Selma Kukić, čelična dama BiH: 226 kilometara borbe do krajnjih granica snage

Piše: Redakcija

Možete li zamisliti da u jednim danu plivate dva kilometra u hladnom alpskom jezeru, zatim vozite bicikl 90 kilometra po brdima Austrije, a potom trčite 21 kilometar. Sve navedeno uspjelo je Selmi Kukić (33), psihologinji iz Sarajeva, koja radi za poznatu nevladinu organizaciju, baveći se reformom mentalnog zdravlja u BiH. Ona je jedna od dviju žena iz naše zemlje koje su savladale utrku Half Ironman, ekstremno težak triatlon, jednu od najtežih, fizički i psihički najzahtjevnijih sportskih disciplina današnjice. Selma i njena prijateljica su tada dobile titulu Half Ironladies, postavši tako čelične dame svjetskog sporta, školski primjer ljudske snage i izdržljivosti. Međutim, to za njih dvije nije bilo dovoljno, ove godine će učestvovati u punoj Ironman triatlon distanci, te u jednom danu preći četiri kilometra plivajući, 180 kilometara vozeći bicikl i 42 kilometra trčeći.
Motiv za ovako teške sportske poduhvate kod Selme Kukić je smrt bliske osobe. Imala je 22 godine kada je doživjela gubitak brata s kojim je porušen njen cjelokupni sistem vrijednosti i sve je valjalo graditi iz početka. U sportu je pronašla novi smisao života.

– Kada sam izgubila brata, imala sam dvije mogućnosti, jedna je predaja, ali ja sam se odlučila boriti i funkcionirati na još većem nivou. Odlučila sam živjeti svaki trenutak punim kapacitetom, za dvije osobe, a to sam uspjela postići baveći se sportom. Sport utjelovljava kulturu ponašanja, disciplinu, podršku, altruizam, spremnost za nova iskustva, postavljanje visokih ciljeva te upornost u njihovom postizanju, i što je najvažnije, kroz sport se stječu vještine efikasnog nošenja, kako s uspjesima, tako i s neuspjesima. Sport mi je najviše pomogao da ovaj veliki događaj integrišem u svoj život kao neiscrpan izvor životne energije, samopouzdanja i emotivnog zadovoljstva – otkriva nam ona.

Počela je da se bavi borilačkim sportovima, te kroz sport upoznala Ismira Juska Švabu, poznatog sportskog majstora, današnjeg ministra prometa i komunikacija BiH.

– Duže od sedam godina sam bila članica Akademije borilačkih vještina “Bushido” Sarajevo, te uz trenera Ismira Jusku i sve članove Akademije rasla. Zajedno smo planinarili i usput saznali šta sve hranjivo priroda nudi u slučaju nužde. Putovanja na takmičenja i medalje su samo mali i nevažan dio priče. Najznačajnije iskustvo iz ovog perioda je redovna oraganizacija pomoći za osobe u potrebi i to je navika koju nastojim i dalje prakticirati. Čvrste veze izgradili smo svakako i kroz padobranstvo. Prošli smo osnovnu obuku za padobrance i uspješno izveli nekoliko skokova. Sam skok preplavljuje emocijama i suočava s najdubljim strahovima i životnim temama, a onda uslijedi slobodni pad sa 1.000 metara visine i let kojeg prati nevjerovatan osjećaj slobode i tišine, ambijent koji me uistinu fascinirao – priča Selma.

Posljednjih godina Selma se strastveno počinje baviti trčanjem. Naizgled jednostavnom disciplinom, ali izuzetno zahtjevnom, jer podrazumijeva promjenu životnog stila i disciplinu zbog kojih je trčanje privlačno.

selma kukic2

– S trčanjem sam počela u „Školi trčanja Klix”, koju organizira NGO Marathon Sarajevo. Moj cilj je bio razviti naviku redovnog trčanja. Nisam tada mogla ni zamisliti da ću do danas istrčati većinu polumaratona u Regiji, maraton u Budimpešti, Half Ironman u Zell am Seeu, i nadam se čuveni Ironman u Klagenfurtu. Za ove, gotovo četiri godine, izgradila sam značajnu socijalnu mrežu i podršku koju vidim kao najvrjednije benefite sve veće trkačke zajednice u BiH – kaže ona.

Među ljudima koje je upoznala bio je i Tomislav Cvitanušić, čovjek čiji pozitivni životni stavovi oduševljavaju javnost. Tomo je danas uzor mnogima.

– Uz Tomislava sam počela postavljati visoke ciljeve i učiti kako doći do njihovog postignuća. Predložio je da istrčimo maraton, te grupu od nas gotovo 10 vodio i u tom procesu ostavio lični pečat kroz redovna zajednička druženja – brifinge i brigu u podizanju željenih fizičkih predispozicija. Iskustvom ovog poduhvata mi i cijeli tim NGO Marathon Sarajevo postali smo bliski prijatelji, i danas uživamo u našim uspjesima i pomažemo kad zagusti. U ovom smislu trčanje donosi fizičke, psihičke i mentalno zdravstvene benefite – sjeća se Selma.

 Strah vuče naprijed

Nakon uspješno istrčanog maratona, Selma i prijateljica postavljaju sebi još teži zadatak. Odlučuju se prijaviti na utrku Half Ironman u Austriji, triatlon koji uključuje plivanje, vožnju biciklom i polumaraton, 113 kilometara u samo jednom danu, bez pauze i s vremenskim ograničenjem za svaku dionicu. Upornošću, odricanjem i disciplinom su savladale ovaj zadatak, a ove godine otišle i korak dalje, te su u austrijskom gradu Klagenfurtu odlučile steći finišersku medalju i titulu Ironman pune distance od ukupno 226 kilometara u jednom danu, za koju se trenutno intenzivno pripremaju.

– Trka je vremenski ograničena na 17 sati. Počinje u 7:00 sati ujutro s četiri kilometra plivanja, nastavlja se sa 180 km vožnje bicikla na usponu od oko 1700 m, a završava u ponoć trčanjem maratona, 42 km. U tom vremenskom okviru neophodno je završiti sve navedeno, s tim da postoje i vremenski okviri unutar svake discipline – objašnjava ona.

– Triatlon je sport izdržljivosti. Iako je trka cilj, put do trke je ono zbog čega je triatlon atraktivan. Uspjeh i neuspjeh na trci su sastavni dio bavljenja sportom, ali uspješno ispunjavanje visokih zahtjeva trenažnog procesa, uz redovne poslovne i druge životne obaveze, zavidno je postignuće samo po sebi. Podrška je u ovom procesu izuzetno važna i usuđujem se reći da je odlučujuća. U tom smislu veliku zahvalnost dugujem višestrukom Ironman triatloncu Igoru Jovanovichu iz Španije koji živi i radi u Sarajevu. Individualiziranim planom treninga, trke i ishrane poboljšala sam performanse u svim disciplinama i stekla uslove za optimistična očekivanja. Treninzi podrazumijevaju svakodnevni rad jednom ili dva puta dnevno, u intenzivnom periodu programa i po 17 sati sedmično. Podrška nije izostajala i od brojnih prijatelja i poznanika. Jeste li okruženi ljudima koji su uvijek spremni priteći u pomoć? Ja jesam – kaže Selma.

U takvim uvjetima, gdje se takmičite pored hiljada i hiljada drugih takmičara, na tako dugoj i napornoj dionici, u ekstremnim vremenskim prilikama, sve može da krene po zlu.

– Na utrci mnogo toga može da se zakomplikuje. Povreda zbog gužve na plivanju, tehnički problem na biciklu i pad s bicikla, neadekvatna ishrana i unos vode tokom trke ili nepridržavanje plana trke. Sve navedeno može otežati trku i produžiti finišersko vrijeme ili dovesti do odustajanja. O mnogo toga se mora voditi računa u, takoreći, ispitnim uslovima na nepoznatom terenu. Neophodni su dugotrajan fokus i koncentracija u stanju sve većeg umora. Većina ljudi odustaje na plivanju zbog simptoma nalik paničnom napadu koji se javljaju usljed gužve, neprirodnog okruženja, otežane orijentacije i opasnosti od povrede zbog drugih učesnika – priča nam sagovornica.

– Tokom treninga, a zbog nepoštivanja svih učesnika saobraćaja i pravila prometa, te neuslovne cestovne strukture najzahtjevniji trening je višesatna vožnja bicikla. Bila bih jako sretna ako bismo poradili na tome, ogromna je razlika kada me zaobilaze stranci i domicilni vozači. Jedni me zaobilaze u prečniku od dva metra, a drugi trube i prolaze pored mene na udaljenosti od nekoliko centimetara, time bicikliste životno ugrožavaju.
Kako izdržati te ekstremne fizičke i psihičke napore? Postaje li čovjek mentalno snažniji? Vrijedi li se izložiti tako velikom naporu i na kraju velikom zdravstvenom riziku.

– Motivaciju svako pronalazi za sebe. Unutrašnja motivacija je postojanija, a to može biti jačanje mentalne i fizičke snage. Da sam mislila da to mogu, ne bih se ni prijavila. Izazov je pokretačka snaga čovjeka, ako se prihvati, rezultira učenjem i svestranim razvojem ličnosti, a osjećaj postignuća proporcionalan je naporu koji se ulaže. Cjeloživotno učenje i rad na sebi je smisao života. Ova trka, također, svodi zahtjeve i okolnosti svakodnevice zbog kojih smo nerijetko u stresnim situacijama, u ovom smislu mi je već pomogla. Sada, tri sedmice od utrke, razmišljam samo o ulasku u cilj i svom imenu uz legendarnu izreku „You are an Ironman” – nestrpljiva je Selma.

Selma kaže da nema straha, posebno nama strah od neuspjeha, koji je sastavni dio svakog posla i svakog životnog puta.

– Rizici po život su svuda oko nas, sve kratko traje i u jednom trenu može nestati. Svaki trenutak je bitan a svoju zahvalnost što još jesam izražavam tako da sve što imam i koristim. Strah bih osjećala da ne živim svoje izazove.

Intenzivno se pripremajući za Ironman utrku od 226 kilometra u Austriji, Selma dnevno ponekad trenira i po sedam sati. Koliko su njene pripreme intenzivne i ozbiljne, govori podatak da Selma ujutro biciklom pređe 70 kilometara, zatim trči pet kilometara i nakon toga odlazi na posao. To ne može svako.

selma kukic1

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti