koji je Vaš najveći uspjeh, kao i cilj u karijeri?

Svojim najvećim uspjehom smatram pobjedu na onim gore “frontovima” posebno pobjedu na bračnom frontu. Svaki drugi uspjeh dolazio mi je kao bonus. Cilj mi je da ako Bog da uskoro magistriram i konačno dobijem posao u sferi za koju sam stručna (mediji, javno mnijenje, politologija).

Često kažu da ljepota dolazi iznutra, smatrate li da je to tačno?

Apsolutno je tačno da ljepota dolazi iznutra. Dobar čovjek je uvijek prelijep, zao je preružan ma koliko estetskih zahvata uradio na sebi. Ništa na svijetu nije tako lijepo kao dobra duša.

Nedavno ste mnoge oduševili objavom da ste bili spremni usvojiti dijete iz Sirije. Kako ste došli do te odluke?

Tako je. Moj muž i ja zajedno smo donijeli tu odluku nakon onih strašnih, tragičnih prizora u Turskoj i Siriji, kada su mnoga djeca ostala bez roditelja. Odlučili smo da ćemo pokušati i radimo na tome, van javnosti.