Najpopularniji bosanskohercegovački bend nove generacije „Dubioza kolektiv” žari i pali na nastupima širom svijeta. Ono što tišti mnoge, ne samo u našoj zemlji već i šire, „Dubioza” govori u svojim pjesmama. Zato njihove angažirane tekstove, u kojima nerijetko kritiziraju posrnulu političku elitu, i ukazuju na društvene anomalije, razumije i prihvata i publika u Sarajevu, Atini, Zagrebu, Sofiji… Povod našeg razgovora bio je veliki koncert, koji će nakon četiri godine održati 1. decembra u sarajevskoj Skenderiji. Zašto su pravili tako dugu pauzu, kad je o glavnom bh. gradu riječ, Brano Jakubović, frontmen sastava “Dubioza kolektiv”, ima jednostavan odgovor.
– Prije četiri godine promovirali smo album “Apsurdistan” u Skenderiji. Za mjesec izlazi novi album na našem jeziku, tako da je sada vrijeme da ponovo sviramo koncert u Sarajevu. Ne želimo da se ponavljamo i ljudima sviramo isti repertoar. Čini nam se da je taman svirati svake tri, četiri godine u istom gradu.
Nedavno ste objavili pjesmu „Treba mi zraka”, na kojoj je prije smrti počeo raditi Dino Dvornik. Kako je nastala ideja da se završi ova pjesma?
– Ovu pjesmu davne 2003. godine počeli su raditi moj prijatelj Haris Čustović i Dino Dvornik. Nažalost, Dino je preminuo i pjesma nikada nije završena. Prije nekoliko godina slučajno sam se sreo s Harisom, koji mi je predložio da zajedno završimo pjesmu i od nje napravimo duet „Dubioza kolektiva” i Dine Dvornika. Haris je zanimljiv producent, koji dolazi iz svijeta elektronske muzike. Zajedno smo snimili i isproducirali pjesmu za samo dva dana. Kada se pjesma tako brzo završi i kada nas ona, sama, vodi kroz proces rada, to obično znači da je pjesma dobra.
„Treba mi zraka” je drugi singl kojim najavljujete novi album „Dubioza kolektiva”, koji će izaći krajem ovog mjeseca. Kakve su reakcije publike na ovaj singl?
– Nama se jako svidjelo kako je ispala ta kombinacija Dine i nas, i kako cijela pjesma zvuči, zato što smo dobili nešto što nije naš tipični stil. Naizgled dva potpuno različita stila, Dinin i naš, jako lijepo su se stopili u jednu pjesmu. Teško nam je reći ili procjenjivati kakve su reakcije ljudi, budući da je pjesma tek izašla, a mi smo non-stop u studiju i ne stignemo pratiti. Realno je da pravu reakciju vidimo tek na koncertima.
Za bolje u jednom društvu neko se bori čestitim radom, patriotskim djelovanjem, vi ste uz to izabrali i pjesmu. Protesti iz 2014. godine popraćeni su vašim pjesmama, godinu prije podržali ste proteste koji su održani u vezi s matičnim brojevima. Dakle, kritizirate, ukazujete, no, kakva je praktična moć umjetnosti, muzike u vašem slučaju, uopće danas?
– Mi vjerujemo samo u pošten i kontinuiran rad. Patriotizam nije najbolji put ka formiranju boljeg društva u komplikovanoj strukturi uređenja u kojem živimo. Zato što svako ima svoj “patriotizam”, koji je najčešće isto što i nacionalizam, ili je njemu veoma blizak. Praktična moć muzike ili bilo koje druge umjetnosti je da ljude inspirira, a iz inspiracije dolazi polet, produktivnost, volja za radom i stvaranjem. To su jedine stvari koje guraju društvo naprijed. Ako se do kraja života budemo odbijali između patriotizma i nacionalizma, nećemo se pogače najesti.
Rastuži li Vas ponekad činjenica da ovdašnji pojedinac koristi jedino Facebook da iskaže svoje nezadovoljstvo?
– Naši ljudi su formatirani na trpljenje. Ono što je problem jeste da puno trpljenja često rezultira prevelikim nakupljanjem negativnosti koje kad-tad mora da eksplodira. Ono što plemenske vođe, koji su na čelu ove zemlje, ne shvataju, jeste da će vrlo brzo da dođe do neke veće tragedije koja će da bude okidač za izlijevanje gnjeva. Samo prije nekoliko godina vidjeli smo kako izgleda i kako ti izljevi završavaju.
Vi ste alternativni bend koji se poigrava s raznim muzičkim stilovima od punka, reggaea, rocka do hip hopa, takva muzika na našim prostorima obično ne zaživi među baš svom publikom, a vama je to pošlo za rukom, također, punite dvorane i u Bugarskoj, Turskoj, Mađarskoj, Grčkoj… Čime naročito objašnjavate činjenicu što su vaše pjesme postale razumljive i popularne izvan ex Yu zemalja?
– To je kombinacija muzike koja nema unaprijed određene stilske gabarite i tako može da komunicira sa širom publikom i tekstovima koji opisuju našu situaciju, ali su jako slične situacijama u drugim zemljama, jer danas niko nije pošteđen i niko ne živi u sigurnosti.
Šta je bila Vaša glavna motivacija kada ste formirali bend?
– Dvije stvari su nam bile bitne. Željeli smo napraviti platformu koja izgleda kao bend i koja ima mogućnost da direktno komunicira s ljudima, s druge strane htjeli smo biti bend kojem je nastup uživo najvažniji. Smatramo da muzika najbolje utječe na ljude kada se prenosi uživo i direktno.
Budući da stalno nastupate, u raznim zemljama svijeta, uskoro ćete nastupati u Sofiji, Istanbulu, Beču, Atini. Koliko vam je teško napraviti balans između privatnog i poslovnog života?
– Ne postoji stvarna linija koja razdvaja privatni i poslovni život. Mi, ustvari, nemamo taj poslovni odnos, jer sve što radimo, doživljavamo jako lično, to jest privatno.
Funkcionira li jednako dobro družina „Dubioze” i privatno, kao što funkcionira na sceni?
– Stari smo mi kenjci, da ne bismo dobro funkcionirali. Imali smo sreću da smo preboljeli te dječije bolesti prije nego smo formirali „Dubiozu kolektiv”, tako da nismo upadali u te klasične početničke zamke. Danas, u prosjeku imamo po 40 godina i po dvoje, troje djece, pa baš i nemamo energije za disharmoniju i svađu.
Osim albuma, koji ćete objaviti krajem ovog mjeseca, kakvi su „Dubiozini” planovi u narednom periodu?
– Do kraja godine imamo nešto lakši koncertni raspored. Do kraja ljeta smo završavali turneju po svijetu i jako puno smo putovali i svirali. Sada nas čekaju veliki solo koncerti. Počinjemo u Sofiji i Istanbulu, 27. i 28. oktobra. Svirat ćemo još i u Atini, Beču, Zagrebu, Ljubljani, Sarajevu, Chiassu i Novom Sadu do kraja 2017. godine.
