Od zemalja poznatih kao G20, među kojima su zemlje zapadne Evrope, SAD, Japan i “nove sile”, put Turske i Brazila, žena je najteže biti u Indiji. Tokom protekle godine u ovoj zemlji počinjeno je gotovo 30.000 silovanja, a svaki treći Indijac jednom u životi počini neku vrstu seksualnog nasilja. Nasilje nad ženama čini i vlada i njen program sterilizacije stanovništva, uglavnom nepismenih, siromašnih žena. Smrti petnaest mladih žena u jednom zabačenom indijskom selu, svijetu su otvorile oči, pokazavši kakav je položaj žena u toj zemlji
Svijet je ponovo šokiran lošim, ružnim vijestima iz Indije. U ovoj velikoj i na globalnom planu sve značajnijoj zemlji žene su ponovo žrtve nasilja. Proteklih nekoliko godina svijet su obilazile vijesti o stravičnim i za današnje pojmove civiliziranog svijeta nadrealnim vijestima o silovanjima, pokazujući da u toj zemlji nešto itekako ne valja. Jedna je mlada Indijka silovana u parku pored bolnice, koju je posjetila kako bi obišla bolesnog člana porodice. Silovali su je radnici bolnice, medicinski tehničari, vozač bolnice i njihovi prijatelji. Silovanja u Indiju ne čine samo probisvijeti, okorjeli kriminalci ili beskućnici, njih čine i ljekari, učitelji, policajci, političari. U Indiji je nasilje nad ženama „zločin koji je Bogu mio”, bar ponekad.
– Silovanje je društveni zločin. Ponekad je uredu, ponekad je pogrešno… Momci griješe, pa zar će biti obješeni zbog silovanja – rečenica je koja je izašla iz usta Babulala Gaura, ministra policije indijske savezne države Madhya Pradesh.
– U ovoj indijskoj pokrajini samo od početka ove godine registrirano je 3400 slučajeva silovanja. Samo u prvih 15 dana novembra 2014. u Madhya Pradeshu zabilježena su 283 slučaja silovanja. Tokom protekle godine u ovoj indijskoj pokrajini silovano je čak 4.335 žena – piše “Times of India”.
Indija je u fokusu, kada je rodno nasilje u pitanju, od 2012., kada je jednu studenticu u centru New Delhija, u jednom gradskom autobusu zvjerski silovala grupa muškaraca. Studentica je od povreda preminula, počinitelji su obješeni, no to nije zaustavilo nasilje nad ženama u ovoj zemlji. Svijet se pita zbog čega se to dešava u zemlji koja, bar na papiru, nije siromašna. Indija je novi ekonomski, politički, tehnološki i vojni div, zemlja s najvećom srednjom klasom.
– News servis TrustLaw rangira Indiju kao najgore mjesto za život žene među državama grupe G20. To je zemlja u kojoj je žena šef vladajuće partije, u kojoj je žena šef Parlamenta i najmanje tri žene su na ministarskim pozicijama, te zemlja u kojoj su mnoge sportske i poslovne ikone također žene. Indija je, također, zemlja u kojoj generacija novih, osnaženih žena ide svaki dan na posao, u brojevima kakvi nikad prije nisu viđeni. Ipak, nasilje protiv žena i dalje je u porastu – piše BBC.
Šta je uzrok nasilja nad ženama u Indiji? Kastinski sistem, siromaštvo, šovinizam kao društveno prihvatljivo ponašanje, opća zaostalost ili kombinacija svega toga djelimično?
Sramota za Vladu: Sterilizacija Indijki
Riba uvijek smrdi od glave, tako i nasilje uvijek dolazi iz neke glave ili više njih. Ni Indija nije izuzetak, a sasvim je jasno da nasilje nad ženama u toj zemlji ima prešutnu političku saglasnost vlasti. Svi koji su sumnjali u to, ovih dana su uvidjeli koliko su imali krivo. Svijet je šokiran vijestima o logorima za sterilizaciju žena u Indiji, nehumanim i nehigijenskim uvjetima koji vladaju u tim kućama te brojnim ženama koje su nedavno podlegle nakon što su sterilizirane. I logori za sterilizaciju i lijekovi, koji često nisu lijekovi nego čisti otrovi, te ljekari koji posao obavljaju nestručno, sve se to plaća iz kase Vlade Indije, koja već godina provodi program sterilizacije stanovništa s ciljem da se po svaku cijenu obuzda rast populacije koja je već premašila broj od 1,2 milijarde ljudi.
Indijske vlasti su mjere sterilizacije počele primjenjivati prije dvadesetak godina, sredinom devedesetih, promovirajući programe sterilizacije i za muškarce i za žene, nudeći im za operacije kućanske aparate, stare automobile ili novac. Novčana kompenzacija koju Vlada nudi za naše pojmove je smiješna, za muškarce ona iznosi 33 dolara, dok je za žene ona manja za cijelih deset dolara. Ipak, to je u ruralnim dijelovima Indije velika plaća, otprilike kao zarada jednog službenika za mjesec rada, no indijski muškarci se rijetko odlučuju za vazektomiju, jednostavnu, jeftinu i brzu operaciju na testisima koja ih ostavlja trajno neplodnim.
– Oni su zabrinuti da će izgubiti svoju muškost. Nema novca koji bih natjerao da odu na vazektomiju – kaže NVO aktivistkinja Sona Sharma.
Od četiri miliona građana Indije, koliko ih se podvrglo sterilizaciji, samo jedan posto su muškaraci. Ogromna većina steriliziranih su tako žene, u pravilu one iz ruralnih, zabačenih oblasti centralne Indije, poput države Chhattisgarh koju ovih dana potresa skandal u vezi sa sterilizacijom žena, kada je njih 14 umrlo zbog loše obavljenih operacija ili pogrešnih lijekova. Vlada ima oprobane metode, kako bi nagovorila ove siromašne, nepismene žene da se podvrgnu sterilizaciji. Vlada ne govori javno koji su ciljevi sterilizacije niti gdje se ona provodi, međutim, u ovoj zemlji je javna tajna ko je, zapravo, “meta” i ko plaća najveću cijenu vladinih demografskih akrobacija.
– Vlada Indije poriče da postoje posebne “mete” kada je riječ o sterilizaciji, međutim, kada odete u provinciju, u okruge i sela, kristalno vam je jasno da je tamo pravi, istinski problem. Ogroman pritisak koji se vrši na tamošnje žene, također je veliki problem… Doktori vrše pritisak na pacijentice kako bi izvršile operaciju, jer Vlada također vrši pritisak na ljekare, kako bi ispunili zadate kvote steriliziranih osoba. Ipak, oni ne informiraju pacijentice kako bi trebalo. Žene nisu upoznate da imaju izbor. Njihovo je pravo da znaju da postoje i druge metode kontracepcije, poput kondoma – kaže aktivistica Sona Sharma.
No, ona ističe da i mnoge žene pristaju na sterilizaciju, iako o njoj ne znaju mnogo, ali znaju da će tako prekinuti „pakleni” krug rađanja i prestati na svijet donositi nova gladna usta. Mnoge od njih se steriliziraju iz samo jednog razloga, da se nekako prehrane i dobiju deset ili dvadeset dolara nadoknade, što je za njih pravo malo bogatstvo. Žene čak i ne znaju da nakon sterilizacije više neće moći rađati.
– Učinila sam ovo iz čistog očaja… Mi smo jako siromašni, trebao nam je novac. Službenici Ministarstva zdravstva su došli u našu kuću. Rekli su nam da je to za nas najbolje – izjavila je u ljeto prošle godine žena po imenu Devi (25) iz siromašne pokrajina Bihar.
Novinari uglednog “Bloomberga” ovu ženu su upoznali u „bolnici” u Sonhoulu, na sjeveroistoku Indije. Riječ bolnica ovdje nije nimalo slučajno postavljena pod navodnike, jer su utisci novinara stravični. Tako je pacijentkinja po imenu Devi ležala na tankoj prostirci na betonskom podu, nagurana rame uz rame s drugim tek steriliziranima pacijenticama.
– Izvan klinke u gradu Sonhoulu, stajale su 33 žene koje su pristale na operaciju. Stajale su u redu, po vrućini, dok su oko njih hodali čuvari „naoružani” bambusovim štapovima. Uvodili su ih u slabo osvijetljenu prostoriju koja je imala samo gole betonske podove i stavljali ih na sklopive operativne stolove poduprte ciglama. A.K. Das, hirurg na ovoj klinici ide od stola do stola, zavlači ruku ispod pokrivača, te siječe i podvezuje njihove jajovode. U susjednoj sobi pacijentice leže jedna do druge i oporavljaju se. Doktoru Dasu, koji provodi tačno tri minute za svaku operaciju, polako ponestaje anestetika s još deset pacijentica koje čekaju na tretman – zabilježili su novinari “Bloomberga”.
To ga prisiljava da koristi slabije sedative. Kaže da ga Vlada plaća dva dolara više, kako bi koristio manje sedativa po pacijentu. To je svakako opasnije, jer su žene još svjesne tokom operacije. Ipak, najveća opasnost prijeti od sepse. Sterilizacije instrumenata nema, njih samo jedan od asistenata pere u vreloj vodi.
– Pogledajte ovo… Ovo je prljavo i jako povećava šanse da se neko zarazi – rekao je indijski hirurg dok je novinarima pokazivao zahrđali skalpel kojima je ženama podvezivao jajovode.
Indijski ljekari također polažu Hipokratovu zakletvu, nisu monstrumi i znaju šta znači operirati pacijenta u nesteriliziranoj sobi, koristeći pritom zahrđali skalpel. Znači direktno ugrožavati nečiji život i vrlo neodgovorno ga dovoditi u opasnost. Iako svjesni s čim se kockaju, ljekari u Indiji su prisiljeni raditi kako rade, pod prijetnjom otkaza ili odbijanja od plaće, ako ne ispune zadatu kvotu sterilizacija.
Mandal i Gupta: Dva druga dobra
Jednom se moralo desiti ono što se desilo 11. novembra ove godine. Subota koja će biti upamćena kao crni dan za indijsko zdravstvo i tamošnju vladu, pokazala je svu ljudsku bijedu na jednoj strani mehaničku neosjetljivost birokratije na drugoj strani. Svjetska javnost je tog dana čula za čovjeka po imenu R.K. Gupta, čovjeka koji je za samo dva i po sata izveo 83 operacije, iako prema vladinim uputama ne bi smio izvesti više od 30 operacija u jednom danu. Četrnaest žena je umrlo, a ljekar je uhapšen i čeka ga suđenje, te mu prijeti i smrtna kazna. Ipak, kolege ga brane i vjeruju u njegovu profesionalnost, šta god to značilo.
– On je vrlo iskusan i vrlo ugledan hirurg… Radio je svoj posao i bio pod pritiskom da ispuni postavljene ciljeve. Te ciljeve smo mi zacrtali u našem ministarstvu i namjeravli smo ih ostvariti do 31. marta – kaže za AP doktor S.K. Mandal, ministar zdravstva u indijskoj državi Chhattisgarh state.
Gospodin Mandal i institucija koju vodi postavili su sebi ambiciozne ciljeve. U okrugu Bilaspur, gdje je doktor Gupta, “Doktor Smrt” operirao, planirali su u što skorijem vremenu sterilizirati čak 15.000 žena i nisu birali sredstva da to postignu.
– Tablete povezane sa smrću najmanje petnaest žena koje su se podvrgnule postupku sterilizacije u Indiji vjerovatno su sadržavale hemijsku komponentu koja se koristi u otrovu za štakore. Preliminarni testovi tableta antibiotika ciprocina otkrili su da su one sadržavale cink fosfid – saopćila ja tamošnja policija.
Vlasti su naredile analizu tableta nakon što je otkriveno da je cink fosfid nađen u obližnoj tvornici Mahawar Pharmaceuticals, firme u centru istrage smrtnih slučajeva prilikom provedbe masovne sterilizacije u sklopu Vladinog programa za planiranje porodice, potvrdili su zvaničnici indijskih vlasti. No, šta god da se otkrije i ko god da bude osuđen za ovaj zločin, to neće vratiti živote žena koje su žrtve sulude politike jedne vlade i jednog doktora koji je tu politiku provodio po svaku cijenu.
– Nadam se da on više nikada neće moći mirno zaspati. Neka se ovo isto njemu dogodi… Tada će znati kako je izgubiti člana porodice – rekao je zapadnim novinarima čovjek po imenu Sadhu, muž jedne od žena koja je umrla u „kući smrti” u Bilaspuru.
Oglasio se i doktor Gupta, čovjek koji je indijsko zdravstvo doveo na stub srama, ali i svijetu pokazao pravu istinu o tome kako su i Indiji zaista postupa sa ženama. Ni indijski „doktor smrt” se ne kaje.
– Nisam kriv. Radim operacije dugo vremena i nikada mi se nije desio niti jedan problem… U svojom karijeri sam radio i 200-300 operacija za jedan dan. Ne postoje pisane upute za ovakvo nešto. Samo nam je rečeno da ne radimo više od 30 operacija na dan – rekao je doktor novinarima nekoliko trenutaka prije nego što će biti uhapšen u kući svojih rođaka, gdje se krio od bijesne rodbine umrlih žena i policije.
Od heroja do zločinca nije dalek put. Doktor Gupta je u januaru ove godine dobio specijalno prizanja svoje vlade nakon što je obavio 50.000 sterilizacija u svojoj karijeri. Da ih je obavio i 50 miliona, to ne bi bilo dovoljno. Masovna planska sterilizacija siromašnih žena je zločin sam po sebi, a ni sama sterilizacija koja se planski provodi već punih 20 godina ne donosi rezultate. Stanovništvo Indije i dalje raste. Indija, zemlja u kojoj se svake godina spali 100.000 udovica, jer ih ne žele ni muževa ni vlastita porodica, zemlja u kojoj svake godine s lica zemlje nestane dva miliona žena, mora nešto uraditi kad je riječ o pravima žena ili će trajno biti označena kao crna tačka, najgore mjesto za ženu u današnjem svijetu.
Indija: Crna statistika
Jedno silovanje svakih 20 minuta
Sterilizirani muškarci dobivaju 33, žene oko 23 dolara
Svake tri minute jedna Indijka bude zlostavljana
30 posto Indijaca počini seksualno nasilje
Tokom 2013. sterilizirano je četiri miliona ljudi
100.000 žena biva spaljeno svake godine
Dva miliona Indijki svake godine nestane
Indira Gandhi i sterilizacija
Paradoksalno, ideja o masovnoj sterilizaciji stanovništva nije potekla iz glave nekog muškarca, nego iz glave jedne žene. Na ideju je prva došla tadašnja indijska premijerka Indira Gandhi. Ona je još 1976. predložila da se svaka osoba koja začne ili rodi dvoje djece obavezno sterilizira.
Torovi za stoku
– Oni koji pišu zakone u ovoj zemlji, žene u ruralnim područjima Indije, gdje živi 850 miliona ljudi, vide kao “neodgovorne uzgajivače”. Mjesta na kojima se vrši sterilizacija nisu predviđena za tako mnogo osoba. To su, naprosto, torovi za stoku, što je apsolutno nehumano – kaže Abhijit Das, ugledani indijski ljekar i borac za humano zdravstvo.