Muammar Gaddafi je imao sedam sinova. Neki od njih danas nisu živi, neki su u zatvoru, dok se neki kriju od ruke pravde. Na drugoj strani, Libija tone u haos. Od zemlje u kojoj nije bilo previše slobode, ali je bilo hljeba i posla, Libija je postala zemlja u kojoj svako ratuje protiv svakoga, dok građani žale za čvrstom rukom porodice Gaddafi, koja je vladala po principu “krademo, ali i dademo”. Ako se Gaddafiji nekada vrate na libijski tron, na njemu će, sve su prilike, sjediti jedna žena, Aisha Gaddafi, koju su svojevremeno upoređivali s njemačkim supermodelom Claudijom Schiffer. Gaddafijeva kćerka jedinica od oca je naslijedila crte lica, ali i inteligenciju, te nagao temperament i spremnost da uradi ono što želi, bez obzira na žrtvu.
U proljeće 2011. godine ostarjeli pukovnik Muammer Gaddafi nije se pretjerano brinuo o grmljavini koja je dolazila s istoka zemlje iz grada Benghazija, mjesta gdje kontroverzni državnik nikada nije bio pretjerano omiljen. Gaddafi je bio vojnički obrazovan i vjerovao je da ima i dovoljno znanja, municije i slobode da pobunjenike baci u more ili u grob. Njegova je briga stanovala u Rimu i odazivala se na ime Silvio Berlusconi. Jednako kontroverzni italijanski političar i biznismen, sklon bizarnom i ekscesnom ponašanju, tada je, izgleda, bacio oko na 40 godina mlađu kćerku svog libijskog prijatelja.
– Jedno pitanje uvijek se provlači mimo teških političkih i pravnih tema: Ko je nepoznata žena s kojom je italijanski premijer, prema vlastitim izjavama, razvio čvrstu vezu nakon razvoda od svoje druge supruge Veronice Lario? Već danima italijanski mediji tapkaju u mraku, nagađajući ko je ova ili ona Berlusconijeva diva. Ipak, „najvreliji” trač izašao je u danas u novinama „La Stampa”: Riječ je, izgleda, o lijepoj Aishi Gaddafi, kćerki libijskog diktatora, s kojim je Berlusconi povezan više nego čvrstim prijateljstvom – pisao je ovo kontroverzni i uvijek “dobro” obaviješteni njemački “Bild” u januaru 2011. Je li zaista bila nešto više između Berlusconija i gospođe Gaddafi u ljeto 2011., više nikome nije bilo važno. Ono što se činilo kao lokalna pobuna inspirirana „Arapskim proljećem”, vrlo brzo će prerasti u ozbiljan ustanak.
Kćerka jedinica
Istina, u jednom trenutku vojska odana pukovniku pojavit će se na kapijama Benghazija, a diktator će ozbiljno zaprijetiti da od pobunjenika i njihovog uporišta neće ostati ni „kamen na kamenu”. Ipak, uz pomoć francuskih aviobombi, očaja branitelja Benghazija i loše vojničke sreće pukovnika Gaddafija, rat se vrlo brzo prenio u dvorište vladarske porodice. Visoki zidovi njihovih rezidencija nisu ih mogli sačuvati od NATO-bombi i bijesa vlastitog naroda. Pukovnik Muammar Abu Minyar al-Gaddafi, čovjek koji je libijskom narodu dao posao, besplatne stanove, školovanje i liječenje, te od komada pustinje napravio zemlju s najvećim životnim standardom u Africi, svoj je životni put završio u oktobru 2011. Naposlijetku mu je, nakon svirepog mučenja štapom, presudio metak.
– Šta sam vam uradio? Sve sam vam dao – vrištao je Gaddafi, završavajući svoj život u prašini pustinje u okolici grada Sirta, posljednjeg skloništa i uporišta njegove porodice.
Još godinu prije nego što će pukovnik Gaddafi, za jedne diktator, a za druge reformator, tragično završiti svoj životni, vojni i politički put, svjetski mediji počeli su se baviti temom ko će biti njegov nasljednik ili njegova nasljednica. S jedne strane, sedam sinova, a s druge, jedna kćerka – Aisha Gaddafi. Mohammed Gaddafi – inžinjer informatike, Saif al-Islam Gaddafi – ekonomist školovan u Londonu i reformist, Al-Saadi Gaddafi – nogometaš u italijanskoj ligi, Mutassim Billah Gaddafi – diplomat, Hannibal Gaddafi – porodični bonvivan i čovjek koji je bježao iz najskupljih evropskih hotela, ne plativši milionske račune, Saif al-Arab Gaddafi – ne baš uspješan student ekonomije u Munchenu, poznat također po razuzdanom životu i rastrošnosti, Khamis Gaddafi – profesionalni vojnik školovan u Rusiji i Milad Gaddafi, usvojeni sin libijskog vođe, koji je spasio život Muammeru Gaddafiju tokom bombardiranja njegove rezidencije 1986., činili su ekipu muških pretendenata na libijski tron. S druge strane, bila je njhova sestra, za koju se znalo malo toga, osim da je lijepa, da je pravnik po zanimanju i da najviše liči svom ocu, i fizički i karakterno.
– Gaddafijeva jedina kćerka je advokatica, koja je bila dio neuspješnog pravničkog tima zbačenog iračkog diktatora Saddama Husseina na suđenju za ratne zločine, što je dovelo do njegove osude na smrtnu kaznu. Prema procurjelim američkim diplomatskim informacijama, Aisha je „sposobnija i pametnija od svoje braće” i najdraža ocu od njegovih potomaka, ali je nikada nisu vidjeli kao nasljednika. Ona se, 2006., udala za svog rođaka s očeve strane i nedavno ju je fotografirao TIME dok je učestvovala u prorežimskim demonstracijama u Tripoliju – pisao je “Time” u jesen 2011. godine.
Godinu ranije, Aisha Gaddafi dala je svoj jedini intervju, i to britanskom listu “Sunday Telegraph”. Bio je to rijedak uvid u razmišljanje jedne od najkontroverznijih žena arapskog svijeta. Odgovorila je na pitanje kakav je odnos nje i njenog oca.
– Ljudi zaboravljaju da, osim što je veliki čovjek i vođa, on je također moj otac, moj prijatelj i moj brat. Ja ga volim toliko da to ne mogu opisati i mi provodimo što je više vremena zajedno. Uvijek ga savjetujem da pazi na svoje zdravlje i da se ne sekira zbog sitnica, ali i on je taj koji meni daje savjete. Ako bih morala birati njegovu najbolju mudrost, to je njegov savjet da se bude umjeren i odgovoran za svoje postupke – ispričala je ona.
U vrijeme kada je ovaj intervju ugledao svjetlo dana, činilo se da Libija postaje normalna zemlja, bar u očima zapadne politike. Zapadne vlade i političari, uzdrmane teškom recesijom i besparicom, rado su prihvatale Gaddafijeve dolare, kojih je on imao u izbilju. Na drugoj strani, Gaddafi se rado posipao pepelom, kajao za stare grijehe i plaćao odštetu žrtvama terorističkih napada iza kojih je stajao službeni Tripoli. Novinari “Telegrapha” pitali su Aishu Gaddafi da li se njen otac zaista promijenio. Odgovor je bio više nego zanimljiv.
– Čovjek se nikada ne mijenja. On je čovjek od principa, vjeruje da se dobro dobrim vraća, zato brani siromašne i odbačene. Rekla bih da je budućnost Libije vrlo obećavajuća, svijetla i optimistična. Ona zauzima svoje mjesto koje joj u međunarodnoj zajednici i pripada i svi žele dobre odnose s nama – rekla je ona 10. oktobra 2010., tačno godinu prije nego što će njen otac biti divljački likvidiran.
Samo šest mjeseci nakon što se činilo da su se pomirili svijet i porodica Gaddafi, pukovnik je osjetio da je sam. Milioni dolara kojima je častio zapadne lidere i njihove budžete, nisu mu stvorili prijatelje.
– On mi je prijatelj, ali mislim da je poludio. Boluje od neke psihičke bolesti. To kaže njegovo okruženje. Njegovi saradnici kažu da pati od psihičke bolesti – rekao je Gaddafi za francuskog predsjednika Sarkozyja u martu 2011.
Gaddafi je u ljeto 2011., uzalud upomoć pozivao svoje prijatelje Sarkozyja i Berlusconija. Umjesto pomoći i podrške, dobio je bombe. Jedna takva ubila je, 29. juna 2011., Ahmeda al-Qaddafi al-Qahsia, muža Aishe Gaddafi. U momentima kada su pobunjnici ulazili u Tripoli, kolona od desetak blindiranih vozila, uglavnom Mercedesa, napustila je grad i odjurila cestom koja vodi prema zapadu zemlje. Dan poslije, svi svjetski mediji prenijeli su da su Aisha Gaddafi, njena dva brata, majka i djeca došli u Alžir. Bio je to kraj dinastije Gaddafi u Libiji.
Fotoalbumi su ispričali sve
Pukovnik Gaddafi decenijama je njegovao imidž čovjeka iz naroda, pokušavajući uvjeriti i vlastiti puk i svjetsku javnost da živi skromno i jednostavno, slikajući se u svom šatoru i ispijajući čaj, poput beduina. Istina, Gaddafi je volio pustinju, beduinsku odjeću, šator, kuhinju i folklor svog naroda, no njegova porodica, naročito djeca, više su voljela zapadni luksuz, skupu odjeću, putovanja, jahte i automobile. Nakon kolapsa režima, u kasno ljeto 2011., rezidencije porodice Gaddafi su opljačkane i demolirane, a osim ukradenih umjetnina, namještaja i uređaja, pobunjenici su pronašli i nešto mnogo dragocjenije. Bili su to fotoalbumi porodice Gaddafi.
