Aleksandra Kovač: Svijetu treba ljubavi, mržnje je i previše

Piše: Redakcija

Aleksandra Kovač, poznata kompozitorka, pjevačica i muzički producent, talent za muziku naslijedila je od oca Kornelija, kompozitora, i majke Spomenke, koja je bila tekstopisac i scenaristkinja. Imala je samo 15 godina kada je uplovila u muzičke vode s mlađom sestrom Kristinom. Osnovale su grupu „K2″ i zajedno pjevale prateće vokale brojnim izvođačima kao što su: Bajaga, Riblja Čorba, Poslednja Igra Leptira, Piloti, Bebi Dol… Godine 2006. izdala je prvi solo album „Med i mleko”, koji je komponirala i snimila nakon teške bolesti i smrti njene majke. Imala je priliku i 2015. godine pojaviti se u ulozi sudije u drugoj sezoni svjetskog muzičkog takmičenja „X Factor Adria”. Njena nedavna izvedba sevdalinke, za koju kaže da je poklon Sarajevu, „Kad ja pođoh na Bembašu”, izazvala je oduševljenje među brojnom bh. publikom.

– Moje izvođenje ove prelijepe bosanske sevdalinke je dio mog novog YouTube serijala „Aleksandra peva narodnu muziku” u kojem svake nedjelje snimam novi video, gdje uživo, u svom domu, za klavirom ili uz harmoniku, izvodim moje omiljene stare narodne pjesme, uz koje su odrastale mnoge generacije stare Jugoslavije, pa i moja. Željela sam da gradu, u kojem žive moji prijatelji, i u kojem sam i kao dijete provodila divne trenutke uz oca Kornelija, posvetim svoje izvođenje pjesme koja predstavlja muzički simbol Sarajeva. Mislim da ljudi uživaju u snimcima, što me neizmjerno raduje, jer u mom pjevanju čuju ono što nam svima nedostaje, iskrenu emociju i dušu. Nema ispravke, montaže, ponavljanja, već postavim mobilni telefon, snimam i pjevam. Mali broj pjevača to danas može, a ako kažete da ste pjevač, onda treba da znate da otpjevate sve i u svakoj prilici.

Po čemu pamtite Sarajevo?

– Sjećam se dolaska u Sarajevo davne 1983. godine, kada mi je bilo 11 godina. Došla sam s ocem Kornelijem, koji je te godine učestvovao na izboru za jugoslavenskog predstavnika Evrovizije. Odsjedali smo u hotelu „Intercontinental”, šetali gradom, obišli mnoge tatine prijatelje, jeli ćevape i uživali u gostoprimstvu i dobrodošlici. Otac mi je često priča o gradu u kojem je proveo svoje studentske dane i neke od najljepših godina svog života, svirajući sa Indexima i stvarajući prijateljstva za cijeli život. Svaki grad je lijep na svoj način, ima svoju arhitekturu, prirodu, običaje, ali najvažniji su njegovi stanovnici. A Sarajevo je uvijek imalo najbolju raju.

 Pjevačica ste, kompozitor, aranžer i producent. Možete li izdvojiti dio posla koji Vam je najdraži?

– Stvaranje muzike mi možda najviše prija od svega, pa zato smatram sebe prvo kompozitorom. Zbog toga sam se i vratila na fakultet prije nekoliko godina i završila magistarske studije na prestižnom Univerzitetu Edinburgh, iz oblasti komponiranja muzike za film. To mi je bila davna želja i kada sam 2015. godine dobila i nominaciju za BAFTA nagradu za kratki animirani film za koji sam pisala muziku, znala sam da sam na pravom putu.

 Publika Vas pamti po raskošnom glasu, veoma mladi ste se počeli baviti muzikom, jeste li očekivali ovakav uspjeh?

– Svaki put kada napišem novu pjesmu ili radim s orkestrom koji svira moju muziku za film ili seriju, znam da radim ono za šta sam rođena i od toga nema veće sreće. Znala sam od samog početka da ću cijeli život posvetiti muzici, jer je ona dio mog bića, utkana u svaku poru.

 Imali ste priliku sarađivati s brojnim imenima iz muzičke industrije. Ko je na Vas ostavio poseban dojam?

– Moj najbliži saradnik već 20 godina je muzički producent i kompozitor Roman Gorsek, s kojim sam osnovala muzičku produkcijsku kuću „RAprodukcija” davne 2000. godine. Pomogao mi je da izgradim sebe kao muzičara i stvaratelja. Njegov talent, znanje, promućurnost i briljantne poslovne ideje stoje iza svega što zajedno radimo i cjelokupne moje karijere. Niti jedan drugi umjetnik nije ostavio takav utisak na mene, a vjerujte mi, mene je teško oduševiti.

