Popularnu hrvatsku glumicu Bojanu Gregorić-Vejzović naša publika imala je priliku gledati na tv ekranima, kada je glumila dermatologinju Lili Štriga u humorističkoj seriji „Naša mala klinika“. Iako Bojana već godinama intenzivno glumi u pozorišnim predstavama, njena prva ljubav ipak nije bila gluma, već klasični balet, koji je i diplomirala. Tek kada je plešući „Labuđe jezero“ povrijedila kuk, Bojana je odlučila napustiti balet i posvetiti se glumi. Čini se da je donijela dobru životnu odluku. Danas je Bojana majka dvoje djece, dječaka Raula i kćeri Zoe i u skladnom je braku već jedanaest godina s glumcem Enesom Vejzovićem. Kako kaže, njenu djecu još ne zanima gluma, već igra i zabava.
Iza Vas je radno ljeto. Predstava „Gospoda Glembajevi“, gdje igrate lik časne sestre Angelike, izazvala je naročitu pažnju ljubitelja pozorišta. Koliko Vi uživate u radu u teatru, koliko teško Vam je bilo ući u ovaj lik?
– Angelika je zanimljiva zbog svoje višeslojne postojanosti na sceni. Ona odlazi u časne sestre, jer bježi od života nakon samobistva supruga. Zaljubljena je u suprugovog brata Leonea, a Krleža je napisao nakon Glembajevih, dodatne scene u kojima su Leone i Angelika nakon nekog vremena postali supružnici. Tako da sam gradila lik upravo na toj njezinoj borbi sa samom sobom, između zaljubljenosti i građanske konvencije, koja taj brak ne bi podržala, te je zbog toga našla spas u vjeri.
Rijetki znaju da ste prije nego što ste završili Akademiju dramskih umjetnosti, diplomirali klavir i klasični balet. Koliko danas njegujete ljubav prema klaviru i baletu?
– Otišavši iz baleta, nikada se nisam poželjela vratiti plesu, iako mi on uveliko pomaže u mnogim predstavama. Igrala sam u mjuziklu „Chicago“ Velmu Kelly i tu sam objedinila ples, muziku i glumu. Obožavala sam tu predstavu koju sam odigrala 150 puta, a klavir vrlo često sviram na sceni kada me to reditelji mole, svirala sam u „Ledi“, „Nori“, sada u „Nevidljivima“, iako kao djevojčica nisam voljeta taj predmet u baletnoj školi.
Vaša majka je poznata glumica Božidarka Frajt, a otac producent Boris Gregorić. Šta ste od roditelja još naročito naslijedili, izuzev ljubavi prema umjetnosti?
– Moji roditelji su sjajni požrtvovani ljudi, koji bi sve čega bi se prihvatili radili punim srcem i uvjerenjem. I ja pokušavam pronaći u svemu što radim veselje i pouku, pa i ako mi se neki projekti i ne svide u potpunosti, jer ipak reditelj ima zadnju riječ.
Jedanaest godina ste u skladnom braku s glumcem Enesom Vejzovićem. Koliko je danas teško sačuvati brak i oduprijeti se svim izazovima koje život nosi?
– Najveći izazov je ostati s jednom osobom cijeli život, i u trenucima kada nije lako, znati se prisjetiti kvaliteta osobe s kojom ste se vezali i odlučili stvoriti porodicu. Ljubav kada se dogodi, da bi opstala, treba je nadograđivati. Ljubav ne postoji bez podrške, razumijevanja, ponekad suza, ali ipak najviše osmijeha.
Kad nastupi kriza, šta je u zajednici dvoje ljudi najbolje činiti?
– Joj, kada bih imala recept, rado bih ga podijelila sa svima. Mislim da bi planeta bila zdravija kada bi po njoj hodali samo sretni i zaljubljeni ljudi. Ne znam, najvažnije je da partneri znaju saslušati jedno drugo i da budu iskreni do kraja jedan prema drugome. Znate onu priču o vinogradu? Ljubav je kao vinograd, treba mogo truda, znoja, obrađivanja, jer kukolj sam od sebe raste.
