Početkom sedmice Ika Ferrer Gotić, voditeljica Dnevnika u 19 i co-urednik IP-a na BHT1, na svom Facebook profilu je obznanila da je njena starija kćerka Sacha pokušala izvršiti samoubistvo. O tome, koliko su njene dvije kćerke, Sacha i Tanya, otkako se iz inozemstva vratila da živi u svoju zemlju, kaže, BiH, izložene predrasudama i rasističkim uvredama nekih vršnjaka u školi, govorila je prije nekoliko mjeseci u velikom intervjuu za “Azru”. I sada za naš magazin govori o ovom bolnom poglavlju, koje se desilo prošle sedmice, a u kojem čini sve da pomogne svom djetetu da se oporavi i ponovo bude vesela 11-godišnja djevojčica.
Tuga u glasu
– Radila sam Business Leadership konferenciju, kada mi je stigla poruka od Sachinog nastavnika Reufa iz OŠ “Kovačići”, da se odmah javim. Pomislila sam sigurno je neka svađica bila, i odmah na prvoj pauzi sam izletjela, javila se na telefon. Rekao je: “Sacha je sada dobro, ali nije bila. Dajte što prije da dođete u školu”. Sastanak smo dogovorili u petak u 12 sati, i samo sam još čula da mi je rekao kako je zvao policiju.
Sledila sam se, ostala sam bez teksta. Uvjerio me je da je kćerka dobro, zdravo.
Došla sam kući, Sacha je već bila potresena. Nakon što sam je pitala da mi ispriča šta se desilo, odgovorila je: “Mama, ja sam se htjela ubiti. Skočila sam na cestu da se ubijem” – kaže nam Ika s velikom tugom u glasu.
Od nekih svojih vršnjaka iz razreda je, nastavlja priču ova mlada majka, bila ohrabrivana riječima: “Hajde, ubij se, hajde”, dok su drugi vršnjaci, vidjevši kakav bi ishod mogao biti, djevojčicu počeli sklanjati s ceste.
– To su djeca s kojima se ona uglavnom druži i zato su je zaboljele riječi koje su joj upućivali. Kada mi je objašnjavala šta joj se desilo rekla mi je: “Mama, ovaj me zafrkava, ovaj mi govori ovo… to traje godinama, ne mogu više da slušam”. Smirila sam je i otišla u školu na dogovoreni sastanak. Ušla sam u zbornicu, sjede dvije majke, od dva dječaka, jedna plače, druga se izvinjava, ne znam šta se više dešava, izašla sam na zrak s nastavnikom Reufom i zamolila ga da mi pojasni šta se sve desilo. Ispričao mi je kako su se ona i dvojica drugara sporječkali, da je izletjela na ulicu i rekla da će se ubiti, a prethodno je, u razredu šest puta rekla: “Razredniče, ja se želim ubiti”. Čovjeku se sledila krv u žilama. I sam je otac, te je pozvao policiju, koja mu je odgovorila, da dok se nešto ne desi nije njihova nadležnost. Znači mora neko da se ubije da bi policija intervenisala – govori Ika.
Ona napominje da je jako zahvalna nastavniku što je odmah reagirao, nakon što je čuo Sachine riječi.
Rasističke uvrede
– Od svih škola koje je kćerka do sada promijenila, nastavnik Reuf iz OŠ “Kovačići”, ispostavilo se, jedini je nastavnik kojeg je ona imala, a koji je poduzeo tako oštre mjere. Iznenadila sam se, inače mene niko ne zove kad se nešto desi, ja saznam od Sache, od drugih ljudi, a sada me čovjek nazvao i rekao mi šta se desilo – govori Ika i dodaje da je kontaktirala psihologinju Jasnu Bajraktarević, kako bi se kćerka što prije oporavila od ovog nemilog događaja.
– Moje sasvim normalno dijete treba psihologa, a ne one budale koje govore da će joj ubiti sestru, da će je zaklati, da će je iskasapiti nožem… takve morbidne stvari djeca govore u školi. Više nije u pitanju moja Sacha nego šta ta djeca stvarno nose iz kuće. Vršnjačko nasilje moramo shvatati ozbiljno. Juče je bio Mahir, danas je u opasnosti moje dijete, sutra neko treći. Sacha je žrtva vršnjačkog nasilja od prvog razreda, od prvog razreda nosi teret da je crna, milion uvreda je čula, i zato apel svim roditeljima: dajte, molim vas, sa svojom djecom razgovarajte. Ovo se ne smije nikome dešavati. Nikada! – poručuje na kraju Ika.
Ovim povodom kontaktirali smo i sarajevsku OŠ “Kovačići”, u kojoj Sacha pohađa šesti razred, gdje su nam kazali kako je škola poduzela sve mjere, onako kako pravilnik, odnosno protokol o postupanju i nalaže, odmah nakon što su se djeca sporječkala. Pozvali su policiju, socijalni rad, kao i roditelje. Rečeno nam je da ova instutucija nikada ne bi dozvolila nikakvu vrstu nasilja niti vrijeđanja među učenicima, da su tu pravila jasna, te da je razgovor s roditeljima završen u najboljem redu.