Senijad Ibričić: Džeko i ja smo više od prijatelja

Piše: Redakcija

Tridesetjednogodišnji Senijad Ibričić, nakon devetogodišnje reprezentativne karijere i 12 godina profesionalnog bavljenja sportom, još je u nogometnom pogonu. Prošle sezone u slovenskom „Koperu“ postigao je zavidne rezultate. Bio je prvi strijelac kluba sa sedam pogodaka, upisao je i šest asistencija, a naposlijetku je izabran u najbolju jedanaestoricu lige. Gdje god igrao, Ibričić uvijek pruža maksimum, a prije dva mjeseca potpisao je jednogodišnji ugovor u slovenskom „Domžalu“. Ne krije ni kako karijeru polako privodi kraju, a volio bi da to bude u njegovom voljenom „Hajduku“. Kroz razgovor za naš magazin, Ibričić odaje utisak potpuno ostvarenog igrača i zrelog porodičnog čovjeka, brižnog supruga i oca troje djece.

– Prošla sezona je, hvala Bogu, bila baš dobra za mene i veoma sam uživao igrajući u „Koperu“. Biti u najboljoj ekipi prvenstva i prvi strijelac kluba, mislim da to nisu male stvari. A što se tiče „Domžala“, početak nije mogao biti bolji. Krenulo mi je odlično, pet utakmica i četiri gola u Evropi. Ekipa igra odlično i samo da se nastavi ovako, ako Bog da – kaže Senijad.

Karijeru ste počeli u Sanskom Mostu, prvi profesionalni ugovor potpisali u Zagrebu, a nakon toga ste otišli u Split. Potom su uslijedile dvije godine u Rusiji, četiri u Turskoj, kratko Iran, i sada Slovenija. Uz to sve bili ste i igrač Fudbalske reprezentacije BiH. Mnogo različitih adresa, klubova, saigrača, a svakako i iskustva… U kojem segmentu fudbala najviše uživate?

– Kada se sve sada pogleda, stvarno sam prošao sve i svašta, ali i to je draž fudbala. Kao mali sam sanjao da budem neki igrač, ali sigurno nisam ni mogao sanjati da ću sve ovo napraviti u fudbalskoj karijeri. S obzirom na to da mi je put bio dosta dug i težak, jer sam fudbal počeo igrati u Sanskom Mostu, preponosan sam na sve postignuto. Uživam u svakom treningu, utakmici i svemu što fudbal sobom donosi.

 Koji su najljepši trenuci na terenu koji Vas vežu za devet godina, koliko ste bili dio Reprezentacije?

– Igranje za Reprezentaciju je nešto posebno i mislim da je to ispunjenje snova svakom igraču. Svako bi poželio priliku da igra za svoju državu. Pamtit ću uvijek 2. februar 2005., moj debi u Iranu, a uz taj datum tu je, naravno, i odlazak na Svjetsko prvenstvo. To je kruna moje karijere.

senijad7

Razmišljate li nekada o okončanju karijere?

– Naravno da sam svjestan kako se polako bliži kraj igranja i završetak karijere. Ja ću sigurno, ako Bog da, igrati sve dok se budem dobro osjećao i vidio da mogu. Tek kada osjetim trenutak da ne mogu više, onda ću se na vrijeme povući, kao što je bilo i s mojim odlaskom iz Reprezentacije BiH.

 U kojem klubu biste voljeli završiti karijeru?

– Svi znamo da je moj klub „Hajduk“, da sam tamo postigao vrhunac karijere, i naravno da bih volio tamo i okončati svoju karijeru.

 Vaša supruga bila je uz Vas sve ove godine. Selila je i putovala s Vama, kada god je to bilo potrebno. Je li Anita jednim dijelom zaslužna za dobre rezultate koje ste postigli u dosadašnjoj karijeri?

– Sigurno da moja supruga ima velike zasluge za sve što sam uradio u karijeri. Bila je sa mnom od mog početka u Zagrebu, pa sve do danas, i ponavljam, uz dragog Boga ima najviše zasluga za sve ovo.

Sa suprugom Anitom imate dvije kćerke i sina. Kako je biti otac troje djece?

– U životu s Anitom, djeca su šlag na tortu, što bi se reklo. Hvala Bogu da nam je dao tu sreću, i nas petero baš uživamo. I ja sam odrastao u velikoj porodici. Imam petoricu braće, pa sam navikao na gužvu, tako da je ovo samo jedan mali dio svega toga.

senijad2
 S obzirom na Vaše obaveze, kako provodite slobodno vrijeme s porodicom?

– Sad kako smo u Sloveniji, nemam mnogo obaveza kao što je to ranije bilo s čestim putovanjima. Imam baš dosta vremena za uživanje s porodicom, te svaki slobodan trenutak koristimo na najbolji način.

Vaš sin Edin dobio je ime po Edinu Džeki, koji mu je ujedno i kum. Tata i kum – fudbaleri. Već možemo naslutiti čime će se mali Edin jednoga dana baviti. Hoćete li ga Vi usmjeravati ka fudbalu?

– Pa vjerovatno bi trebao imati te naše gene, kuma i mene, pa ganjati fudbal. Ali, ko će to znati… Volio bih samo da bude u sportu, a šta će to biti zavisi od Boga, i naravno od našeg malog Edina.

 Godinama ste prijatelji s Edinom Džekom, nedavno ste vaše prijateljstvo krunisali i poslovnim uspjehom, te ste napravili luksuznu zgradu u Splitu.

– Edin i ja sad imamo, takoreći, familijarni odnos. Ponosni smo na to, jer je to došlo sasvim slučajno, zahvaljujući fudbalu. On je kum mom Edinu, a ja njihovoj Uni, tako da smo mi više od prijatelja. Naravno da nam se i supruge druže, te često posjećujemo jedni druge. U Splitu smo napravili nešto za naš gušt što bi se reklo i jako smo sretni zbog toga. Za Split i „Hajduk“ nas vežu lijepe uspomene, te koristimo svaki trenutak da odemo tamo.

senijad6

U Sanskom Mostu, gdje živi Vaša porodica, otvorili ste kafić “17”, ekskluzivnu balon-dvoranu, jedinu ovakve vrste u ovom dijelu BiH, formirali i Nogometnu školu “17”, te ste tako zaposlili neke članove svoje porodice, što je zaista pohvalno s obzirom na to da živimo u vremenu gdje većina ljudi misli samo na sebe. Koliko često posjećujete svoju porodicu?

– Na Sani živi sva moja porodica, i normalno je da sam razmišljao na taj način da pokušam napraviti nešto da i oni imaju posao, te da rade nešto za sebe. Za sada je, hvala Bogu, sve super i svi su zadovoljni. Drago mi je baš da sam imao priliku sve to napraviti i zaposliti više ljudi, jer od toga živi mnogo porodica i s te strane sam jako ponosan. U Sanski Most odlazim jako često, najčešće jednom mjesečno uspijem otići dolje.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti