Osvojite knjigu ‘Kapija’:  Stranice „bijelog dnevnika“

Piše: Redakcija

 

Ekskluzivno prenosimo peti dio odlomaka romanaKapija” autorice Medihe Šehidić, rođene 1964. godine.


Prijatelji mi, kako priliči ljudima koji preleže ili imaju neku tešku i opaku bolest, počinju radosno govoriti da sam se podmladila i kako divno izgledam.

Zadovoljno se smijuljim jer znam da o podmlađivanju i dobrom izgledu nema i ne može biti govora. Ono što jeste, a što oni ne mogu znati, jer se ovdje ipak radi o umiranju, zapravo je činjenica da ja tek sada počinjem živjeti. To, naravno, nikome ne mogu objasniti, jer mi niko ne bi povjerovao. U mom oslobađanju drugi vide uvod u konačan kraj, misleći kako je sve prošlo samo zabluda i kako je budućnost ovakvima poput mene sasvim izvjesna i bliska.

Ne sjećam se ni koje sam noći (dan nije bio sigurno) u vrelu ruku uzela hemijsku olovku, pa u svesci s kariranim listovima počela ispisivati ovo što mi se upravo događa. Ono što ne mogu zaboraviti i što mogu potvrditi jeste da je bilo u bolnici, da po ko zna koji put nisam bila u svom krevetu, nego u onom pokretnom, neudobnom, svakomepripadajućem, kliznom i metalnom.

Negdje na trećoj stranici u “bijelom dnevniku” mojim brzopletim rukopisom stoji zapisano:

Ako je sve do sada, uključujući i ovo sada, bila zabluda – neka je. Postoje zablude koje usrećuju bar na trenutak, zagriju krv i razigraju čula. Čudesno je ovo moje buđenje dok se iznad mene došaptavaju o smrti, i ja nikada neću biti u stanju da ga riječima iskažem.

Nikome o tome nisam pričala, i niko u mom okruženju nije slutio koliko sam otupjela od života koji sam živjela kao zdrava, niti će ikada iko moći naslutiti kako sam tek sada, u raljama smrti, postala bistra i puna života.

Ako moj pravolinijski i dosadni život sada prekrati smrt, a ovaj dnevnik dođe u nečije ruke i padne pod nečije znatiželjne oči, to me neće nimalo uplašiti i uznemiriti. Možda ja to želim, i zato sada sve ovo i zapisujem, jednom rukom punom zavoja i tragova kojekakvih uboda.

Onaj koji nije osjetio magičnost jednog takvog trenutka teško da će razumjeti, kao što ni ja prije pola godine nisam mogla razumjeti kako je nekoliko beznačajnih i naoko jedva povezanih crtica i doživljaja u kratkom periodu u stanju rasplamsati jedan ugasli život, u njemu pokrenuti lavinu zatrpanog i natjerati te da se otvoriš prvo jednom biću u cijelosti, a poslije istim takvim žarom, iskrenošću i strašću da se otvoriš Smrti.

Ko je u stanju razumjeti i prepoznati skriveno u čovjeku i skriveno u sebi, taj ne sudi i nema ponosa. Ko nije u stanju prepoznati šta je to i zašto iz čovjeka curi slina – njega se ne stidim, jer ja sada znam da je to biće tupo, kao što sam i ja bila, zgrčeno i ukopano u svojoj nemoći, obzirima prema sredini, zatrto moralno‑dužničkim ropstvima, i da s prezirom gleda na sve one koji skidaju svoje lance i okove spremno stavljajući čak i vlastiti život na kocku.

Ja sada znam da onaj ko je jednom pronašao sebe ne može više ništa izgubiti na ovom svijetu. Ko je jednom u sebi razumio sebe, razumjet će sve ljude na ovom svijetu.

A ako je sve to zabluda – neka ostane tako, jer baš ta zabluda mene usrećuje evo i sada dok iznad mog tijela i u moje tijelo tiho i nečujno kaplje neka tečnost za koju tvrde da je saveznička.

Šutim, jer samo ja ovdje i u ovom skučenom prostoru koji miriše na sterilno i bijelo znam kako ta tečnost iznad moje glave više treba mene nego što ja trebam nju.

(Oprema teksta je redakcijska)

Izdavač: Buybook, 2021.; Urednica: Ida Hamidović
AZRA I BUYBOOK NAGRAĐUJU: Osvojite knjigu „Kapija“

Sve što treba da uradite jeste da u SMS poruci napišete: OK (razmak), BUYBOOK, svoje ime i prezime, godište, te grad u kojem živite. SMS poruke šaljite na broj 091 510 101.

Pročitajte još