Ljudi su prvi put počeli manipulirati genima tokom pripitomljavanja biljaka i životinja putem umjetne selekcije. Nakon što su upješno genetski modifikovali životinje poput sivog vuka i pretvorili ga u psa, počeli su primjenjivati slične procese i na biljkama, pa su tako prije više od 10.000 godine prije nove ere započeli sa selektivnim uzgajanjem (genetskom modifikacijom) prvih divljih biljaka u području Plodnog polumjeseca (plodne podregije Mezopotamije i Levanta).
Većina biljaka koje danas svakodnevno koristimo u prehrani su nekada bile skoro pa nejestive. Zahvaljujući našim precima i njihovom selektivnom uzgajanju koje je trajalo hiljadama godina, obične sjemenke trave smo pretvorili u žito, riješili smo se tvrdih sjemenki iz banana, a mrkvi smo u potpunosti promijenili boju.
Naši preci su promijenili veličinu, izgled, boju i okus većini današnjih namirnica koje smatramo prirodnim, a ovo su samo neke od njih… Cijelu listu možete pronaći na Wikipediji.
Mrkva
Iako danas većina ljudi smatra da je prirodna boja mrkve narandžasta, istina je da one nisu bile takve sve do 17. stoljeća. Do tad su sve bile ljubičaste, te s povremenim mutacijama bijele ili žute. Nizozemski uzgajivači su počeli sa procesom selektivnog uzgoja ljubičaste mrkve u kasnom 16. stoljeću, i postepeno im mijenjali boju ukrštajući ih sa žutim i bijelim “mutantima”, kao i sa nekim divljim sortama, sve dok se nisu u potpunosti riješili ljubičastog pigmenta poznatog kao antocijanin.
Divlji preci mrkve su vjerovatno došli iz Irana i Afganistana, država u kojima se još uvijek može pronaći Daucus carota, ili divlja mrkva. Selektivni uzgoj koji je trajao stoljećima značajno je smanjio gorčinu, povećao slatkoću i smekšao sami korijen mrkve – iako su se prvobitno uzgajale radi svog aromatičnog lišća i sjemenki.
[nggallery id=416]
Pšenica
Pšenica je jedna od prvih pripitomljenih žitarica, a sa svojom sposobnošću da se sama oprašuje je uveliko olakšala proces ranim uzgajivačima koji su relativno brzo došli do većeg izbora različitih udomaćenih sorti. Najnovija istraživanja ukazuju na to da je pripitomljavanje pšenice počelo u maloj regiji u jugoistočnoj Turskoj još prije 9000 godina prije nove ere.
Glavna razlika između divljih oblika pšenice i udomaćenih sorti je u tome da pripitomljene imaju veće sjemenke koje se mnogo teže “rasprše” na vjetru. U posljednjih nekoliko godina, naučnici su počeli stvarati i nove hibride pšenice ukrštavajući ih sa nekim divljim sortama koje rastu na Bliskom istoku – a sve to kako bi stvorili novu vrstu koja je otporna na suše, vrućine i štetočine.
[nggallery id=417]
Kukuruz
Naučnici se slažu da je kukuruz pripitomljena vrsta biljke koja se zove Zea (Zea mays), a koja se počela uzgajati u srednjoj Americi još prije 9.000 godina.
Sjemenke divljeg kukuruza (Zea) se nalaze uvučene u tvde ljuskice, a rapoređene su u svega 5 – 7 redova koji se raspše čim sazriju. Moderna, genetski modifikovana zea ima izložene sjemenke, kao i daleko veći klip koji je u potpunosti prekriven stotinama jestivih sjemenki (kukuruz).
[nggallery id=418]
Lubenica
Vjeruje se da sve lubenice potječu iz južne Afrike, gdje se jedino i mogu pronaći kako rastu u divljini. Iako se Citrullus colocynthis često smatra divljim predakom današnjih lubenica, DNA dokazi ipak govore kako je pravi predak C . ecirrhosus iz Namibije.
Mnogi dokazi ukazuju na to da su se lubenice uzgajale u dolini rijeke Nil još u vrijeme vladavine Tutankamona, a do 10. stoljeća su se već uzgajale i u Kini. U Evropu su stigle u 13. stoljeću, zahvaljujući Maurskim ambicijama da zauzmu neke dijelove kontinenta.
[nggallery id=419]
Banana
Ljudi su počeli sa selektivnim uzgajanjem banana oko 8000 godine prije nove ere. Divlja banana, ona koja raste u prirodi, se poprilično razlikuje od njezinog domaćeg rođaka kojeg možete kupiti u trgovinama. Divlje banane sadrže velike, tvrde sjemenke i vrlo malo mesa i bez genetske modifikacije do koje se došlo dugotrajnim selektivnim uzgojem, one bi danas bile gotovo nejestive.
Danas su skoro sve komercijalne banane klonovi jedne jedine biljke iz Jugoistočne Azije. Genetski, one su sve identične, zbog čega uvijek isto izgledaju i imaju isti okus (što je poprilično neobično za jednu biljku, ako se uporedi s npr. jabukom, šljivom ili kruškom).
[nggallery id=420]