Zakonom je zaštićena 1950. godine. Svjedoči o načinu života bogatijih muslimanskih porodica u 18. i 19. vijeku, odražava tradicionalni bosanski stil i jedna je od rijetkih očuvanih kuća koja je podijeljena na dva dijela – muški (selamluk) i ženski (haremluk)
Kulturno-historijsko naslijeđe svjedoči o autohtonim i tradicionalnim vrijednostima jedne zemlje i naroda koji u njoj živi. Historijska previranja i vremenske mijene nagrizaju i urušavaju kulturno-historijske spomenike i rijetko koji im se odupre, a među tim rijetkima je Svrzina kuća u Sarajevu, smještena među uličicama Ćurčića brijega, blizu današnje Logavine ulice. Zakonom je kao spomenik zaštićena 1950. godine.
Svojim očaravajućim izgledom i bajkovitim cvjetnjacima ova kuća-muzej svjedoči o načinu života bogatijih muslimanskih porodica u 18. i 19. vijeku. Vraća nas u davno prošlo vrijeme, da osjetimo kako se živjelo u kući građenoj po mjeri čovjeka i najljepši je očuvani primjerak sarajevskog graditeljstva u osmanskom periodu.
Depandans Muzeja Sarajeva
Svrzina kuća nekada je bila stambeni kompleks, pripadala je uglednoj sarajevskoj porodici Glođo, ali je sredinom 19. vijeka ženidbenim putem prešla u vlasništvo porodice Svrzo, koja ju je 1960-ih godina prodala Muzeju Sarajeva i danas je jedan od njegovih depandansa.
Izgrađena je od lokalnih materijala: kamena, drveta i zemlje, a pokrivena posebnom vrstom crijepa – ćeramidom. Ne samo građevinskim materijalima, nego i uređenjem, Svrzina kuća dočarava tradicionalni bosanski stil i jedna je od rijetkih očuvanih kuća koja je podijeljena na dva dijela – muški (selamluk) i ženski (haremluk).
Selamluk je bio namijenjen gostima, a haremluk porodičnom druženju i odmoru, u okviru kojeg se izdvajala djevojačka soba u kojoj su žene uglavnom vezom iskazivale kreativnost. Balkon na koji se izlazi iz djevojačke sobe bio je zaštićen od vanjskih pogleda mušepcima, gustim drvenim rešetkicama koje su skrivale intimu ženskih članova porodice. Posebno interesantan detalj je zidni polukružni dolaf, pomoću kojeg su okretanjem sofre u zidu žene hranu dostavljale u selamluk, kako bi bile zaštićene od muških pogleda.
Komšipkama po mahali
U periodu kada je Svrzina kuća građena, kao i sve tadašnje kuće, ograđena je visokim zidom, ali njeni ukućani nisu bili izolovani ni od prirode ni od drugih ljudi. Kuće su tada bile povezivane preko avlija takozvanim komšipkama, odnosno kapijama koje su vodile u komšijsku bašču ili avliju, omogućavajući, naročito ženama, da se kreću po mahali bez izlaska na ulicu.
Najveća i najljepša soba u Svrzinoj kući je musafirhana, koja je smještena u prizemlju, a služila je za svečane, porodične i praznične trenutke. Zastrta je ćilimom donesenim iz Pirota, gradića u Srbiji koji baštini vijekovnu tradiciju izrade najkvalitetnijih vunenih ćilima sa živopisnim šarama i ornamentima. Na zidu musafirhane vise satovi turske i austrijske proizvodnje te raskošno venecijansko ogledalo, a strop je ukrašen istanbulskim lusterom.
Spavaća soba nam otkriva da se tada spavalo na podovima, a tu su i bešika te zemljana peć na drva. Zidovi su ukrašeni levhama s citatima iz Kur’ana i policama s dekorativnim posuđem. Ručno tkani ćilimi, ormari s rezbarenim orijentalnim motivima, bakreno posuđe i raskošni lusteri svjedoče o bogatstvu nekadašnjih vlasnika Svrzine kuće.
Kaldrmisane avlije
Neprocjenjiv je značaj ovog bisera bosanskohercegovačke arhitekture za našu državu i narod, jer, ne samo da je svjedok jednog vremena, nego i prostor u kojem se danas organiziraju razni kulturni događaji, snimaju specijalne TV emisije, educiraju djeca i mladi ljudi. Najčešće se ti događaji upriliče u njenim dvjema avlijama (muškoj i ženskoj), popločanim kaldrmom, sa šadrvanom i baščama prepunim mirisnog raznovrsnog cvijeća, među kojim dominiraju ruže đulbešećerke.
Uz dvije u avlijama, Svrzina kuća je imala i treću bašču na južnoj strani kompleksa, a koju je porodica zadržala za potrebe gradnje nove kuće. U proljetnom i ljetnom periodu članovi porodice odmarali su, družili se ili ispijali kafu u hajatu, poluotvorenom prostoru s hladovinom, čiji je strop ukrašen prekrasnim cvjetnim mozaikom.
U sklopu kompleksa Svrzine kuće, koji se prostire na gotovo 1000 kvadratnih metara i odražava sklad između čovjeka, kuće i prirode, nalaze se i konjušnica, otvorena kuhinja s ognjištem, vodnica za čuvanje vode i pranje posuđa te magaze za alat, robu i čuvanje hrane.
