FOTO: INSTAGRAM
https://www.instagram.com/p/B91Y5sbH790/
Psi žive uz ljude najmanje 40.000 godina, za tog vremena upravo su ti četveronošci stekli naziv najboljeg čovjekovog prijatelja. Prema novom istraživanju, ključ čovjekova razumijevanja pasa ovisi o tome odakle čovjek dolazi. Naučnici su ispitali 89 odraslih osoba i 77 djece iz različitih kulturnih pozadina, kako bi testirali njihovu mogućnost čitanja izraza psećih lica. Preciznije, ispitanici dolaze iz Europe, gdje se psi smatraju bliskom pratnjom porodice koji žive u kući uz ljude, te iz zemalja gdje je zastupljen islam i psi većinom žive vani i ne smatra ih se nužno dijelom porodice. Stručnjaci su ispitanicima pokazivali fotografije pasa, čimpanzi i ljudi te su ih zamolili da razlikuju izraze ljutnje, sreće, tuge kao i neutralni izraz lica. Rezultati su pokazali da su svi ispitani općenito mogli razlikovati sreću i ljutnju kod pasa, ali ljudi koji dolaze iz Europe, koja ima prisniji odnos s četveronožnim dlakavcima, mogli su identificirati još i tugu, strah i neutralni izraz s većom tačnošću, nego ispitanici iz islamskih zemalja. Ono što je značajno, i djeca su imala podjednako dobar rezultat bez obzira na kulturno nasljeđe, a osim tuge i sreće, nisu mogla tačno identifikovati emocije kod pasa isključivo pomoću izraza lica.
Ovi rezultati su značajni jer ukazuju da nije samo direktno iskustvo oblikovalo ljudsku sposobnost da prepozna njihove emocije, nego i kulturna sredina u kojoj se ljudi razvijaju, kazala je voditeljica istraživanja. Još jedna zanimljiva teza je da su djeca tačnije procjenjivala izraze kod pasa, nego kod čimpanzi, bez obzira na činjenicu da su primati jedni od genetski najbližih čovjekovih „rođaka“. I dok su stvari za pse više – manje jasne, za mačke baš i nisu takve. Istraživanje koje je provedeno o mačjim izrazima lica, pokazalo je da ih mačke zaista imaju mnogo i različiti su, samo su ljudi loši u njihovom dešifriranju. Mace prati glas da su nedostižne, odnosno zagonetne, no istina je ipak malo drugačija. U istraživanju je učestvovalo 6000 ispitanika iz 85 zemalja, većina njih su vlasnici mačaka. Kao zadatak gledali su kratke videe mačaka na temelju kojih su morali ocijeniti mačje raspoloženje. Prosječan rezultat bio je ispod 60 posto tačnosti – da je riječ o školskom ispitu to bi bila jedinica. Međutim, 13 posto ispitanika jako je dobro prošlo, rezultat im je bio 75 posto ili viši. U istraživanju su te ljude nazvali i „šaptačima mačaka“, te je ustanovljeno da je njihov rezultat važan. Mačke nam govore stvari svojim licem, a ako imate tu vještinu, možete to pročitati. Neki ljudi to mogu, znači ipak postoji nešto.