Mreža u koju je Vedad Ibišević zabio go koji je našu reprezentaciju odveo na Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazil još se nije prestala ni tresti, a mnogi Bosanci i Hercegovci su obećali sebi da će Zmajeve bodriti upravo u ovoj dalekoj zemlji. Iskustva onih koji su tamo već bili za njih mogu biti dragocjena, kao što je ovo koje je s nama podijelio Jasmin Omerika, videoproducent u INPUT doo video produkciji.
S kolegama je na snimanju u Brazilu proveo čak 24 dana: u Sao Paolu dva dana, odakle se uputio prema Riju (kojim je oduševljen) i usput obišao još osam manjih gradova na obali. Bilo je dovoljno vremena da upozna sve dobre i loše strane ove zemlje. Evo kakvi su njegovi utisci.
– Super je sve, ljudi su opušteni, pridržavajte se pravila i niko vas neće dirati. A pravila su: nemojte nositi satove, lančiće, skupu garderobu, mobitele na ulici i nemojte mahati njima, stavljati na sto ako već nosite i sve je OK. Ljudi su, uglavnom, veseli i raspoloženi. Cijene su za nas bile povoljne, osim, naravno, avionske karte, ali išao bih svakako ponovo. Prema strancima se ponašaju korektno. Upoznao sam mnogo Brazilaca. I mi smo njima zanimljivi, pogotovo kada čuju odakle dolazimo. Mnogo smo im slični, pa čak i po boji kože, jer se nakon dva-tri dana na suncu stopite s njima. A onda kad progovorite na engleskom jeziku, oni kažu: „aaaa Gringoooo!”. Uspjeli smo otići i na utakmicu na Marakani, gdje je lokalni tim igrao protiv nekog mnogo slabijeg tima, ali posjećenost je bila ogromna.
Sunce, more, plaže, morske struje… bez kupanja
– U periodu našeg boravka bilo je malo kišnih dana i oblaka, ali temperatura je dostizala 30 stepeni i više. Plaže koje sam vidio na putu do Rio de Janeira bile su velike, fantastične, more je toplo, talasi su ogromni i idealni za surfere. U Riju je plaža prostrana, Copacabana i Ipanema su pune ljudi. Duž plaže imate mnogo fudbalskih terena na kojima se fudbal igra po 24 sata. Kad god bi prolazili pored terena u 4-5 ujutro, igrala se neka utakmica i bilo je čak i publike. Copacabana nije baš za kupanje, tu ne možete plivati, struja je jaka i vrlo lako vas može povući prema pučini. Spasilački helikopter koji dežura na neboderu barem dva puta dnevno ima intervenciju. Vikendom na Copacabani zatvore stranu ceste blizu plaže, a saobraćaj se odvija dvosmjerno na drugoj strani saobraćajnice. Ta zatvorena je puna rolera, skejtera, biciklista, trkača…
Samba “zakonski obavezna”
– Fasciniralo me to što je subotom navečer „zakonom obavezno” plesanje sambe. U siromašnijim naseljima i favelama, gdje svako naselje ima ogromnu dvoranu za ples, do 4-5 sati ujutro sve generacije od 7 do 77 godina plešu bez pauze. Iako se susreću s mnogim problemima koje nosi život u faveli, subotom navečer je osmijeh na licu i pleše se samba.
Hostel: 10 eura po osobi
– Najviše smo spavali po hostelima i sve je bilo uredno i čisto, s pristojnim cijenama, u prosjeku od 10 eura po krevetu s doručkom. Većina hostela je imala dostupan internet, koji je uglavnom bio besplatan.
Kafa od 70 feninga, pivo 2 KM, ručak 15-ak KM
– U Brazilu su popularni restorani gdje se plaća ulaz po osobi i te se cijene kreću od 7KM do 20KM. Kada uđete, dočeka vas švedski sto, veliki izbor hrane i jedete koliko možete uz doplatu za piće. Može se jesti za 15-ak KM u prosjeku. Brazilska valuta, real, tada je bila za oko 35 posto slabija od naše marke, tako da je jedna kafa koštala od 70 feninga do 1,5 KM, pivo 2-5 KM. Svidjelo mi se što su na svakom uglu radnjice koje prave sokove od cijeđenog voća za 1,5 KM, a generalno je veliki izbor voća u ogromnim količinama.
Dobro organiziran gradski saobraćaj
– Gradski saobraćaj u Rio de Janeiru je veoma dobro organiziran, ima mnogo linija, mnogo prijevoznika, autobus vam staje bilo gdje čim mahnete rukom. Ograničenja u gradu su 70 i 90 km/h, od tri trake znaju napraviti i četiri, ali niko nikome ne svira i nema nervoze. Zanimljivo je bilo gledati gradske autobuse kako se prestižu i zaobilaze bez greške. Cijena karte za autobus je bila oko 1,7 KM i ne može se „šverati”, jer svi ulaze na prva vrata gdje vas čeka gospodin koji naplaćuje i sve je sigurno. Cijene taxi usluge su otprilike kao kod nas, samo što kod njih taxi možete platiti i karticom.
