Dolaskom novih tehnologija uvele su se i promjene u poslovnom sektoru, pa tako su neka zanimanja koja su prije stotinu godina bila popularna i uobičajena, naprosto nestala. Ne samo da su prestala postojati nego za njih više niko i ne zna. Zanimanja koja su nestala prije stotinu godina Brihgt Side ih je objedinio u jedan popis te ih objavio.
Kucač na prozore ili Knocker Uppers
Zanimanje koje je nekada bilo popularno u Velikoj Britaniji i Irskoj, a postojalo je u nekim područima sve do 1970., jeste kucač na prozore. Osobe koje su se bavile ovim zanimanjem štapom su kucali ljudima na prozore da bi ih probudili na posao. Ko je budio kucače na prozore? Odgovor je niko, jer su najčešće u toku dana spavali dok bi navečer ostajali budni.
Pijanist u kinu
Popularno zanimanje u vrijeme nijemih filmova jeste pijanist u kinu. Njegov posao je bio da dok se vrti slika na ekranu on svira muzičku pratnju. Pijanisti zaposleni u kinu najčešće bi improvizovali muziku u skladu s događajem na filmu.
Nosači vode
Prije pojave vodovodne mreže ovo zanimanje bilo je uobačajeno. Nosači vode su snabdjevali kućanstva vodom iz obližnjih izvora, rijeka, bunara, itd.
Telefonisti
Korisnici telefona nekada su morali biti spojeni ručno, a upravo su to radili telefonisti. Ovim zanimanjem u prošlosti najčešće su se bavile žene, jer su samo mogle raditi osobe ugodnog glasa, pristojnih manira, dobrog zdravlja i mirnog karaktera. Važno je bilo i da osoba bude dosta visoka kako bi mogla dosegnuti komutator. Ovaj posao zahtjevao je preciznost jer su samo u osam sekundi morao prihvatiti poziv i pronaći pravi utikač za spajanje s traženom osobom.
Čitači u tvornicama
Nekada su u tvornicama postojali ljudi koji su naglas čitali novine ili knjige kako bi zabavili radnike u tvornicama, naprimjer tekstilnim tvornicama i slično. Ti ljudi su bili plaćeni od strane radnika, a kada se pojavio radio, ova profesija počela je nestajati, ali kako prenosi BrightSide još uvijek postoji na Kubi u tvornicama cigareta.
Skupljači krpa i kostiju
U 19. i početkom 20. stoljeća postojali su ljudi koji su kupovali ostatke koji su se nalazili u starim kućama i prodavali ih tvornicama koje su ih reciklirale za proizvodnju papira, odjeće ili ljepila. Skupljači krpa i kostiju kupovao bi stare krpe, papir, užad i kosti te ostale materijale koji su se reciklirali za dalju proizvodnju. Ovo je zanimanje bilo vrlo rašireno pa je tako 1884. godine u Parizu bilo čak 50 hiljada registrovanih skupljača krpa i kostiju. Kako je industrija napredovala, tako je ovo zanimanje nestajalo.
Postavljači čunjeva
Postavljači čunjeva bile su osobe zadužene za postavljanje čunjeva u kuglanama prije automatizacije. Dakle, kad bi neko srušio čunjeve, njihov zadatak je bio da ih ponovo postave na svoja mjesta. To je bio slabo plaćen posao koji su uglavnom obavljali tinejdžeri i učenici.
Ljudski digitroni/računala
Iako su žene u historiji često bile podcjenjivane, ovo je još jedan dokaz da su bbaš upravo one u mnogočemu nadmašile muškarce. Naime, ovim su se poslom uglavnom bavile žene, koje su računajući sudjelovale u projektovanju, razvoju oružja u toku Drugog svjetskog rata, te programiranju prvih elektronskih uređaja.
Skupljači pijavica
Ovi su se ljudi bavili sakupljanjem pijavica u medicinske svrhe. Vrlo često su koristili svoje noge da bi privukli ove male krvopije. Nažalost to je često negativno utjecalo na zdravlje skupljača pijavica.
Nažigači
Stoljećima su ulične lampe morale biti ručno paljenje i gašene, kao i održavane. To su radili ljudi koji su se nazivali nažigačima. Ovo je zanimanje bilo uobičajeno i vrlo popularno, ponajviše u 19. stoljeću. Kasnije je industrija uznapredovala te su se lampe mogle paliti automatski. Ali, ovo zanimanje ipak nije u potpunosti nestalo, Zagreb je jedini grad na svijetu koji još uvijek ima javnu rasvjetu koja se pali ručno. Gradska plinara Zagreb, u čijoj je nadležnosti plinska javna rasvjeta, trenutno ima dva nažigača, a jedan od njih uskoro ide u penziju.