Nakon što je dva puta pokušala pobjeći od vladara Dubaija, o sudbini princeze Latife se ne zna gotovo ništa

Piše: Redakcija

FOTO: YOUTUBE/PRINTSCREEN

U posljednjih godinu dana glavna tema svjetskih medija je takozvani vladar Dubaija, šeik Muhamed al Maktum. Naime, početkom februara prošle godine u javnost je dospjeo video njegove kćerke Latife koja je pokušala pobjeći iz svog zlatnog kaveza, a zatim i bijeg njegove šeste supruge Haye. U jeku suđenja koje se održava u Londonu, u kojem je princeza Haya, nakon uspješnog bijega zatražila azil, mnogi misle i o princezi Latifi koja nije imala tu sreću. Arapska princeza Latifa, jedna je od ukupno 30 šeikove djece. Ona je pokušala čak dva puta pobjeći od porodice i potajno napustiti državu. Posljednji bjeg je planirala u strogoj tajnosti kako od vlasti tako i od svog oca i majke, koji je pao u vodu nakon što je uhvaćena na francuskom  brodu u međunarodnim vodama, oteta, te ponovo vraćena u domovinu, u kojoj živi pod prisilom i torturom oca.

View this post on Instagram

Bring her back!!!!

A post shared by FIND/PRINCESS/LATIFA (@find_princess_latifa) on

U potresnoj priči koju je nakon dvije godine odlučila javno i bez razmišljanja ispričati svjetskoj javnosti u magazinu Marie Claire, Finkinja Tiina Jauhiainen otkrila je sve nepoznate detalje silovitog i pomno planiranog bijega dugogodišnje prijateljice, arapske princeze Latife bint Muhamed al Maktum. Iako je odrasla u bogatstvu i obilju, princeza Latifa, kao i ostale članice kraljevskih porodica na tom prostoru, svakodnevno se sučeljava sa žestokim torturama, provjerama te kršenjem nekih od temeljnih ljudskih prava. Prije svega onog na slobodu govora, mišljenja i djelovanja. Žene još uvijek žive pod nadzorom muškog člana porodice kojeg kontrolira sam šeik.

– Žene trebaju dozvolu svoga oca ili supruga ako žele raditi, putovati ili studirati. Očevi mogu prisiliti svoje kćeri na udaju protivno njihovoj volji, a u slučajevima razvoda žene najčešće ostaju bez starateljstva nad svojom djecom. Muškarci su apsolutno slobodni, no žene u ovim predjelima još uvijek nemaju nikakva prava. To je zbog stoljetnih tradicija u kojima se o časti porodici sudi po ponašanju žena i kćerki u javnosti – otkriva upućena Tiina Jauhiainen.

Prvi put princeza Latifa pokušala je pobjeći u slobodniji svijet 2002., u dobi od samo 16 godina. Njezin plan tada nije bio dobro razrađen, a na bijeg ju je potakla želja da pomogne starijoj sestri Šamsi, koja je i sama uhvaćena u bijegu i stavljena u kućni zatvor. Princeza Šamsa pokušala je pobjeći tokom porodičnog putovanja u London, nakon što joj otac nije dopustio da studira. Princeza Latifa ulovljena je u Omanu dok je tražila pomoć za sestru, te je čak tri godine i četiri mjeseca provela u zatočeništvu, pod torturom i stalnim nasiljem zaštitara koje je zaposlio njen otac. Spavanje u praznoj betonskoj ćeliji u kojoj su se nalazili samo madrac i plahta te fizičko nasilje bili su kazna za njen neposluh.

– Bila sam tada jako naivna. Nisam imala pristup internetu da istražim neke informacije, nisam se imala kome obratiti i zatražiti savjet. Tukli su me, a jedan od zaštitara rekao je da je sve naredio moj otac. Izgubila sam pojam o vremenu. No, nagore je bilo kada sam ponovno puštena iz zatvora. Moja majka nije imala nimalo suosjećanja, gledala me s prijezirom i rekla da sam si za sve sama kriva – prisjetila se 32-godišnja Latifa u 40-minutnom videu koji je potajno sama snimila 2018. godine.