Šta Vas pokreće i u čemu pronalazite najveću inspiraciju za pisanje tekstova, komponiranje?

– Ljudske priče, ljubavi, patnje, i ponajviše ljudska snaga me uvijek inspirišu. Najznačajnija uloga umjetnosti, prije svega muzike, jeste da povezuje ljude, a mislim da danas, više nego ikada prije, treba da smo zajedno, ujedinjeni u ljubavi i miru. Svijetu treba ljubavi, jer, nažalost, mržnje ima i previše.
 Šta bi Vam u karijeri još bio naročiti izazov da uradite?

– Voljela bih da u narednom periodu upišem doktorske studije, a, s druge strane, želim da se povežem sa što više talentiranih i progresivnih filmskih umjetnika, režisera i producenata, te komponujem muziku za što više dobrih filmova i TV serija u Regionu, ali i ostatku svijeta.

 Na čemu trenutno radite?

– Krajem novembra u cijelom Regionu izlazi moj novi album „Kuća slomljenog srca”, koji pripremam već neko vrijeme, jer će ovo biti nešto sasvim posebno. Predstavit ću publici pjesme koje sam posljednjih godina komponirala za najveće muzičke zvijezde Regiona; Ninu Badrić, Gorana Karana, Željka Samardžića, Severinu…, u potpuno novim aranžmanima i mom izvođenju. Većina pjesama su balade koje sam pisala na tekstove moje pokojne mame, Spomenke, koja je kao vrhunski tekstopisac ostavila iza sebe mala remek-djela kao što su tekstovi „Ti si mi u krvi” ili „Zlatni dan”. Ovo će na neki način biti moje odavanje počasti i njenom radu i djelu, pa mi je zbog toga još toplije oko srca.

Opisuju Vas snažnom, vrijednom, kreativnom, uspješnom ženom. Kakve žene Vi poštujete?

– Volim i poštujem žene koje imaju veliko srce i koje imaju snagu i hrabrost da „pokrenu planine” kada je to potrebno. Živim od svoje šesnaeste godine van roditeljske kuće i od tada samu sebe izdržavam, svojim radom, znanjem i stalnim usavršavanjem. Često mi ljudi kažu: „Pa tebi je lako, imaš oca koji ti sigurno pomaže”, ne znajući da mi otac nikada ni u čemu nije pomagao, za šta sam mu beskrajno zahvalna, jer sam naučila šta znači boriti se za sebe i graditi život sopstvenim rukama. Mislim da on to veoma poštuje kod mene i da je ponosan što sam izrasla u ženu koja se nikada ne predaje, čak i kad je najteže.

aleksandra kovac7

Koliko uživate u tipično ženskim stvarima; shoppingu, kafi s prijateljicama, beauty tretmanima?

– Volim ljude, životinje i prirodu. Ustajem u zoru, i jutro je moj dio dana kada sam potpuno sama i posvećena komponiranju i stvaranju. Vodim računa o svom zdravlju, jer je to najvažnija stvar koju imamo, redovno vježbam jogu i pilates, meditiram i mnogo čitam; stručnu literaturu o filmskoj muzici i vokalnoj pedagogiji, i moje omiljene pisce i pjesnike.
Ali, uvijek nađem vremena i za druženje s drugim ženama, pa sam upravo iz tog razloga i osnovala ženski hor „Ženski Glas”, u sklopu moje škole pjevanja, kako bih podstakla razvoj ženske solidarnosti i povezala snažne, pametne i talentovane žene mog grada.

 Kako birate prijatelje?

– Ljudi koji su dio mog života su tu jer dijelimo ljubav, poštovanje i razumijevanje. Volim inspirativne i iskrene ljude, one koji vjeruju u život, vole rad i ne gube vrijeme na gluposti.

 Jeste li doživjeli pravu ljubav?

– Jesam, i zahvalna sam univerzumu što mi je omogućio da doživim velike ljubavi, ali i velike patnje. Jedno bez drugog ne ide.

 Šta je najromantičnije što ste doživjeli?

– Doživjela sam mnogo nježnih trenutaka u ljubavi, ali mi je najvažnije da imam nekoga ko je tu pored mene, i u dobru i u zlu. Ljudi su tako usamljeni, a treba samo otvoriti srce i voljeti.

 Na šta se još nikada niste usudili?

– Mislim da se sve dešava baš kada treba. Možda još nisam dobila Oscara, ali ima vremena i za to, tek se zagrijavam.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti