Svojom ljepotom pobudila je pažnju svjetskih medija na posljednjim Olimpijskim igrama, no, ta činjenica manje je važna od podatka da je put mlade Mostarke do najveće sportske smotre na svijetu krenuo od jednog malog, 12-metarskog bazena. Pa ipak… Adnan Hasković je pokazao da vam adresa ne mora biti u Londonu, Los Angelesu ili nekom drugom centru evropskog i američkog filma, da biste filmski set dijelili s oskarovkama kao što su, naprimjer, Penelope Cruz ili Tilda Swinton
Produkcija:
Piše: Fatima Šehović
Foto: Safet Hadžimusić
Make-up: Nermina Ibrulj
Frizura: Cibus, Sarajevo
Odjeća: Adnan: Modna kuća “Cacharel” (BBI Centar, Sarajevo)
Amina: “XYZ – Marella Premium Fashion Store” (SCC Sarajevo)
Lokacija: Studio „Kultura ljepote”, Sarajevo
U mjesecu kada „Azra” slavi uspješnu dvodecenijsku priču u domaćem medijskom prostoru veliki izazov je bio pronaći i odlučiti se za javnu osobu koja će krasiti naslovnicu aktuelnog broja. Odlučili smo se za mlade snage, dvoje uspješnih Bosanaca i Hercegovaca, koji svojim postignućima mogu služiti kao inspiracija i primjer da je svaki san, pa i onaj najveći, moguće ostvariti uz rad, trud, zalaganje i jasan cilj. Amina Kajtaz, 20-godišnja Mostarka i višestruka prvakinja BiH u plivanju, u različitim disciplinama, našu zemlju je predstavljala na posljednjoj Olimpijadi u Rio de Janeiru. To što je svojom ljepotom pobudila pažnju svjetskih medija, ali i „natjerala” sve one koji možda nikada, osim po ratu, nisu čuli za našu zemlju, u google tražilicu ukucaju još jednom Bosna, Sarajevo, Mostar…, manje je važno od podatka da je put ove mlade sportistkinje do najveće sportske smotre na svijetu krenuo od jednog malog, 12-metarskog bazena. Pa ipak…
Svojim sjajnim ulogama glumac Adnan Hasković je pokazao da vam adresa ne mora biti u Londonu, Los Angelesu ili nekom drugom centru evropskog i američkog filma, da biste filmski set dijelili s oskarovkama kao što su, naprimjer, Penelope Cruz ili Tilda Swinton.
Tridesetdvogodišnji glumac s inozemnom karijerom i najuspješnija bh. plivačica prvi put se sreću na našem setu. Spaja ih jedno; ljubav i strast prema onome što rade i želja da svoje rezultate podignu na viši nivo. Vrata svog studija „Kultura ljepote” otvorila nam je profesionalna šminkerica Nermina Ibrulj, koja je bila zaslužna i za make up naših zvijezda, koje su pozirale kao pravi modeli pred fotoobjektivom fotografa Safeta Hadžimusića.
PRVA ULOGA
Sjećam se Haskovićevih početaka, i tih prvih uloga u kojima se dalo naslutiti da može odigrati praktično sve; i dramu, i naučnu fantastiku, žanr, koji je praktično nepoznat našim glumcima.
Reditelj Sulejman Kupusović imao je oko da prepozna sav potencijal u tada mladom glumcu kada mu je dodjeljivao značajne uloge u pozorištu; od “Legende o Ali-paši”, “Tvrđave”, “Prvi put s ocem na izbore” do “Balade o Omeru i Merimi”. “Teško je biti fin”, “Sevdah za Karima”, tek su neki filmski naslovi u kojima je imao priliku igrati, prije nego što je sa samo 26 godina stavio svoj potpis na ugovor o snimanju ostvarenja „Twice Born” italijanskog reditelja Sergia Castellitta.
– Sve ono što sam kao dijete u osnovnoj školi sanjao, polako se ostvaruje. Film „Twice Born” je samo početak moje karijere. Karijera glumca počinje tek u 30-im godinama i tada dolazi ona prava životna zrelost. Nekako se iskusi život na pravi način i tada dolaze prave uloge. Imao sam sreću da mi se u 26-oj godini desi lijepa priča. Koliko god neskromno zvučalo, očekivao sam ovakvu karijeru. Priželjkivao sam to. Imao sam projekcije u svojoj glavi kako to sve treba izgledati. Čovjek sam kroji svoj put, a bio sam pažljiv sa svojim odlukama – kaže Adnan.
Znatiželjni smo, kako je glumiti s jednom od najljepših žena svijeta, Penelopom Cruz?
– Počašćen sam tom ulogom. Ne gledam da li je ona najljepša, gledam je, prije svega, kao sjajnu glumicu. Na stranu to što je fatalna. Kada su me novinari pitali kako mi je bilo igrati s Penelopom Cruz, rekao sam da ja nisam imao mnogo šta igrati, jednostavno sam pratio njen performans, pokušavao sam odgovoriti na njene impulse, a ona me je tada demonstrativno, možda malo i teatralno prekinula i rekla: „Ne, ne, Adnane. Ti si zaslužan za moj performans, ja sam na tvoj performans bila ponosna. Ti si mene fascinirao i zbog toga sam ja bila tako dobra u ovom filmu.” Ostao sam šokiran i mislim da to mnogo govori o njoj i ljudskim vrijednostima koje posjeduje – kaže Adnan, ne krijući da mu je ovo bila jedna od uloga koja u njegovom životu i karijeri zauzima posebno mjesto.
– Drage su mi mnoge uloge na svoj način, ali tu bih posebno izdvojio. Ovaj posao sobom nosi i veliku odgovornost. Imponira ti kada ti se javi neko iz Irske, Rusije… I desi mi se to svakih pet dana, da mi neko napiše da je gledao „Twice Born” i kaže kako je oduševljen filmom, mojom zemljom, kako ga je film dirnuo – govori Adnan dok se sprema da s Aminom snimi prvi set fotografija.
Budući da je i Adnan veliki ljubitelj sporta, istina rekreativac, za razliku od Amine, koja je sportu posvetila cijeli svoj život, u šali pokušavaju odmjeriti snagu mišića. A upravo su oni, uz svu tehničku i mentalnu spremnost, važan faktor u ostvarivanju što boljih rezultata. Amina najbolje rezultate nije ostvarivala samo u svojoj zemlji, već i u Regiji.
– Sretna sam što to nije samo jedna država, već sam ostvarila najbolje rezultate i u Hrvatskoj i Srbiji. Držim rekord BiH, koji je jači od Hrvatske i Srbije. Nisam nikada očekivala da ću u dvije godine tako napredovati. Zadovoljna sam prethodnom godinom, a nadam se da će i ova godina pokazati dobre rezultate. Nekoliko puta sam oborila državni rekord. Imam više od 500 priznanja i medalja do sada. Ne bih voljela da pričam mnogo o svojim ciljevima, pa ako ih ne ostvarim, bit će mi mnogo teško – kaže Amina, koja je u žižu svjetskih medija dospjela kada se kao članica Reprezentacije BiH prošetala čuvenom Maracanom na otvaranju Olimpijskih igara u Rio de Janeiru.
– To je zaista bilo nešto posebno. Kamera je uhvatila baš mene u tom trenutku i dobila sam svojih pet sekundi slave i stvarno sam bila iznenađena što su mi nakon toga mnogi Brazilci počeli pisati, pogotovo naši ljudi. Lijep je to kompliment, ali ipak, mislim da je prva stvar na koju se trebam bazirati sport. Na Olimpijske igre u Brazilu došla sam zahvaljujući svojim rezultatima, a ne ljepotom. Bilo je divnih komentara i mnogo me je Brazilaca počelo pratiti na Instagramu. Rodila su se i nova prijateljstva, a i prvi put sam upoznala sve sportiste – kazala nam je Amina, koja riječima ne može prenijeti sve impresije raskoša Olimpijade.
MLADOST I SAMOSTALNOST
– Cijeli život sam radila za taj cilj i ispunila ga. U tim trenucima su mi prolazili kroz glavu roditelji, sestra, treneri i prijatelji koji su mi bili velika podrška, razmišljala sam kako sam uspjela ostvariti svoje snove. Svi smo bili lijepo obučeni, izašli smo kao pravi tim, bilo je mnogo gledatelja, svi su slikali i navijali. Bilo je zaista svjetski. Pet minuta prije nego sam dobila poziv da idem na Olimpijske igre, poslala sam treneru poruku i pitala kad će stići informacija o učešću na Olimpijadi. Bila sam uzbuđena hoću li ići ili ne. Nakon pet minuta stiže poruka da idem i to je bilo nešto posebno. Plakala sam od sreće. Sa sestrom sam puštala brazilske pjesme i plesale smo uz Sambu. Prije nego sam krenula na Olimpijadu, moj plivački klub „Velež” mi je pripremio divan ispraćaj. Svi su se okupili, priredili su vatromet i to je jedan najljepši osjećaj koji sam ikada doživjela – kaže Amina.