 

Netom prije nego je drugi put pokušala pobjeći, ovaj put s mnogo konkretnijim planom i međunarodnim kontaktima, video je poslan na adresu američke advokatske kuće. Time se princeza pokušala spasiti u slučaju da je uhvate te zaštititi živote onih koji su joj pokušali pomoći u bijegu. Duboko traumatizirana životom u zlatnom kavezu u očevoj palači, okružena zaštitarima i 24-satnim nadzorom, princeza Latifa odvažila se na još jedan bijeg. Ovoga puta planirala ga je čak osam godina. Nakon što je puštena iz zatvora Latifi je dugo trebalo da vrati povjerenje u ljude oko sebe. Okružila se životinjama i najradije provodila vrijeme sa svojim konjima i pticama. Međutim, spletom okolnosti, Latifa je stupila u kontakt s trenericom Tiinom Jauhiainen. Ova 43-godišnja Finkinja u Dubai došla prije desetak godina u želji za promjenom okoline i posla. Počela je kao sezonski radnik, a završila u sportu. Princeza ju je angažirala kao privatnu trenericu u svom domu, jer joj izlasci iz kuće na treninge nisu bili dozvoljeni. Osim toga, princeza nije smjela voziti automobil, pohađati studij, imati dečka, posjećivati prijatelje u njihovim domovima, a svi njeni izlasci bili su strogo nadgledani. Svaki put kada bi otišla u šoping centar morala je svom vozaču, ujedno jednom od zaposlenika njenog oca šeika, porukom javiti da je ušla u trgovinu te koliko će se zadržati. Isto pravilo vrijedi za sve žene i kćeri arapskih šeika, čak i one koje studiraju.

– Sloboda izbora je nešto što mnogi uzimaju zdravo za gotovo. Međutim kada to nemaš, onda ti je to nešto posebno i važno. Meni ništa nije dozvoljeno, ne smijem čak napustiti Dubai i putovati – rekla je princeza u svom videu.

Upravo u Tiini mlada princeza je pronašla dobru prijateljicu i s vremenom razvila odnos pun povjerenja. Zato je ona i igrala jednu od ključnih ulogu u bijegu.

– Išle smo na tečaj padobranstva, a otac joj je to dozvolio, jer je kompanija koja se bavila time bila u vlasništvu jednog od njegovih sinova. Latifa je jako voljela skakati s padobranom, valjda je u tome osjećala ono malo slobode što je nije imala na zemlji. Mislim da smo razvile jako dobar prijateljski odnos. Znate, za zajednički skok s padobranom potrebno je nekome beskrajno vjerovati jer o osobi s kojom skačete ovisi vaš život – rekla je u svom intervjuu Tiina.

Te subote u februaru 2019., princeza se, kao i mnoge subote ranije, sastala s trenericom u šoping centru. Zajedno su pohađale kulinarske tečajeve za vegansku prehranu. Međutim ovoga puta Latifa je bila spremna za bijeg. Otišla je do ženskog kupatila, preobukla se, obojila kosu te skinula svoju tradicionalnu haljinu i pokrivalo za glavu. Stavila je trendi naočale s reflektirajućim staklima te uništila telefon i njegovu karticu. Na izlazu iz centra čekala ju je Tiina Jauhiainen u velikom crnom automobilu. Dvije djevojke krenule su put Omana i sve je teklo po planu. Na obali nekoliko kilometara udaljenoj od Latifinog rodnog grada, princeza i njena prijateljica sjele su na vodene skutere i vozile se unedogled dok nisu stigle do broda Nostromo.

Punih osam godina princeza Latifa štedjela je za ovaj trenutak, trenutak slobode. Kako bi finansirala sve potrebne dokumente, saradnike i prijevoz do sigurnog teritorija, Latifa je od džeparca i rođendanskih poklona uštedjela 400 hiljada dolara. Najveći dio posla odradio je kapetan broda, francuski špijun Herve Jaubert, koji je neko vrijeme proveo u zatvoru u Dubaiju. Latifa je do njega stigla upravo putem prijateljice Tiine koja se s njim sastala na Filipinima. Na brodu je uslijedio prvi susret francuskog tajnog agenta i arapske princeze. Kada je upoznala francuskog biznismena Hervéa Jauberta 2011. godine, Latifa je odlučila zatražiti njegovu pomoć, jer je prethodno na internetu pročitala njegovu priču o tome kako je on uspio pobjeći iz Dubaija.

-Rekao sam joj: “Gledaj, ti mi govoriš da si kćer vladara Dubaija, možda je ovo zamka i ja moram provjeriti je li ovo istina” – rekao je u jednom intervjuu Jaubert koji je u početku mislio da se radi o namještaljci kada je dobio njen mail.

Ona se Jaubertu požalila kako je godinama žrtva nasilja te da se njen otac kao i njegovi saradnici ophode prema ženama kao prema najvećim kriminalcima. Latifa je ubrzo počela planirati bjekstvo, a kada joj se za to ukazala prilika, ona se prerušila u turistkinju i tako uspjela preći u Oman, odakle je dalje krenula jahtom ka Indiji. Upravo je Jauber bio taj koji joj je pomogao da dođe na jahtu koja je plovila pod američkom zastavom. Nakon tri dana plovidbe te početne sreće i zanosa princeza Latifa osjetila je paniku i strah. Znala je da je u nezavidnoj situaciji i da otac već čini sve kako bi je pronašao i vratio u Dubai.

– Nikada neću zaboraviti trenutak vožnje prema Omanu. Latifa je tada prvi put u životu sjedila na prednjem sjedištu automobila. Bila je jako uzbuđena. Govorila je da je napokon čeka neki novi, slobodniji život i da je spremna raditi i kao konobarica. Bila sam ponosna na nju, a istovremeno sam gledala koliko je malo stvari uzela sa sobom. Sve što je cijeli život imala i ljude s kojima je odrasla morala je ostaviti – prisjeća se Tiina.

S broda je pomoću novog telefona odbjegla princeza pokušala kontaktirati sa svim svjetskim medijima, koji nisu reagirali. Potom je stupila u kontakt s arapskom advokaticom za ljudska prava koja radi u Londonu. Trebalo je neko vrijeme da identificiraju Latifu i shvate da nije riječ o podvali. Osmi dan na brodu bio je ključan, indijski vojni brod locirao je princezu i javio vlastima u Dubaiju. Svega 30 nautičkih milja dijelilo ju je od slobode. Nevjerojatno brzo brod su opkolili helikopteri i arapska vojska koja je otela princezu, a privela sve sudionike u bijegu.

Budući da se u trenutku slobode putem društvenih mreža javila svim svojim prijateljima, a američka advokatska kompanija došla je u posjed njenog oproštajnog videa u kojem svjedoči o strahotama koje je počinio njen otac, princezi Latifi nisu oduzeli život. Međutim, mnogi su se pitali kako je i šta radi jer od toga dana nije viđena na slobodi. Tek jedna od fotografija, na kojoj princeza pozira uz nekadašnju irsku predsjednicu vlade Mary Robinson u vlastitu domu, dokaz je da je još uvijek živa. Upućeni tvrde da je pod jakim lijekovima te da je zbog toga mentalno oštećena za cijeli život, baš kao i njena sestra Šamsa. Na obje se odbjegle princeze motri svake sekunde, nemaju pristup internetu ni telefonu.

Tiina, princezina bliska prijateljica koja ju je pokušala osloboditi, i danas se putem društvenih mreža, skupnih protesta po Londonu te drugih javnih akcija bori za istinu o Latifi. Čini sve kako bi je oslobodila od nasilnog oca i njegova režima. Pokrenula je akciju #FreeLatifa, u čemu joj pomažu mnoge svjetske nevladine organizacije te su u stalnom kontaktu s odjelom organizacije UN-a koji istražuje prisilne nestanke. Sve nade ulažu u londonsko suđenje princeze Haye, na kojem vodi bitku protiv šeika Muhameda. Ukoliko princeza Haya dobije slučaj, nešto bi se moglo poduzeti i po pitanju princeze Latife.

– Znala sam da je akcija u koju se upuštam nešto najopasnije u mom životu, no silno sam joj željela pomoći. Očajnički je željela napustiti Dubai. Za nju je tamo bilo izuzetno teško. Naizgled je to vrlo otvorena zemlja u kojoj se sve nudi pred vašim očima, putovanja, sloboda i moderan način života, no za nju je sve to bilo nedostižno. Kada su nas locirali i došli po nas, bila sam pripremljena na smrt. Uperili su mi pištolj u glavu. Jedino za čime žalim je to što Latifi tada nisam rekla koliko je volim, jer bio je to naš posljednji kontakt – rekla je Jauhiainen.

Pročitajte još