Libijci su znali da porodica njihovog vođe ne živi životom beduina, ne stanuje u šatoru, ne ispija čaj i ne jaše deve. Avanture sinova velikog vođe, njihovo raskalašeno ponašanje, život zlatne mladeži na “visokoj nozi” uz šampanjac koji se toči na jahtama i život od hotela do hotela, od kluba do kluba, bili su okvirno poznati. U zemlji u kojoj je bilo svega osim slobode i demokratije, nije bilo preporučljivo raspitivati se o tome kako živi porodica državnog lidera, onog koji je podučavao da je skromnost vrlina i cijelog života se, navodno, borio protiv Zapada, kapitalizma i potrošačkog društva, koje je simboliziralo njegove ideološke neprijatelje.
Fotografije Hannibala Gaddafija i njegove supruge Libanke, inače modela za donje rublje, izazvale su veliku pažnju, no ni blizu kao pronađene fotografije njegove sestre Aishe. Godine 1986., pukovnik Gaddafi je u svom pustinjskom šatoru ugostio strane novinare, te ih upoznao s članovima svoje porodice. Na jednoj od crno-bijelih fotografija uz svog oca stoji tada desetogodišnja Aisha, oborenog i smrknutog pogleda, obučena u skromni, sivi kaputić. Pronađene fotografije iz odaja porodice Gaddafi pokazuju da život tinejdžerke Aishe nije bio ni skroman i ni previše čedan. Kćerka velikog libijskog vođe, čovjeka koji je u svojoj zemlji pokušao uvesti neku vrstu arapskog socijalizma, u svojim mlađim danima živjela je život “zlatne mladeži”, uživajući u svemu što joj milijarde njenog oca mogu priuštiti. Fotografije iz doba mladosti najprije pokazuju plavokosu, atraktivnu Aishu, obučenu u usku, crnu majice na bretele, ali i njene izlete po elitnim skijalištima, šetnje po muzeju Louvre ili uživanje u miru Praga.
Aisha Gaddafi na svijet je došla 25. decembra 1976. u Tripoliju. Njena majka Safija, odnosno Sofija Farkaš, nekadašnja je mostarska ljepotica, koju je pukovnik Gaddafi upoznao dok se, 1970., školovao na JNA vojnim školama u Mostaru. O djetinjstvu Aishe Gaddafi malo se zna, no jedan događaj iz 1986. bit će trauma koja će je pratiti do kraja života.
– Probudila me je grmjavina bombi i vrištanje moje sestre Hannah, te njena krv, koja me je prekrila – izjavila je jednom Aisha, opisujući noć kada su američki avioni bombardirali njihovu porodičnu rezidenciju u znak osvete za libijski teroristički napad na jedan noćni klub u Berlinu.
Fotografija snimljena dan poslije pokazuje porodicu Gaddafi ispred njihove uništene kuće. Majka Safia se smješka, dva sinčića su zbunjeni, dok glava porodice po kosi miluje svoju kćerku obučenu u kariranu haljinu. Ta djevojčica s fotografija desetak godina kasnije će studirati u Parizu i postati advokatica. U vrijeme kad se bavila slučajem Saddama Husseina bila je zvijezda u usponu, neko čije vrijeme tek dolazi. Visoka, atraktivna, obučena poput tadašnje najveće muzičke zvijezde Anastasije, bila je nešto novo na učmaloj političkoj sceni arapskog svijeta, gdje su je mediji pompezno prozvali “Claidia Schiffer Bliskog istoka”.
Porodica Gaddafi danas živi u Omanu. Protjerana je iz Alžira nakon što je Aisha u naletu bijesa zbog dešavanja u domovini demolirala luksuznu predsjedničku rezidenciju, koja im je bila ustupljena na korištenje. Alžirci su nekako trpili požare koje je podmetala u biblioteci, lomljenje namještaja i napade na čuvare, no kada je nožem unakazila sliku alžirskog predsjednika Abdelaziza Bouteflike, strpljenju je došao kraj, te su preko Nigera sprovedeni u Oman, gdje im tamošnja vlada plaća ugodan život.
EU je krajem marta ove godine ukinula zabranu putovanja za Aishu Gaddafi, koja je planirala do kraja života živjeti u progonstvu u Omanu. Oni koji je poznaju kažu da nikada ne odustaje od svojih ciljeva: Njen krajni cilj jeste povratak porodice Gaddafi u Libiju. U domovini ima i značaan broj pristalica za koje je doba pukovnika Gaddafija “zlatno doba” Libije, koji vjeruju da jedino porodica Gaddafi može vladati ovom, nekada bogatom zemljom, koja je potonula u haos. To je prilika koju Aisha Gaddafi neće propustiti. Aisha Gaddafi slika je i prilika svog oca, i u dobru i u zlu.