Ono što je zajedničko kod Adnana i Amine jeste da su se veoma mladi osamostalili. Amina se sa 17 godina zbog plivanja preselila u Dubrovnik, gdje je živjela i trenirala dvije godine. U velikoj mjeri joj je koristilo, kako u sportu kojim se bavi, tako i privatno, jer je bila primorana osamostaliti se. Dubrovnik ima još jedan poseban značaj, bio je ključni faktor u tome da se Amina ne prestane baviti ovim sportom.
– Moj cilj je bio da se preselim u Sarajevo i tu nastavim sportsku karijeru, ali na jednom takmičenju u Sarajevu, trener Borut Petrič me je pozvao u Dubrovnik. Čak sam razmišljala da se prestanem baviti plivanjem, jer smo u Mostaru imali jako loše uslove. Deset godina sam trenirala u bazenu od 12 metara. Odlučila sam pokušati ostvariti svoj cilj, a to je Olimpijada. Na početku je bilo teško, ali olakšavajuća okolnost mi je bila to što je prva tri mjeseca moja sestra živjela sa mnom. Koliko god bilo teško, čovjek se nekako osamostali, pronađe svoj put. S mojih 20 godina, mnogo su mi lakše neke stvari nego mojim vršnjacima. Dubrovnik je bio razlog zbog kojeg sam nastavila karijeru. Požalila bih da nisam otišla u Dubrovnik – kaže Amina.
Amininu karijeru je odlazak u Dubrovnik itekako promijenio, dok će Adnan ponovo da pakira kofere, no, ovoga puta na malo duže vrijeme. Otkriva nam kako se sprema na put u Ameriku. Za glumca kome su se otvorila vrata inozemnog uspjeha važno je da je na mjestu događaja, među filmašima, castintg direktorima, agentima, producentima, na koncu i kolegama.
– Istina, tamo sam bliže agentima, a tamo mi je i menadžer. Trebao bih i na pregovore s nekoliko agenata. Od prije nekoliko mjeseci imam i agenta u Londonu. Sklapam jedan svoj tim. Moram praviti veće korake nego do sada. Moji menadžeri smatraju da jedan period moram biti tamo. To je sasvim normalno, a i vidim sebe kao svjetskog putnika. Radujem se i jedva čekam. Svake godine to želim uraditi, ali se nekako ispriječi. Uvijek iskrsne neki projekt. Ovoga puta me ništa nije spriječilo – kaže Adnan.
Do sada je imao priliku sarađivati s mnogim rediteljima, no rad s dvojicom za njega je bio naročito inspirativan. Od njih nije učio samo o glumačkom zanatu i poslu, već i životu.
– U pozorištu je to definitivno bio Sulejman Kupusović, a na filmu Sergio Castellitto. Proveli smo skoro 70 dana snimajući, tokom četiri mjeseca. Način rada me naročito dojmio. Njegov pristup režiranju je bio specifičan. Mnogo je lakše kada imate glumca za reditelja, koji je sjajan glumac, a sjajan i reditelj. Senzibilan je i ima empatije za sve ljude koji su na setu. Ne dešava se često da radiš u takvom projektu. Nisam se osjećao samo kao glumac, već kao dio jedne porodice koja te podstiče da budeš najbolji – kaže Adnan.
Vrijeme je za pauzu, set za novu seriju fotografija je u pripremi. Aminina mama Maja i sestra Delila su ovim povodom sa svojom šampionkom doputovale iz Mostara. Uvijek su uz nju, odlično razumiju njenu energiju, raspoloženje, radost, tugu, ushićenje. Posebno joj je draga srijeda.
Amina je talent za plivanje naslijedila od svoje mame, koja se dugo godina bavila ovim sportom. No, plivanje nije samo njena strast, već i strast njene sestre, te se, priznaje nam, moglo očekivati da ona na profesionalnom nivou nastavi „porodičnu tradiciju”.
– Od početka su uz mene i podržavale su me koliko su mogle u uslovima koje imamo. Roditelji su me i finansijski izdržavali, slali me na pripreme i takmičenja. Kada sam trebala odlučiti da li da se preselim u Dubrovnik, svi su me podržali u toj odluci, jer su znali koliko ja to želim, a koliko do tada nisam imala prilike uspjeti. Velika su mi podrška svakako, ali nisu nikad pokušavale biti treneri. To su prepustile profesionalcima – kaže Amina, koja ima i svoje uzore u plivanju.
– To je Borut Petrič koji je svjetski šampion, a ujedno i moj trener, kao i kondicioni trener Adnan Smajlhodžić, a uzor mi je i Michael Phelps, koji je osvojio 23 olimpijske zlatne medalje. Divim se tim osobama, posebno se divim Borutu, jer je s našeg područja, a osim toga u vrijeme kad se on takmičio sve je bilo drugačije. Nije bilo kostima i kapica, dok je nama danas to sve dostupno – kaže Amina.
Uspjesi nose i poseban status. Nekad su naši sagovornici, na televiziji gledali svoje uzore, a danas su oni uzori mnogim mladim generacijama, željnih ili da se okušaju u svijetu glume ili svijetu sporta. Šta je slava donijela u njihove živote, pitam ih.
– I prije i nakon olimpijskih igara sam se družila s malim brojem ljudi koje sam smatrala pravim prijateljima, i koji su se i prije i poslije pokazali takvima. Ne krećem se mnogo po gradu, svaki dan se praktično družim s istim ljudima. Na druge, možda negativne komentare se ne obazirem, jer znam da me to samo može početi ometati u mom radu – kaže Amina, a sličnog mišljenja je i Adnan.
– Neki ljudi imaju poštovanje prema tome, neki to ignorišu, jer živimo u takvoj sredini. Meni je važno kakav sam ja čovjek. Za mene ovakvog nema mjesta u domaćoj produkciji. Većina je ljudi koji mene vole i prepoznaju me na afirmativan način. Ljudima je drago što mladi ljudi uspijevaju. Okružen sam pozitivnim ljudima – kaže Adnan.
Karijera ne traži samo volju, trud i talent, već i podršku najbližih. Ljubav je pokretač, uz koji je i svaki rezultat draži, a napor lakši.
LJUBAV KAO POKRETAČ
– Ljubav u mom životu ima glavnu ulogu. Svijet ne postoji bez ljubavi. Ni ja ne postojim bez ljubavi. Ljubav je pokretač svega. Kod žene najviše cijenim iskrenost, pristup, ženu koja nije skoncentrirana samo na sebe nego i na druge – kaže Adnan, koji je nekoliko dana prije nego što ćemo dogovoriti ovaj photoshooting uplovio u bračnu luku.
Slično razmišlja i dvadesetogodišnja Mostarka.
– Svaka osoba želi biti voljena i osjetiti istinsku ljubav. Samo mora doći pravi trenutak. Mislim da je najvažnije da je muškarac iskren, odgovoran. Jako volim urednost. Ako je iskren u svemu, onda se lakše možemo dogovoriti. Muškarci su djetinjasti i misle da ženama treba lagati. Volim kad je neko odgovaran, ako kažem da se nađemo u pet sati, onda da je to tačno u pet (smijeh). Ne podnosim neuredne ljude – kaže Amina.
Iako se do sada nije imala priliku ozbiljnije baviti modelingom, odlično se snašla u ulozi “Azrinog” modela. Kaže, ako bi joj se ponudila prilika, okušala bi se i u tome.
– Zavisi od uslova. Najviše bih voljela predstavljati neki sportski brend, sportsku odjeću, jer je to moj fah. Moram priznati da je to zaista težak posao, možda čak i teži od ovoga čime se ja bavim. Osoba uvijek mora izgledati uredno, svježe, našminkano i odmorno, iako možda i niste taj dan odmorni. Ja ću se, ipak, i dalje baviti sportom (smijeh) – kaže Amina.
Pred ovo dvoje mladih ljudi je duga trasa koja će, vjerujemo, biti ispisana uspjesima kako u glumi tako i u sportu. Stendhal je davno zapisao “Treba smjeti”. Njih dvoje su se odvažili, sanjali snove i učinili sve da se oni i ostvare.