Kada ste se prvi put susrele sa osmoglavom aždahom koja umije da bude i umiljata. U narodu poznatija kao PMS. Poznata po tome što je žene priznaju i nadaju se muškarcima koji će uspjeti svaki mjesec da je eutanaziraju, a muškarci pojavu PMS-a karakterišu kao izmišljotinu.
PMS je ono kad hoćeš, a nećeš, mada si mogla, iako nisi sigurna i ako te još neko pita razbjesnit ćes se, a ako te ne pita rasplakaćeš se jer te zanemaruju.
To su oni trenuci kad bi voljeli da pojedete Alisin kolačić za smanjivanje i sakrijete se u rupu nekog miša pa da zajedno dijelite sir. Ali bi, ako je ikako moguće, voljele da dobijete i Alisin kolačić od kojeg se raste pa da cijelom svijetu pokažeš ko si i od čega si sastavljena. Nevjerovatno je koliko te to psihofizičko stanje, etiketirano sa tri slova, dovodi u stanje prevelike naglašenosti svega. Od grudi koje iskaču iz grudnjaka, do srca koje iskače iz grudi.
PMS je kao koktel pun alkohola za koji ne znaš hoće li te opiti ili ubiti.
Tih nekoliko dana traje kao sto godina samoće. Natjera te da se preispitaš hiljadu puta, rezervišeš termine za sve plastične operacije, zaprosiš prvog frajera na ulici i uzmeš sladoled sa 12 kugli pa ne obrišeš nos kad upadne u sladoledno brdo.
PMS je glad koja je sita, naspavanost koja zijeva, suha suza, osmijeh koji se ne čuje, zagrljaj jednom rukom, uzdah teži od slona, samoća koja traži pažnju.
PMS je sva ženina krhkost i sva ludila s kojima mora da živi svakodnevno pa jednom mjesečno mora da ih pusti na igralište u pjesak.
Partneri, volite nas.
Recite da smo lijepe, iako tih dana baš i nismo jer od haosa u glavi nismo u stanju da mislimo na haos na sebi.
Zagrlite nas češće nego što to radite inače jer ćete jedino tako spriječiti (samo)ubistvo.
Poslije treće čokolade, donesite i četvrtu i nemojte NI SLUČAJNO spomenuti da smo riječ na d.
Ako galamimo, šutite.