Tom odredbom Komisija za izradu GZ teži uspostavljanju standarda vaspitavanja djece ljubavlju i posvećenošću, što ne podrazumjeva da dijete treba razmaziti ili udovoljavati svakom njegovom hiru.
Važeći Porodični zakon već predviđa da roditelji ne smiju podvrgavati dijete ponižavajućim postupcima i kaznama, koje vrijeđaju ljudsko dostojanstvo djeteta, kao i da su dužni da ga zaštite od nasilja drugih ljudi.
Međutim, kako je u našem društvu stepen tolerancije nasilja vrlo visok, pisci Prednacta zakonika smatrali su da treba izričito predvidjeti zabranu fizičkog kažnjavanja djece, jer bi nekome moglo da se “učini da batine nisu ponižavajuće za dijete i da se time ne vrijeđa njegovo ljudsko dostojanstvo”, rekla je članica Komisije Olga Cvejić Jančić Tanjugu.
“Smatramo da je to vrlo bitno, jer nijedno istraživanje do sada nije pokazalo da je batina korisna za dijete. Batina je više izraz nemoći roditelja da disciplinuje dijete drugim mjerama, kao i njegove nemoći da u određenim trenucima obuzda svoje impulsivne reakcije”, navela je Cvejić Jančić.
Sa druge strane, kako je ukazala, u našoj zemlji je posljednjih decenija i godina bilo previše nasilja i gotovo svakodnevno čitamo novinske članke o neshvatljivom nasilju u društvu a nije zanemarljiva ni pojava vršnjačkog nasilja koje se ispoljava čak kod djece predškolskog uzrasta.
“Ovim predlogom smo želeli da uvedemo nove standarde ponašanja u porodici – bez nasilja, prema kojima bi dijete prvo u svojoj porodici bilo vaspitavano tako da je nasilje nedopustivo i da ne treba da ga primenjuju ni roditelji prema svojoj djeci, ni djeca dalje prema svojim vršnjacima i ostalima|, ukazala je Cvejić Jančić.
Prema njenim rečima, ovaj predlog Komisije predstavlja pokušaj da se krene drugim putem – primenom nenasilnih vaspitnih mjera i mjera disciplinovanja djece.
To, međutim, kako je navela, ne znači da dijete treba razmaziti i udovoljavati svakom njegovom hiru, iako se u praksi upravo to može, ne tako rijetko, sresti.
Prema rečima profesorice, roditeljski autoritet se ne stiče batinanjem djece ni nasiljem prema njima, već prije svega ličnim primjerom, strpljenjem, razumjevanjem i većom posvećenošću djetetu i njegovim potrebama.
Ona je ukazala da obaveza zabrane fizičkog kažnjavanja djeteta proizlazi i iz obaveze Srbije preuzete ratifikovanjem Konvencije UN o pravima djeteta.
Iako se tradicionalan (patrijarhalan) odnos prema djetetu i kod nas i u svijetu, vrlo dugo zasnivao na tome da je dijete objekat roditeljske vlasti i roditeljskih prava, Konvencija je to promenila i dijete je postalo subjekt prava, a da fizičko kažnjavanje više nije dozvoljeno.
Tvorci GZ-a idu tim putem, sa željom da promovišu koncept međusobnog poštovanja u porodici, koji ne podrazumeva da se dijete pokorava roditelju nego da bude shvaćeno od svojih roditelja i pravilno vaspitavano i usmjeravano bez nasilja, uvreda, omalovažavanja…
“Želimo da deca u svojim porodicama ne dobijaju uzor vršenja ili odobravanja nasilja. Pri tome svakako imamo u vidu da izgradnja takvih odnosa u porodici predstavlja jedan (dugotrajan) proces, koji zahtjeva vrijeme i posvećenost, i da bi, i pored uvođenja ove odredbe u GZ, i dalje bilo njenog kršenja”, navela je Cvejić Jančić.
Međutim, ona je citirala jednog engleskog autora koji je rekao da to “što neki vozači i pored zabrane i kažnjivosti prekoračenja brzine prekoračuju dozvoljenu brzinu u vožnji i što ne bivaju otkriveni i kažnjeni, ne znači da ograničenje brzine treba ukinuti”.
Izvor: b92