Njemačka kao zemlja za život, rad ili turističku posjetu nije idealna, i u njoj ponekad izbiju neredi, uglavnom na istoku zemlje, u pokrajinama gdje je nekada postojala famozna DDR, gdje je jaka ultradesničarska, neonacistička scena. U gradovima kao što su Dresden ili Mitweida turisti ili studenti s pogrešnim imenom ili drugačije boje kože ponekad nisu dobrodošli, te im lokalni momci u crnim ili smeđim majicama ponekad to pokažu šakama, cipelama ili palicama. Tako su krajem augusta neonacisti brutalno pretukli grupu iračkih mladića, koji su spas potražili u dalekoj i na prvu ruku prijateljskoj Njemačkoj.
Na njihovu žalost i duboko razočarenje, prevarili su se, no neonacističko divljanje s Festivala u Dresdenu u suštini je incident, ne pravilo svakodnevnice u Njemačkoj, kao što je i nedavni napad u Münchenu – incident, kao što su i povremene prirodne katastrofe poput poplava tek incidenti nakon kojih Nijemci brzo usvajaju nova sigurnosna pravila i sljedeću nevolju dočekuju još spremnije. Njemačka nije samo ekonomska sila, to je jedna od najorganiziranijih i najuređenijih zemalja svijeta, gdje se poštuju pravila i gdje svako zna šta mu je činiti u vrijeme kada naiđe nevolja, bilo uzrokovana ljudskim faktorom ili ćudima prirode. Ima i bogatijih zemalja od Njemačke i zemalja koje su na većem stepenu tehnološkog razvoja, od Švicarske do Južne Koreje, no Njemačka je zemlja broj jedan kada je vrijednost pasoša u pitanju. Prosječan građanin svijeta, od Argentine do Mongolije, na anketno pitanje koji bi pasoš najradije posjedovao bez velikog razmišljanja će reći “njemački”.
Ženo, daj cijeli lanč-paket!
Svi vole Njemačku i dug je spisak razloga zbog čega je tako, a prvi je sigurnost, kao najvažniji sinonim za ovu zemlju. To nije samo stari, izlizani bosanski vic u kojem izvjesni Mujo i izvjesni Suljo sretni zaključuju da nema razloga za brigu, jer će u slučaju Sudnjeg dana svakako pobjeći u Njemačku. To je razmišljanje većeg dijela današnjeg čovječanstva koje Njemačku vidi kao posljednje utočište. Nesretnici koji u tri kolone marširaju prema Evropi, preko Lampeduse ili preko Sirije i Grčke ili preko Urala, svi oni sanjaju da se domognu baš Njemačke.
Zbog čega je to tako? Možda zbog priča koje su tu ljudi čuli o zemlji gdje postoji dobra socijalna pomoć i niko nije gladan, a možda i zbog jednog drugog, globalno popularnog uvjerenja. Naime, u nekom budućem svijetu nije nemoguće zamisliti bogatu Kaliforniju i isto tako bogati Teksas kako se odvajaju od Washingtona i proglašavaju nezavisnost. Nije nemoguće zamisliti kako pojedini japanski otoci počinju voditi samostalnu politiku ili da se Australija podijelila na istočnu i zapadnu, kao što nije nemoguć scenarij u kojem se bogati italijanski sjever odvaja od svog siromašnog i ne baš poletnog juga ili gdje se konzervativni i ruralni francuski jugozapada odvaja od liberalnog i industrijskog pariskog sjevera, kao što nije nemoguće niti raspad Britanije ili proglašenje nezavisne Katalonije.
Sve je, dakle, moguće zamisliti, osim neku duboku krizu u kojoj Njemačka nestaje kao politički i ekonomski faktor. Njemačka je mnogo više od bogate i stabilne zemlje u kojoj žive vrijedni i odgovorni građani. Ona ima poseban značaj.
– Ova velikodušna zemlja je srce Evrope – rekao je 2005. tadašnji američki predsjednik George Bush tokom posjete svom kolegi, tadašnjem njemačkom kancelaru Gerhardu Schroederu.
Sličnu misao o Njemačkoj kao “srcu Evrope” izricali su mnogi, upozoravaju da bi “čupanjem tog srca mogao nastati veliki problem, kako za Evropu tako i za cijeli svijet.
– Čuvajte Njemačku kao srce ujedinjene Evrope – rekao je Barack Obama na otvaranju sajma u Hanoveru, u aprilu ove godine.
