Glumica Bojana Gregorić Vejzović: Uz porodicu je sve lakše prebroditi

Piše: Redakcija

S ljubavlju prema umjetnosti se rađaš. To je unutrašnji poriv, ili da se izrazim duhovito, to je neka vrsta legaliziranog ludila podvojene ličnosti. Tako da ne mislim da su majka i otac imali previše veze, osim da sam brže došla do te spoznaje, jer su filmski setovi bili dio moje svakodnevice. Sada, nakon niza godina, rekla bih da sam izgradila svoj put u pozorištu, u potpunosti neovisna o njima i to je sjajno

Razgovarala: Selma Hodo-Petrović/Foto: NOVA TV

Pozorišna i televizijska glumica Bojana Gregorić Vejzović ovih dana pada s nogu od umora, jer svakodnevno provodi najmanje tri sata na probama za TV show „Ples sa zvijezdama“. Nagrađivana glumica koju pamtimo po ulogama u brojnim televizijskim serijalima i filmovima, te u predstavama na pozornici matičnog Dramskog kazališta Gavella u Zagrebu, 17. je februara proslavila 50. rođendan. S Bojanom smo razgovarali o novom showu na kojem nastupa, 16 godina dugom braku, ali i o njenoj najvećoj ljubavi, glumi.

– Nastupam u „Plesu sa zvijezdama“ Nove TV i jako se veselim. Nakon dvije godine konačno sam se uhvatila u koštac s radom na kondiciji i pripremama sa svojim plesačkim mentorom kojeg ćete saznati tek u prvoj emisiji. Malo šljokica i veselja svima nam treba, a dobra zabava je zagarantovana. Ima 13 parova, od mladih influensera do pretpenzionog fonda kategorije, kako se znamo šaliti, vrlo smo vesela ekipa koja momentalno dijeli savjete kako stati na kraj bolovima u koljenima, istegnutim preponama, ali šljokica i zabave vama pred ekranima neće nedostajati – kazala je glumica na početku intervjua za naš magazin.

Glumili ste u brojnim filmovima, serijama, ali i pozorišnim predstavama. Koja uloga je obilježila Vašu karijeru, a koja je Vam osobno najdraža, najbliža?

– Imam predivnih uloga iza sebe i beskrajno sam zahvalna za svaku. Sjajne kolege i saradnici jednako su zaslužni za moje uspjehe, jer glumački posao je timski rad. Izdvojila bih Brezu kao početak karijere, pa Fedru i svakako Barbaru iz “Kolovoz u okrugu Osage”. Svaka od navedenih zapravo je odražavala novu fazu glumačkog stvaranja, Janica u Brezi kao nježna i slomljena heroina, Fedra kao snažna svojevoljna karakterna uloga, te Barbara kao stup disfunkcionalne porodice, uloga s kojom sam iz sata u sata imala priliku odigrati osobu koja prolazi kroz mijenu od brižne kćeri, do slomljene ovisnice. Baš inspirativni glumački zadaci.

Koja forma glumačkog posla Vam je najdraža? Volite li više film, seriju ili pak pozorište?

– Sve forme su fantastične i imaju svoje prednosti, ali i nedostatke. Nije ugodno smrzavati se na -20 kada snimamo eksterijere, niti topiti se u historijskim kostimima na +35, ali sve to glumac zaboravi kada dobije potvrdu publike i gledatelja da je vrijedilo.

Postoji li neka uloga koju biste željeli igrati? Kolega s kojim biste voljeli glumiti?

– Nikada sebi nisam postavljala takve želje kao ciljeve u karijeri. Mislim da nam je ovo vrijeme u kojem živimo itekako pokazalo šta su želje, a šta mogućnosti. Idem dan po dan. Nek smo zdravi, a sve ostalo je bonus i doći će ako je suđeno.

Vaša majka Božidarka Frajt je nagrađivana glumica, a otac Boris Gregorić filmski producent. Jesu li Vam oni usadili ljubav prema glumi i je li Vašem poslu olakšica biti dijete poznatih roditelja ili Vam je to bio ogroman teret?

– S ljubavlju prema umjetnosti se rađaš. To je unutrašnji poriv, ili da se izrazim duhovito, to je neka vrsta legaliziranog ludila podvojene ličnosti (smijeh). Tako da ne mislim da su majka i otac imali previše veze, osim da sam brže došla do te spoznaje, jer su filmski setovi bili dio moje svakodnevice. Sada, nakon niza godina, rekla bih da sam izgradila svoj put u pozorištu, u potpunosti neovisna o njima i to je sjajno.

Protekle dvije godine za sve nas su prošle u nekoj čudnoj atmosferi, neizvjesnosti. Kako se pandemija Covida odrazila na glumačku profesiju, na Vas osobno i Vašu porodicu?

– U nekom momentu sam se pitala kako i šta dalje ako uistinu pozorište više neće biti moguće. Sreća, situacija se pomalo normalizira vakcinacijom, a da nije tako ne znam… Kao u Candidu, svako bi morao početi “obrađivati svoj vrt”, i to ne samo u smislu metafore. Svakako da su posljedice na mentalno zdravlje mnogih ozbiljne, pogotovo što smo u Hrvatskoj doživjeli u to vrijeme još i dva strašna potresa. Uz porodicu je lakše sve prebroditi, nema predaje apatiji, za svoju djecu ideš dalje kakve god okolnosti zadesile.

I Vaš suprug je glumac. Kako dvoje glumaca funkcioniraju u braku?

– Odlično, nadopunjavamo se u svemu. Imamo faze kada jedno od nas radi više, pa drugo potegne u kući i tako naizmjenično, a najsmješnije je kada se s klincima usaglašavamo oko nekih stvari; pa se, naprimjer, izvlačim jer ne želim nešto dopustiti pa kažem: “Tata je javio da ne da”. Tu je onda kraj rasprave. Doduše, sada su stariji pa provjeravaju jesmo li donijeli odluke skupa, uglavnom tinejdžeri su mudri pa moram smisliti novu taktiku.

U doba kada brak, nažalost, nije na cijeni, Vi sa suprugom Enesom već 16 godina koračate kroz život. Kako ste uspjeli očuvati brak, a ono što je možda i nekako značajnije pitanje je kako ste uspjeli sačuvati ljubav? Mijenja li ona svoje oblike s vremenom?

– Poštovanje, razumijevanje i mnogo smijeha to je temelj svega. Naravno da ljubav od leptirića može prerasti u najjaču tvrđavu koja je utočište i palača, ali do toga se dolazi kroz jednak broj i teških, i lijepih trenutaka. Život stvara izazove koje prođemo zajedno sa svojim partnerom, jer nema ljepšeg i jačeg suputnika.

Nedavno ste proslavili 50. rođendan. Imate li neke tajne beauty rutine? Ili sva ta ljepota dolazi, zapravo, iznutra?

– Najveći udio su geni, nisam od onih koji pretjerano paze, već samo sretnica koja je naslijedila građu svoje bake Gregorić. Zapravo, stvar genetike treba osvijestiti mladima, kako se ne bi uspoređivali s bilo kim. Treba prihvatiti i sebe kako nam je dato. U vremenu mreža i poplave vizualnim identitetima, mlade djevojke treba poticati na učenje i stvaranje njihovog identiteta kroz stečeno znanje! Ljepota prođe, tjelesna okretnost prođe, ali um i znanje ostaju zauvijek, pametni su zanimljivi zauvijek i nemaju rok trajanja.

Imate li neke želje u novoj deceniji života?

– Samo da je zdravlja i mira! Evo to svima želim.

Kakvi su Vam planovi za naredni period u profesionalnom i privatnom životu?

– Život se događa ne planira se. Ovo vrijeme nam je to potvrdilo, ali u nekim malim okvirima, voljela bih uskoro doći u BiH s predstavom “Obavezan smjer”, a do tada družimo se putem TV-a.

Pročitajte još