Emina Jahović: Neko negdje nema dom, nema ni dosadu jer ne zna za nju, a neko zaista umire

Piše: Redakcija

FOTO: INSTAGRAM
https://www.instagram.com/p/BtTR9QsnbB8/

Emina Jahović jedna od onih pjevačica koja je među prvima apelovala na javnost da poštuje pravila karantina.

O čemu razmišlja i kako se osjeća otkrila je u opširnom postu na Instagramu kojeg prenosimo u cjelosti.

“Jutros sаm se probudila rano, oko šest… Tišina. Djeca spavaju i sve je u redu. Hvala Bogu! Poslije skoro 45 minuta provedenog mučeći se da se još malo odmorim, povukao mе je zrak Sunca sa prozora. Pomalo umorna, ustala sam i otišla do dnevne sobe. Vrabac na mojoj terasi odvukao mi je pažnju. Posjeta, pomislih… ali nepozvani prijatelj samo je odleteo unedogled. Pogled mi je ostao zarobljen tu… na terasi, napolju iznuta… neke bezvezne zgrade preko puta i Sunca, koga poslije nekoliko minuta više nije ni bilo. Odavno nikog nema na vratima, rođaka… prijatelja. Nikoga. Uzela sam kafu i kao hipnotisana sjela na sofu. Pogled i dalje zakucan… Ništa. ‘Brejnstorming’… Okej, prolazim historijski momenat već po koji put u životu. Kul. Preživjet ćemo”, počela je Jahović, pa nastavila.

“A onda se sjetim da se ljudi negdje po bolnicama bore za vazduh… Čekaj… U Turskoj, Srbiji, Americi, ltaliji, Španiji, Njemačkoj, Austriji, ma svuda. lstopile su se granice, zaustavio život… i zemlja teško diše. Počela je kiša i malo vjetra… Okej, nešto i dalje mrda. Dobro je. Mučitelj i Učitelj Saturn. Osjećam njegovo prisustvo… ambis. Kao da ponavljamoh istoriju jer smo je zaboravili… ako je nismo doživjeli nismo ništa o njoj ni čitali, a i ako smо pročitali izgleda da ništa nismo naučili. Iskušenje… to je prava riječ za ovo kroz šta prolazimo izležavajući se u svojim toplim domovima umirući od dosade. Neko negdje nema ni dom, nema ni dosadu jer ne zna za nju… a neko zaista umire. Slučajno mi se otvorio Instagram… l ljudi i dalje dijele slike sa Mikonosa, Ibice…. Čekaj… а realno pandemija u svojoj najvećoj raskoši. Šah-mat! I meni i vama i svima.

Covid-19 i 2020… Sretna nova. Eto nam i prave Noći vještica. Konačno živimo američki san, svi pod maskama i očima punim straha i nepovjerenja. Tikva sa izbušenom korom ne ide uz muziku a nije ni za ‘stori’ ni za objavu. Svako bi sada svojoj zemlji, svojoj domovini. Nema ni puta, ni letova ni mora ni pustinja preko kojih sada možemo da pobjegnemo… Samo četiri zida, u raznim bojama, sa raznim slikama, jeftinim i skupim radovima. Svi podjednako statični hladni zidovi.

Gdje su sada oni ljudi sa Instagrama što nam obećavaju kako da za šest mjeseci postanemo milioneri. Oni što govore o besmislu stalne edukacije i radnog vremena od 8 do 6. Ovaj set niko nije mogao ni da zamisli. Daleko je ručak u Parizu, onaj što smo gledali u nekoj romantičnoj komediji. Zaključavanje! Zvuči kao u nekom opasnom trileru.”

ž“Košmar iz kojeg se ne budimo jer nismo sanjali. Neko nešto želi da nam kaze… Amin! Svi sada marširamo istim tempom, svi za jednog, jedan za sve… a bili smo prilično i sebični i ljubomorni, samoživi i pohlepni. Dijelili bi sada znanje, iskustva, pare. Socijalno distanciranje! Sad ne može. Ne može ništa…

Odjednom vidimo vrijednost onih čije se znanje sticalo godinama, a cijenilo malo. Odjednom zavisimo od ljudi koji čiste ulice, institucije, prodavnice, apoteke i umjesto nas bacaju đubre naših ludila. Aplaudiramo onima koji nam nikad nisu padali napamet. Vidimo da ne možemo da jedemo pare i izgubili smo orijentaciju u vremenu. Odjednom sjedimo čekajuci da nam prođe noć, svane jutro, prođe dan, dođe noć… Začarani krug neizvjesnosti… Baš kao svi oni teško oboljeli koji čekaju da im se pogodi prava terapija.

Nemamo ni za lijek, ne znamo za lijek… ne postoji lijek. Jedemo i spavamo… Nadamo se… Baš kao prosjaci čiji život po nama nema smisla… potpuno nebitan. Moć više nemaju moćni… I više im lijepo ne stoje odijela ni haljine sa plastičnlm rukavicama i medicinskim maskama… Tu smo gdje smo… Sad sve razumijemo… da li razumijemo? Sada nam oni koje smo uzimali zdravo za gotovo drže živote u rukama. Kakav obrt. Možda je došlo vrijeme da ne tražimo idealan život sa Instagrama, život koji ne žive ni oni koji su ga usilikali… vrijeme je da živimo naš život… potpuno jedinstven… naš otisak prsta. Ovo je vrijeme kad se uči… Zahvalnost”, zaključila je Emina u opširnoj objavi.

https://www.instagram.com/p/B-on-E7n2nw/?utm_source=ig_embed

 
 
 

Pročitajte još