Upadne li Njemačka u krizu, izbije li u njoj građanski rat, bude li napadnuta od dobro organiziranih terorista ili bude napadnuta izvana, ko god napadač bio, bit će to signal za haos u Evropi. Haos i nemiri iz Evrope uvijek su se poput talasa, efektom “leptirovih krila” prenosili i na druge dijelove svijeta i kontinente. Zato je mirna i stabilna Njemačka vrlo važna, ona ja i kičma i srca i duša Evrope, čak i kada komšijama pomalo ide na živce i ponaša se nametljivo, poput najstarijeg djeteta.
– Njemački susjedi se približavaju tački gdje će biti prisiljeni da naprave teške odluke. Oni bi mogli prihvatiti da žive pod supervizijom zemlje koja je veća, produktivnija i pouzdanija nego ostale ili bi mogli vratiti se nekoj prethodnoj verziji kooperacije koja ne uključuje odustajanje od nacionalne sigurnosti po svaku cijenu. S obzirom na recentni rast nacionalizma u Evropi, ovo drugo se čini kao mnogo vjerovatnije. To ne znači da će Evropa iskusiti rat u bliskoj budućnosti, ali to pokazuje da snovi evropskih federalista o Sjedinjenim evropskim država vjerovatno neće postati realnost – piše ugledni “Stratfor” u svojoj nedavnoj analizi.
Egzistencijalna opasnost
Iako Njemačka nema neprijateljskih susjeda, te je u odličnim odnosima s Francuskom, a odnos s Varšavom bi se mogao opisati kao “korektan i otvoren”, riječ rat nedavno je zabrujala njemačkim medijima i javnim prostorom. Rat je strašna riječ, najstrašnija od svih, strašnija od riječi “smrt”, jer smrt je prirodna i predvidiva u nekom životnom razdoblju. Rat je drugačija, zlokobnija konstrukcija. Posebno kada se u istu rečenicu ili pasus stave riječi “rat” i Njemačka, drugo ime za stabilnost i sigurnost u današnjem izrazito nestabilnom svijetu. Vijest koja je stigla iz Njemačke zaledila je taj isti svijet. Njemačka vlada pozvala je svoje građane da budu spremni za “ratne okolnosti”, te da imaju dovoljno hrane, vode i energenata za period od pet do 10 dana.
– Jedno je jasno: njemačka vlada smatra da joj, u slučaju da država bude napadnuta, za uspostavljanje kontrole nad događajima, ne bi bilo potrebno više od deset dana. Je li to malo ili mnogo? Da li se pod eventualnim „napadom” podrazumijevaju zračni udari za vrijeme kojih se narod krije u podrumima, ili se i druge vrste nedaća smatraju mogućim, naprimjer, kibernetički napadi na energetsku infrastrukturu? Utješno zvuči to što je vlada saopćila da vjerovatnoća konvencionalnog napada „nije velika, ali da ne može kompletno da se isključi” – piše DW.
Kako navodi DW, ovo je prva strategija civilne zaštite otkako je završen Hladni rat, ta da je rad na njoj počeo 2012. godine, i odvijao se paralelno s nastajanjem Bijele knjige o bezbjednosnoj politici. U konceptu koji, kako prenosi sedmični FAZ, ima 69 strana, piše da „Napad na teritoriju Njemačke, koji bi iziskivao konvencionalnu odbranu zemlje – nije vjerovatan”. I pored toga, prevencija nalaže „primjerene pripreme za razvoj situacije koji bi mogao predstavljati egzistencijalnu opasnost”.
Šta bi to moglo biti “egzistencijalna opasnost” za mir i stabilnost države Njemačke? Na prvom mjestu se ističe terorizam, islamistički samo da se zna, potencijalni haos na granicama ako dođe do iznenadnog raspada EU i ono što se naziva “ruska opasnost”. Mediji širom istočne, centralne pa i jugoistočne Evrope, od Banje Luke do Minksa, skoro svakodnevno donose vijesti o snazi i superiornosti ruske vojske, o “kvalitetu” i ubojitosti Putinovog oružja, o neuništivosti ruskih tenkova i bespomoćnosti zapadnih armija. Prema “scenarijima” koje donose Putinovi mediji, ruska vojska bi prvo mogla pregaziti slabašne baltičke države, te “blizkrigom” preko Bjelorusuje, Poljske i Češke za svega dan ili dva prodrijeti u Njemačku. Navodno, NATO u cijeloj Istočnoj Evropi nema više od 20.000 vojnika, te bi ruska vojna pobjeda bila brza i potpuna. Uprkos činjenici da su ove tvrdnje prenapuhane, te da je ruska vojska, uprkos svojoj veličini, zapravo troma, zastarjela i korumpirana, službeni Berlin je svakako na oprezu i ništa ne prepušta slučaju. U slučaju rata, ratovalo se protiv domaćih terorista ili Rusa, Nijemci žele biti spremni. Već je spremno 5200 rezervnih izvorišta vode, a aktiviraju se i atomska skloništa građena za vrijeme Hladnog rata. Ipak, najznačajnija uloga pripala bi građanina Njemačke. Ovaj novi koncept odbrane nazivan je “civilna odbrana”, koncept koji na Zapadu nije korišten još od šezdesetih godina prošlog stoljeća.
– Uprkos kompliciranim sistemima za zaštitu, vlada ohrabruje građane da se pobrinu za sebe. Tokom perioda od pet dana, svaka osoba trebala bi imati dva litra vode “neškodljive kvalitete”…Ko voli tačne podatake već godinama na stranici njemačkog ministarstva hrane i poljoprivrede, može pročitati odgovarajuće preporuke. U specijalnom vladinom kalkulatoru potrebno je samo ukucati broj osoba i broj dana i podaci su tu. Tako možete saznati koliko tjestenine (714 grama) ili tunjevine (214 grama) treba biti u skloništu uz dodatak 40 litara mineralne vode u podrumu. Lista je svakako dugačka – piše ugledni list “Frankurter Algemaine Zeitung”.
Svađe vlade i opozicije
Tako se njemačkim građanima preporučuje da u svojim skloništima imaju plastične folije za prozore, onakve iste kakve su stajale na prozorima zgrada u ratom pogođenoj BiH. Preporučuje se i posjedovanje radio-prijemnika na navijanje, obuće za kretanje šumom, hemijskih toaleta, specijalnih kutija za dugotrajno čuvanje hrane; preporučuju se prečistači vode, grijalice koje griju bez struje i slični “gadgeti”. Prodaja opreme za preživljavanje u posljednje vrijeme je nevjerovatno porasla, moguće je kupiti baš sve, pa čak i pakete vegetarijanske hrana za sklonište. Kako navodi DW, kutija šampinjona s rižom “za sklonište” od 12 porcija košta 82 eura, a ista količina rezanaca s povrćem košta 64 eura.
Dok se njemačka vlada i opozicija svađaju, da li su ovakve mjere neophodne, prijeko potrebne ili apsolutno besmislene, obični ljudi u Njemačkoj su ljuti i zbunjeni.
– Znaju li oni šta rade… Vlada je naš jedini neprijatelj… Znaju li oni nešto što mi ne znamo… Ko je i gdje je naš neprijatelj? Treba li očekivati invaziju Rusa ili je ISIL pred našim vratima – teme su o kojima se vrlo žestoko raspravlja na njemačkim društvenim mrežama.
Obične ljude, koji sada moraju gomilati konzerve, vodu i plastičnu foliju u svoje podrume te čekati zvuk sirene za uzbunu, niko ništa ne pita niti daje kvalitetne odgovore, prije svega o tome ko bi i kada mogao voditi rat protiv Njemačke. Rat je strašna rijač, posebno kada se povezuje s jednom Njemačkom, makar i kroz uputstva za preživljavanje u vanrednim okolnostima. Čak i prosječan Mujo i prosečan Suljo, oni koji kao Plan B za u slučaju nekog novog rata u svojoj domovini imaju bijeg u Njemačku, znaju da nije dobro kada se Njemačka i rat nađu u istom novinskom pasusu. Zna to i cijeli svijet i strepi od toga, s punim pravom.
Sudnji dan za “odabrane”
Njemačka ne proizvodi samo najluksuznije automobile današnjice, ona “proizvodi” i najluskuznije bunkere, kao sklonište za superbogate, dođe li do ratova, prirodnih katastrofa ili nečega što bi se moglo okarakterizirati kao “Sudnji dan”. Jedan takav snobovski bunker nalazi se u mjestu Rothenstein, u njemačkoj pokrajini Thuringen. Njegova gradnja, iza koje stoji američki bogataš po imenu Robert Vicino, trebala je koštati 200 miliona dolara, no na kraju će koštati više od jedne milijarde. Na 21.108 metara kvadratnih moći će utočiste potražiti 6.000 odabranih. Unutrašnjost skloništa izgleda kao luksuzni kruzer za superbogataše, koji će na raspolaganju imati sve, od pekare, preko sauna do malog zoološkog vrta. Kako navode iz kompanije “Vivos”, ovo sklonište otporno je na sve moguće prijetnje, a čuvat će ga prava mala vojska naoružana borbenim helikopterima i oklopnim vozilima. Najluksuznije sklonište na svijetu zapravo je adaptirani bunker iz doba DDR-a, koji se njemačkoj vladi učinio neupotrebljiv te su ga odlučili prodati.