Kruna vaše ljubavi su djeca, Raul i Zoe. Imaju li oni telenta za glumu, s obzirom na to da ste i Vi svoju prvu ulogu odigrali još kao djevojčica?
– Naša djeca biti će šta god oni požele, a mi kao roditelji ćemo im biti podrška na tom putu ostvarivanja snova. Mislim da je prerano govoriti o bilo kakvim smjernicama, ali niti gluma niti balet nisu na njihovoj listi prioriteta za sada.
U kakve biste ljude voljeli da izrastu Vaša djeca?
– U ljude koji će se znati boriti za svoje snove i ustrajati uprkos životu i preprekama koje ponekad znaju biti obeshrabrujuće, nadam se da će vjerovati u sebe i svoje kvalitete, jer to je najvažnije.
Posao glumca jako je zahtjevan. Koliko najduže možete i pristajete biti odvojeni od porodice?
– Do sada sam uvijek uspijevala raditi na projektima koji nisu tražili preveliku žrtvu, u smislu odvajanja od njih, najduže smo bili odvojeni dok sam radila „Glembajeve“ i to je trajalo deset dana, ali ne zato sto nisu mogli biti sa mnom već zato sto im je Dubrovnik dosadan (smijeh). Željeli su biti na Pelješcu, gdje imamo kuću uz more. Tu je njihovo društvo koje broji više od 14 prijatelja i prijateljica. To vam je carstvo klinaca koji u maloj uvali imaju potpunu slobodu igre.
Kako izgleda bračna svakodnevica dvoje glumaca?
– Kako kada. Ima sedmica kada Enes ima više predstava ili snimanja pa ja preuzimam sve oko kuće i djece, i obrnuto kada mene potrefi više obaveza pa Enes preuzima. Mogu reći da dosta dobro balansiramo pa je onda lakše i raditi.
U jednom intervjuu ste kazali kako jako volite putovanja, te da putujete čim imate priliku. Od svih gradova koje ste posjetili, koji Vas je najviše oduševio?
– Različitosti su bogatstvo koje oplemenjuje naš život, tako da me je Pariz očarao na svoj način, Tunis na svoj osebujan način. Smatram da je novac potrošen na putovanja, najbolje potrošen novac.
Žena ste koja ima 45, a izgledate u najmanju ruku kao da imate petnaest manje. Koja je tajna Vašeg dobrog izgleda?
– U ovom poslu žena nauči kako će stati pred fotoaparat, a da prikrije nedostatke i da istakne kvalitete. Imam sreću dobrih gena, svi moji Gregorići su cijeli život bili vitki tako da nisam baš često u teretani. Uglavnom je to pred ljeto da malo zategnem mišiće. Imam drugih stvari koje me s godinama ne maze, ali važno je znati se snaći i biti svjestan da je prolaznost dio života sretnika koji dožive starost i unuke, dok neki nisu te sreće.
Bojana sa suprugom i djecom
Kako izgleda Vaš svakodnevni make-up ritual?
– Gotovo uopće privatno ne nanosim make-up. Ponekad stavim malo sjaila na usne, koža mi je suha i osjetljiva pa je pokušavam odmarati od šminke kad god mogu. Rozacea i teški make-up na predstavama, natjerali su me da posvetim pažnju koži u smislu tretmana detaljnog čišćenja, hemijskog pilinga povremeno i spasila me Avene reparativna kozmetika, koja mi je vratila elastičnost.
Važi li za make-up pravilo da je manje ponekad više?
– Uvijek sam se vodila tim pravilom manje je više.Volim kako se nose britanske glumice, s decentnim make up-om čak i za svečane prilike. Šminka ponekad može dodati godine zato je najvažniji dobar ten, a s malo maskare, mrvu rumenila i decentnim ružem, svaka žena može izgledati kraljevski.
Njegujete također i istančan modni ukus; čijim kreacijama ne možete odoljeti?
– Moda je zabavna pogotovo danas kada se nosi sve i kombinira nemoguće. Tokom dana sam uvijek u ravnim cipelama ili tenisicama. Volim tunike, široke džempere, duge suknje. Dnevno više volim šlampavi boho stil ili tamni traper, a za premijere se prepuštam domaćim kreatorima kojih ima uistinu beskrajno talentiranih.