Ubistvo kod bankomata
Drugi dan po dolasku u Sao Paolu Jasmin i njegova ekipa su bili svjedoci ubistva. Bio je to veliki šok za sve.
– Sjedili smo u bašti hostela i pili kafu oko 11 sati ujutro, u tom trenutku se čula pucnjava, 20-ak metara od nas. Vidjeli smo kako motorist odlazi, a čovjek leži na zemlji. Prvo smo pomislili da mu je ukrao motor, a onda nam je kasnije vlasnica hostela u kojem smo odsjeli ispričala da je motorist pucao na čovjeka koji je izašao iz banke, skočio s motora, nešto mu uzeo i pobjegao. Policija je brzo došla, čovjek koji je ležao, još je bio živ. Kasnije je podlegao ranama. Tu je bilo sigurno 20-ak svjedoka, jer ulica je prometna, tu su hoteli, hosteli, restorani… Od tada, kad god bismo čuli zvuk motora iza leđa, odmah bismo zalijegali…(smijeh).
Pljačkaši na semaforima, djeca koja otimaju torbice
Kad se upali crveno svjetlo na semaforu i automobil stane, pljačkaši kreću u akciju. Zbog toga su sva stakla na autima zatamnjena, osim prednje šoferšajbne.
– To je zakonski dozvoljeno, jer se tako ne vidi koliko je ljudi u autu, tako ste manje na meti. Navečer se niko ne zaustavlja na crvenom, ni taksisti, samo se smanji brzina da se ne napravi udes i nastavlja se dalje, a policija to toleriše. Mnogo je djece koja otimaju torbice djevojkama, čak skidaju satove s ruku… Jedne večeri prijatelj je u Riju imao susret sa džeparošem. Inače, rijetkost je tamo vidjeti sat na ruci, košulju, svi su u majicama kratkih rukava, bermudama i japankama na nogama, i tako tokom cijelog dana ili noći, bez obzira gdje se ide.
Gdje čuvati vrijedne stvari
– Vrijedne stvari, pasoše i aviokarte smo ostavljali u sefu, na recepciji hostela. U grad nosite novca koliko vam je za taj dan dovoljno i obavezno kopiju nekog dokumenta, jer u klubove i diskoteke ne možete ući bez toga. Na ulazu pokazujete kopiju dokumenta ili dokument, a oni vam izdaju magnetnu ili običnu kartonsku karticu s kojom naručujete piće i na izlazu onda to sve plaćate, to je praksa u svim klubovima.
Opasne, ali zanimljive favele
– Svaka zgrada u bilo kojem naselju je ograđena ogradom visine do dva metra na kojoj se onda nalaze žice sa strujom. Svaki ulaz u zgradu ima čuvara ili portira koji vas pita gdje idete i obavezno pozovu osobu koja vam je domaćin. Posjetili smo i dvije velike favele i to je obavezno ako odete u Rio, naravno u grupi s vodičem. Najveća favela je prekoputa poslovnog dijela Rija i rekli su nam da tu živi 300.000 stanovnika.
Na ulazima u naselje su djeca s vojnom komunikacijskom opremom i sve prate, prebrojavaju turiste koliko ih je ušlo s kojim vodičem i javljaju nekome putem tih „motorola”. Opasna stvar u faveli je fotoaparat, koji nipošto ne smijete imati u ruci. Samo u ruksaku. Vodič vam kaže gdje smijete slikati i šta. Jer, oni se plaše da policija ne ulazi tajno s turistima i fotografiše. Tu je puno oružja, svi su naoružani, ali niste im zanimljivi kao meta, osim ako nemate fotoaparat u ruci. Tad s njima možete i komunicirati bez problema. Bogataška naselja nismo posjetili, jer su okružena naoružanim čuvarima i ako nemate poziv od nekog od stanovnika, ne možete im ni prići.
Policija naoružana “do zuba”
– S policijom nisam imao susret, ali sam primijetio da je svaki policajac, pa i saobraćajni, naoružan do zuba automatskim oružjem i nekoliko dodatnih pištolja. Na jednom policajcu sam izbrojao čak šest pištolja i automatsku pušku, a stajao je i regulisao saobraćaj.
Noćni život: posjetite Lapu u Riju
– Noćni život u Riju je veoma buran. Bio sam 15-ak dana prije karnevala, u toku su bile vjhežbe, probe, parade učesnika. Mogli smo se slikati i plesati s njima. Noćnih klubova ima mnogo, u svaki se plaća ulaz i cijene su od tri do 15 KM, a cijene pića u svim klubovima su približno jednake i slične našim, samo je razlika u ulaznici. Naravno, u boljim klubovima možete vidjete različite plesače, muzičare i programe. Dio grada koji se zove Lapa je veoma popularan i tu ne možete proći ulicom od ljudi i auta, na sve strane se čuje muzika…
Shopping
– Što se tiče shoppinga, nisam nešto pretjerao u tome. Cijene su kao kod nas. Kupio sam poklone za porodicu, poput karnevalskih maski, suvenira s obilježjima Brazila i slično, kao i jednu veliku zastavu koja je ovih dana poslužila.
[nggallery id=311]