Prije svoje 18 godine, Malala Yousufzai bila je laureat za Nobelovu nagradu, gost u Bijeloj kući i govornik UN-a. Bila je i žrtva jedne sulude ideologije koja propagira mrak i neznanje. Malala je iz te borbe izašla kao pobjednik, ali njena bitka protiv mraka traje i dalje
U jedan sasvim običan pakistanski autobus ušao je čovjek s bradom, upitavši ko je od putnika Malala. Nije sačekao odgovor, nego je počeo pucati u lice 16-godišnje Malale Yousufzai, djevojčice čija je jedina želja bila da ide školu. Iako teško ranjena, preživjela je nekim čudom, možda zato jer se u blizini stravičnog napada našao jedan ljekar.
– Mislim da me smrt nije htjela. I Bog je bio uz mene. Jednostavno, morate ići naprijed, jer su obrazovanje i mir veoma važni – rekla je danas šesnaestogodišnja Malala u intervjuu za američku TV mrežu ABC.
Treba biti pošten i realan i priznati da nije danas čest slučaj da 16-godišnje djevojčice daju ovakve izjave za svjetske TV kuće, no Malala je po mnogo čemu izuzetak. Ona je bila laureat za Nobelovu nagradu, sastala se s Barackom Obamom, obratila se UN-u, osvojila brojne nagrade za mir i tokom posljednje godine dala mnogo fascinantnih izjava.
U svijetu zaokupljenim pitanjima kao što su istospolni brakovi ili prava životinja da ne budu pojedene, još postoje mjesta gdje se oružanom silom brani pravo jednoj osobi da hoda ulicom samo zato što je žena.
– Imam pravo da se educiram. Imam pravo da se igram. Imam pravo da pjevam. Imam pravo da govorim. Imam pravo da idem na tržnicu. Imam pravo da podignem glas – rekla je Malala za CNN.
Rana od jezika ne zarasta
U manje od godinu, nepoznata djevojčica iz dalekog i siromašnog Pakistana postala je pravi fenomen, a svi smo potajno priželjkivali da Nobelova nagrada za mir dođe u njene ruke. To se nije desilo, simpatije i veliku novčanu nagradu Norveške komisije osvojili su borci protiv hemijskog oružja. Teško je reći šta je veća opasnost za čovječanstvo, da li bojni otrovi ili ideologije koje zagovaraju obrezivanje djevojčica i šalju eskadrone smrti u škole, no sasvim je sigurno da i oni koju su spremni upotrijebiti hemijsko oružje i oni koji krhku djevojčicu smatraju za svog smrtnog neprijatelja, imaju nešto zajedničko. I jedni i drugi ne drže do ljudskog života uopće.
Za njih je djevojčica koja želi ići u školu samo prijetnja koju treba eliminirati. Da sve bude zanimljivije, pakistanski talibani su izrazili „žaljenje” zbog napada na Malalu, šta god to žaljenje značilo. Pozvali su Malalu da se vrati u Pakistan, no izvinjenje nisu uputili.
– Volio bih da sam joj mogao reći da se suzdrži od antitalibanskih aktivnosti, kako bi spriječila napad – rekao je čovjek po imenu Adnan Rashid, jedan od bitnijih ljudi u talibanskoj vojnoj hijerahiji.
U svom opširnom srceparajućem pismu upućenom Malali, ovaj taliban kaže i sljedeće:
– Prvo da ti kažem da te talibani nikada nisu napali jer ideš u školu ili zato što voliš obrazovanje. Imaj na umu da talibani ili mudžahedini nisu protiv edukacije bilo kojeg muškarca, žene ili djevojke. Talibani vjeruju da ti namjerno pišeš protiv njih i da vodiš podmuklu kampanju i blatiš njihove napore da etabliraju islamski sistem u dolini Swat i tvoje pisanje vide kao provokaciju.
Centralna tačka ove priče je edukacija, čudesno je kako dižeš glas zbog edukcije, ti i UN naglašavate da si upucana zbog edukacije, mada to nije razlog. Da budemo pošteni, razlog za napad nije bila edukacija, nego tvoja propaganda i ono što radiš sada. Ti koristiš svoj jezik u amanet drugih i moraš znati da je olovka moćnija od mača, a od mača je oštriji tvoj jezik.
Rana od mača može zacijeljeti, ali rana od jezika nikada ne zarasta. Ratovi jezikom su mnogo razorniji nego svi drugi – poručili su ozlojeđeni talibani iz pakistanske doline Swat.
Cjelokupni članak pročitajte u 870. broju magazina Azra…