Frida Kahlo, meksička umjetnica, rođena 1907. pod imenom Magdalena Carmen Frida Kahlo Y Calderónu u mjestu Kojoakan, ostala je upamćena kao jedna od žena čijim djelima i ličnošću se divimo i želimo bar jednu trunku iste. Bez straha da iskaže svoje političke i seksualne stavove, bez dileme kako će živjeti svoj život ostala je vječna inspiracija i ostavila nam je životne lekcije koje treba što prije da usvojimo.
Istakni ono što te čini posebnom i drugačijom
Frida, sa svojim čuvenim obrvama, ružom za usne, koloritnom odjećom i neobičnim nakitom, bila je netipično atraktivna, posebna, drugačija i upamćena.
Iako je bila kritizirana zbog svog ekscentričnog izgleda, ni u jednom trenutku nije pomislila da posluša većinu i prilagodi im se. Ova umjetnica je na svojim autopotretima naglašavala svoje obrve i na taj način poručila svijetu “Nemojte pokušavati da me mijenjate, to je dio mene”! Od 143 Fridine slike, 55 su autoportreti.
Koliko god da je težak, život je vrijedan življenja
Fridin život nije bio nimalo lak. Sa šest godina razboljela se od dječije paralize, zbog čega je devet mjeseci ležala u krevetu i trpjela nesnosne bolove.
Nakon oporavka, kao posljedica bolesti, jedna noga ostala joj je tanja i kraća, zbog čega je nerijetko bila predmet podsmijeha svojih vršnjaka. U mladosti je doživjela strašnu saobraćajnu nesreću. U sudaru je dugačka metalna šipka iz autobusa probušila njen stomak i izašla na drugu stranu, desna kraća noga bila joj je prelomljena na jedanaest mjesta, a stopalo potpuno smrvljeno. Kičma joj je bila presječena na tri dijela, karlica zdrobljena, kao i rebra i ključna kost. Ljekari su sumnjali da će preživjeti i tvrdili su da nikada više neće prohodati. Ipak, uspjela je, ali je ostala invalid i veliki dio života provela je u bolnici. Operirana je više od trideset puta, a da bi olakšala patnju, odavala se alkoholu i drogama. Upravo je to snažno utjecalo ne njenu umjetnost.
Nije se stidjela svojih nedostataka i gorke sudbine, bila je ponosna, prkosna i sopstveni nedostatak pretvorila je u prednost. Prezirala je pokazivanje bilo kakve slabosti i nikad nije plakala.Kad su joj zbog gangrene odsjekli nogu, rekla je:
– Šta će mi noge, ja imam krila.
Volite svoje rodno mjesto
Fridin otac, slikar i fotograf Wilhelm Kahlo, bio je Nijemac jevrejskog porijekla, a majka Mathilde meksička katolkinja. Otuda Fridina ljubav prema različitim kulturama. Od umjetničkih djela, do uređenja doma u svemu se mogla pročitati i pronaći ljubav prema njenom mješovitom porijeklu. Frida je ponosno nosila tradicionalnu meksičku narodnu nošnju i svoj dom ispunila narodnim motivima koji najbolje odražavaju kulturu zemlje iz koje potiče njena majka.
Frida je obožavala boje. Crvena, narandžasta, žuta i zelena su bile glavne boje na njenim umjetničkim djelima. Također se trudila da i njena garderoba bude što raznovrsnija i koloritnija, a svježe cvijeće iz bašte je krasilo njenu kosu. Koliko god da je njen život bio bolan i tužan, bojama je pokušavala da izmami i pozitivnu stranu.
Nikad se ne izvinjavajte zbog ono što jeste
Frida nije bila ni tiha, ni povučena. Nije ni brinula da li će svojom snagom, stavom ili ličnošću nekog zaplašiti. Nikada se nije izvinjavala zbog svoje umjetnosti, političkih uvjerenja, seksualnosti… Jednostavno je bila ono što jeste.
– Prije sam mislila da sam najčudnija osoba na svijetu, ali onda sam pomislila da od toliko ljudi na svijetu, mora da postoji neko baš kao ja ko se osjeća bizarno i defektno na način na koji se ja osjećam. Onda bih je tako zamišljala, misleći da i ona tamo negde tako zamišlja mene. Nadam se, ako si tamo negdje i čitaš sada ovo, da znaš da je istina da sam ovdje i da sam čudna kao i ti.