Kako je nastao običaj kićenja jelke?

Piše: Redakcija
Sigurno bi vam bilo potpuno ludo da usred juna vidite nekoga kako odlazi u šumu, siječe jelku i odvlači je u svoj dom kako bi je okitio. Ipak, već više od jednog stoljeća niko ne dovodi u pitanje ovu tradiciju kada se ona odvija krajem decembra. Širom svijeta, pa tako i kod nas, ustaljen je običaj da se za Novu godinu ukrašava zimzeleno drvo i na taj način unese dašak prirode kroz prazničnu atmosferu u svaki dom. Izbor nije slučajno pao baš na jelke!
Iako za ovo nema čvrstih dokaza smatra se da je dekorisanje jelke kakvo mi danas znamo počelo u Njemačkoj u 16. stoljeću kada su pobožni kršćani unosili zimzelene biljke u svoje domove i potom ih ukrašavali.

Drvo besmrtnosti i vječnog života

Zimzeleno drveće nije izabrano slučajno! Antičke civilizacije su vjerovale da unošenjem biljaka u svoje domove odaju počast Bogu Sunca i raduju se zelenilu koje će bujati kada se on pojavi u svojoj slavi na proljeće. Rimljani su ukrašavali svoje domove i hramove zimzelenim vrstama u čast Saturna, Boga poljoprivrede. Keltski sveštenici su ukrašavali hramove zimzelenim biljkama koje su predstavljale simbol vječnog života.

Riječ je dakle bila o običaju koji je svoje korjene imao još u paganskim vremenima kada se na zimu gledalo kao na vrijeme kada zli duhovi hodaju zemljom i donose smrt. Kako bi se podjsetili da će proljeće ipak doći, a i kako bi te zle sile otjerali od svojih domova, ljudi su zimzelene biljke – koje ne gube svoje četine, unosili u svoje domove i ukrašavali.

Smatra se da novogodišnje drvo u kršćanskoj vjeri predstavlja rajsko drvo sa darovima i svjetlima koja predstavljaju mjesec i zvijezde. Odabrano je zimzeleno drvo kao simbol besmrtnosti i vječnog života.

Mala historija novogodišnjih ukrasa

Prvi ukrasi na jelkama bili su ručno rađeni. Stari Germani su koristili orahe, kolače, jabuke, a kasnije i kokice. Kao osvjetljenje, korišćene su prave svijeće.

Kada je u pitanju dodavanje svjetla na novogodišnje drvo, široko je zastupljeno vjerovanje da je za to odgovoran Martin Luther, osnivač kršćanske protestantske crkve u Njemačkoj. Navodno je on prilikom jedne zimske šetnje po šumi bio toliko fasciniran svjetlucanjem zvijezda kroz granje zimzelenog drveća da je odlučio da doda upaljene svijeće u dekoraciju svog novogodišnjeg drveta, da bi to kasnije preraslo u lampice koje mi danas koristimo.

Slikovni rezultat za jelka

Kraljica je glavni “krivac” za novogodišnje jelke kakve danas znamo

Sve se to promijenilo 1846. godine kada su kraljica Viktorija i njen suprug princ Albert (koji je bio Njemac) na jednoj ilustraciji za London News prikazani kako zajedno sa djecom stoje oko okićenog drveta.

Nakon ovoga, milioni engleskih žena poželjele su da i one u svojim domovima imaju istu ovakvu jelku, a trend se skoro trenutno proširio i među Amerikancima koji su još uvijek osjećali jaku privrženost svojim starim domovinama.

Zbog toga, prva novogodišnja jelka se u Americi pojavila upravo u Novoj Engleskoj gdje je živio najveći broj engleskih i njemačkih migranata. Do kraja 19. stoljeća postojali su Božićni vašari u svim većim gradovima Evrope, a u Americi je naročito postalo važno pronaći i ukrasiti što veće drvo.

Ova tradicija, zadržala se sve do današnjih dana.

Povezana slika

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti