– Često su me pitali da li ću ikada napisati romantični film, kao da to uopće ne spada u moja interesiranja… Napisao sam ”Pravu romansu”. Sigurno će postojati mnogo stvari koje su kontradiktorne, ali svaki ljubitelj filma reći će vam da naslov ”Prava romansa” nije ironičan. To zaista jeste prava romansa – izjavio je svojevremeno reditelj Quentin Tarantino, koji je prvi veliki uspjeh doživio upravo sa scenarijem za spomenuti film, koji je napisao s Rogerom Avaryjem.
Jedno od najčešćih pitanja u vezi s filmom bilo je koliko se on razlikuje od originalnog scenarija. Reditelj Tony Scott nije odstupao mnogo od Tarantinovih scenarističkih zamisli, izuzev što je mnoge scene uveo u hronološki red i nije ispunio njegovu molbu da zadrži izvorni kraj prema kojem je glavni muški lik Clarence (Christian Slater) trebao da umre. Scottova vizija priče bila je romantična bajka, u kojoj dvoje vodećih likova (glavnu žensku rolu Alabamu odigrala je Patricia Arquette) trebaju živjeti sretno do kraja života. Tarantino je kasnije priznao kako bi on, da je režirao fim, scenarij ostavio u nehronološkom redu, dok bi Clarence sigurno umro.
Tarantinove rediteljske i scenarističke zamisli su neobične još jedino onima koji se nisu navikli na njegov umjetnički jezik. Samo on se tako vješto zna narugati zvaničnoj historiji i snimiti film u kojem Hitlera u kinu ubija grupa židovskih komandanata, te se Drugi svjetski rat, umjesto 1945., završava 1944. godine.
I u svom posljednjem filmu, kojeg maestralno nose Leonardo Di Caprio i Brad Pitt, te zanosna australska glumica Margot Robbie, a kojem je publika nakon premijere u Cannesu aplaudirala cijelih šest minuta, Tarantino pokazuje ljubav prema neočekivanim završecima historijski poznatih priča. Tako u filmskom omažu hipijevskim šezdesetim godinama prošlog stoljeća, kada publika očekuje krvavi kraj junakinje Sharon Tate, na kraju gleda bajkovito nasilni, ali sretni kraj koji razgaljuje dušu i tjera na smijeh.
– Naporno sam radio da ne dopustim da društvena kritika utječe na moj rad. Moj posao nije da se brinem o društvenoj kritici, moj posao je da je ignoriram. Mogu da dobijem pozitivne ili negativne reakcije, ali to je to. Usput rečeno, današnje vrijeme neće trajati zauvijek, ali se nadam da moji filmovi hoće. Ovaj film danas možete interpretirati na jedan način, a za 20 godina na sasvim drugačiji. Sve je stvar percepcije – zaključuje Tarantino.
Svoje prve scenarije Tarantino je napisao mlad, nije imao ni 30 godina a u ladici ih je imao pregršt. Onaj za ‘’Pravu romansu’’ prodao je za 30.000 dolara, što ga je ohrabrilo da snimi i svoj prvjenac ‘’Psi iz rezervoara’’, koji je uveliko odredio stil i atmosferu svih njegovih kasnijih radova. Krv, brutalnost i kriminalistika su jedni od glavnih motiva.
Quentin Jerome Tarantino rođen je 1963. godine u američkom gradu Knoxville, Tennessee. Djetinjstvo mu je bilo zabavno, ali i teško. U svim svojim intervjuima oca naziva pogrdnim imenima, dok majku Connie smatra najzaslužnijom za svoju filmsku karijeru.
– Zar da ga smatram ocem samo zato što je spavao s mojom mamom? Tata Tony je tipična američka ništarija koja je, na račun moje popularnosti i italijanskog prezimena Tarantino, devedesetih godina postala filmski producent i glumac, pa čak i reditelj, čiji je jedini film koji je uspio izrežirati (“Krvavi novac”) sa sobom u glavnoj ulozi, vjerovatno prikazivan sa sloganom “novi Tarantinov film” – kazao je Quentin.
Imao je četiri godine kada se s majkom preselio u Kaliforniju, gdje je i razvio ogromnu ljubav prema filmu. Jedna od njegovih dječijih uspomena vezana je za baku koja ga je redovno vodila da gleda filmove Johna Waynea. Osim u film, bio je zaljubljenik i u naraciju i svoju kreativnost je prikazivao na neobične načine, u što će se mnogi uvjeriti kasnije.
– Na Dan majki pisao mi je tužne priče. Uvijek bi me rasplakao, a kasnije se osjećao krivim za to. Jedna priča je bila dovoljna da me rastuži – otkrila je njegova majka jedne prilike za “Entertainment Weekly”.
Zanimljiva činjenica je da nikada nije završio srednju školu. Napustio ju je sa 15 godina čvrsto odlučivši da gradi svoju filmsku karijeru. Radije je čitao stripove i gledao filmove, nego što je učio, a jedini predmet za koji je pokazao izrazito zanimanje, bila je historija.
– Historija je zabavna i volio sam je, zato što je izgledala kao film – govori Quentin, čiji koeficijent inteligencije prema nekim izvorima iznosi 160.
Napustio školu
Nakon napuštanja srednje škole, neko vrijeme radio je u pozorištu, a potom pohađao časove glume. Radne navike je sticao i u videoteci pod nazivom ”Video Archives”, gdje je vodio razne diskusije s kupcima i kolegama, obraćajući posebnu pažnju na vrstu filmova koje posjetioci iznajmljuju, analizirajući žanr, ali i potez svakog kupca… Zanimalo ga je šta ih, zapravo, navodi da gledaju određeni film.
Nakon sticanja iskustva kako kroz neposredan rad, tako i kroz snimanje svojih prvih filmova uslijedio je hit ‘’Pakleni šund’’. Nominiran je za sedam Oscara, uključujući i onaj za najbolji film. Zajedno s Rogerom Avaryjem osvojio je nagradu za najbolji originalni scenarij. No, tu nagradama nije bio kraj. Na filmskom festivalu u Cannesu, sada već davne 1994. godine, osvojio je prestižnu nagradu ‘’Zlatna Palma’’.
‘’Pakleni šund’’ se ne drži niti jedne dosadašnje rigidne paradigme, s dodacima nerealno brutalnog humora i zapetljanih dešavanja. Uloge u filmu, brojni filmski kritičari su oduševljeno hvalili, a nije tajna da je upravo ovaj naslov pomogao Johnu Travolti da oživi svoju karijeru.
Tarantino je zaista ozbiljno shvatio svoje filmske ideje, pa je i odlučno nastavio ostavljati fantastične filmove u arhivi američke kulture. ‘’Jackie Brown’’ bio je nastavak uspješnog rediteljskog niza, snimljenog 1997. godine kao adaptacija romana Elmorea Leonarda, njegovog mentora. Za jednu od uloga zaslužna je i Pam Grier, glumica koja se pojavljivala u raznim filmovima ovog žanra 70-ih godina. Ovo je bio njegov treći film po redu, najveći, najzreliji i najosobniji, u jednom momentu čak i najpotcjenjeniji.
To definitivno nije bio film za ”samo jedno” gledanje, no, s druge strane najmanje je gledan i voljen u Tarantinovoj filmografiji. Funkcionira na principu njegove samokritike na račun nasilja i baš ništa nije onako kako se očekuje da će biti.
Osim filmova, shvatio je da bi se mogao posvetiti i brodvejskoj pozornici, pa je na novi način počeo karijeru u predstavi ‘’Sačekaj dok padne mrak’’ 1998. godine. Iste godine planirao je snimiti ratni film ‘’Nemilosrdni gadovi’’, no, planove mu je poremetila režija filma ‘’Kill Bill’’ koji je nešto kasnije izdan u dva dijela. Tematika filma veže se za osvetu visokog stila, po uzoru na filmove iz kineske i japanske kinematografije. Uma Thurman, ujedno i osoba koja je obilježila film, dodala je već postojećem zapletu dozu misterioznosti, dok su radnju cijelog filma Quentin i ona razvili za vrijeme snimanja ‘’Paklenog šunda’’.
Dugo su kružile glasine po Hollywoodu da su Uma Thurman i on u emotivnoj vezi. Mediji su se pozivali na dobro obaviještenog izvora koji se kleo u njihovu ljubav.
– On nju voli godinama. Uvijek je postojala magnetna privlačnost između njih dvoje, pa su povremeno uživali i u malo “prisnijem” odnosu, ali su se trudili da ostanu prijatelji. Tako je njihova veza savršeno funkcionirala – kazao je, navodno, izvor blizak Quentinu.
Reditelj je negirao glasine, naglašavajući da je njihov odnos isključivo platonski, te da je Uma njegova najveća muza. No, Tarantino i glumica nisu uvijek bili u idiličnom poslovnom odnosu. U intervjuu za “New York Times” kazala je kako ju je Tarantino na snimanju filma “Kill Bill” pokušao ubiti, tjerajući je da sama, bez kaskaderke, vozi automobil koji nije bio ispravan.
– Završila sam s potresom mozga i povredom koljena. Kasnije mi nije dao da vidim snimku te nesreće. Bili smo u strašnoj svađi godinama, a morali smo promovirati film. Najviše me uzrujalo to što je to bio tako jeftin trik – kazala je glumica.
Ubrzo je stigao i Tarantinov odgovor u kojem je naglasio kako je odluka da je stavi u auto da vozi, greška zbog koje se najviše kaje.
I dok je romansa s Umom, očito, bila samo sočna poslastica za žutu štampu, Tarantino je, uistinu, jedno vrijeme ljubovao sa Sofijom Copollo, spisateljicom i rediteljicom filma ‘’Izgubljeni u prevodu’’, a zatim i sa glumicom Mirom Sorvino.
Nijedna ga nije toliko vezala za sebe da bi promijenio odlučan stav kako neće ići pred matičara.
– Kada radim film, ne radim ništa drugo. Sve je u duhu filma. Tada nemam ženu, nemam djecu i ništa mi ne može stvoriti prepreku – kazao je Quentin.
Ipak, u 55. godini, 2017. godine, oženio se izraelsko pjevačicom Danielom Pick, s kojom je proveo devet godina u vezi. Upoznali su se 2009. godine na promociji filma ”Nemilosrdni gadovi”. Par čeka i svoje prvo dijete.
– Presretni smo što ćemo postati roditelji – kazali su nedavno za strane medije.
Osim što je pisao senarije i režirao, Tarantino je pohađao i časove glume. U prvoj sezoni serije ‘’Alias’’ utjelovio je McKenas Colea, bivšeg agenta ‘’Udruge dvanaestorice’’, izmišljene terorističke organizacije. Nakon izvjesnog vremena, ponovo se pojavljuje u seriji kao jedan od glavnih protagonista u novoj terorističkoj organizaciji naziva ‘’Savez’’.
Još jedan film
Godine 2004., ponovo se vraća u Cannes, ovog puta kao predsjednik žirija. Njegov film ‘’Kill Bill’’ nije bio u zvaničnoj festivalskoj konkurenciji, ali je prikazan u originalnoj verziji u trajanju od tri sata.
– Čast mi je biti predsjednik žirija, ali to je ujedno i ogromna odgovornost – kazao je Tarantino.
Njegov stil pisanja nije sličan niti jednom drugom. Oštri dijalozi, veoma slikovito nasilje, hronologija koju nerijetko prema vlastitom nahođenju slaže, te opsjednutost pop kulturom, samo su neki od opisa njegovog cjelokupnog rada.
On jednostavno od starih informacija kroji neke potpuno nove, njegove, one koje on voli i suptilno nagovara publiku da ih zavoli i ona.
– Kradem iz svakog snimljenog filma – opisuje Quentin svoj moto.
Mnogi filmski kritičari tvrde da je toliko talentiran reditelj, scenarista i glumac koji je u stanju da svaki djelić realnosti prikaže na način da izgleda kao potpuno njegov. Kada govorimo o svjetskoj kinematografiji, Quentin je poodavno ostavio vlastiti pečat. Osim titule da je najveći filmski optimist ovog vremena, iz mora istih profesionalaca izdvajaju ga posebna stilska obilježja i ogromna ljubav prema filmu.
Maštu koju je izgradio u mladosti za vrijeme rada u videoteci i stečenog ogromnog znanja o svim mogućim žanrovima svih autora, koristi i danas u svojoj karijeri. Tako on u svojim filmovima forsira detalje poput izmišljenih prodajnih brendova kao što su cigarete ‘’Red Apple’’ ili hamburgeri ‘’Big Kahuna’’ iz ‘’Paklenog šunda’’, koji se pojavljuju i u filmovima: ‘’Četiri sobe’’, ‘’Od sumraka do zore’’, ‘’Kill Bill’’ i ostali.
U mnogim intervjuima je ponavljao da on, zapravo, ‘’prepisuje’’ realnost. Filmske scenarije piše u rokovniku i često takvi tekstovi broje više od 250 stranica, svaka precizno napisana, s velikom posvetom u formiranju pripovjedačkih elemenata, a zatim i odabira likova. Tvrdi da sve podatke dobija iz realnosti, zato sebe ne naziva piscem, nego pokretačem međusobnog dijaloga. Često ponavlja da je “Bilo jednom u Hollywoodu” njegov pretposljednji film, jer ima materijala za samo deset filmova.
– Vidim sebe kako pišem knjige ili pozorišne komade. Jednostavno, smatram da sam svijetu filma dao sve što sam mogao – odlučno govori Tarantino.
Ostaje da vidimo da li će ostati vjeran ovoj odluci i karijeru obilježenu čistom ljubavi staviti u drugi plan, jer je zaista teško predvidjeti ovog legendarnog filmskog profesionalca.
AFP
Tarantinovi principi
Zanimljivosti u vezi s Tarantinovim radom je mnogo:
- Zaštitni znak mu je ‘’snimak iz gepeka’’, odnosno trunk shot – snimak nekog od likova, kamerom koja je smještena u gepek automobila. Iskoristio ju je u apsolutno svim filmovima koje je režirao.
- U svim svojim filmovima ima reklamu za brend cigareta ‘’Red Apple’’, koje u stvarnosti, zapravo, ne postoje.
- U većinu filmova ubacio je scenu kako nekog od likova kamera prati okolo duži period.
- Pušenje, također, možemo povezati sa Quentinom. Gotovo svi likovi u njegovim filmovima su pušači, osim lika mlade u filmu ‘’Kill Bill’’
- Tarantino je opsjednut ženskim stopalima, a stručni termin za to je podofilija. U njegovim filmovima ženska stopala su veoma često u krupnom planu, a muški likovi ih dodiruju ili masiraju.
- U njegovim filmovima česte uloge dobijaju Tim Roth, Harvey Keitel, Uma Thurman, Michael Madseni Samuel L. Jackson.
- U jednom od svojih intervjua izjavio je da je lik Clarencea iz filma ‘’Prava romansa’’ do neke mjere autobiografski. Clarence je, također, bilo ime lika koji je igrao u amaterskom filmu ‘’Rođendan mog najboljeg prijatelja’’, koji je režirao 1987. godine, istovremeno kad i ‘’Pravu romansu’’.
- Zaštitni znak njegovih filmova je nizozemski element koji konstantno provlači kroz radnju. U filmu ‘’Kill Bill’’ lik pjevuši pjesmu nizozemskog kompozitora Bernarda Hermanna. Uvodnu muziku za ‘’Reservoir Dogs’’ također je djelo Nizozemca, zatim razgovor o Amsterdamu u ‘’Paklenom šundu’’ koji poznaju apsolutno svi ljubitelji Quentinovih filmova, dok je mlada u ‘’Kill Bill’’ nazvana po kraljici Nizozemske – Beatrix.
- Mnogi likovi u njegovim filmovima završe surovo ubijeni, ali Tarantinovi scenariji opravdavaju te smrti. Dvije osobe iz filma ‘’Kill Bill’’ koje su okrutno ubijene, bili su silovatelj i pedofil, a u ‘’Paklenom Šundu’’ jedan od likova ubija drugog, pucajući mu između nogu jer ga je prethodno silovao.