Prva žena u bodybuildingu koja je Bosni i Hecegovini donijela zlato na Svjetskom prvenstvu, Sana Lukač i njen suprug Darman, također bodybuilder, u razgovoru za „Azru” otkrili su nam odakle strast prema ovom sportu, kako se rodila ljubav među njima i koliko je trajala njigova borba za potomstvo.
Piše: Selma Hodo/Foto: Mario Klein
Sana i Darman Lukač iz Sarajeva, koji su našu zemlju u svijetu proteklih godina proslavili sjajnim rezultatima u bodybuildingu, nakon pauze koju su zbog roditeljskih obaveza napravili, polako se vraćaju na staze stare slave. Sana, prva žena koja je BiH donijela zlato na Svjetskom prvenstvu u bodybuildingu, cllasic bodybuildingu, fitnessu, body-fitnessu i bikiniju u Budimpešti, na proljeće 2018. godine, trebala bi se, otkriva nam, takmičiti u jednoj od novih ženskih kategorija ovog sporta; physique ili bodyfitness, dok njen suprug i trener ove i naredne godine također najavljuje učešće na jednom od međunarodnih takmičenja u bodybuildingu.
LJUBAV PREMA TERETANI
Sana je u teretanu ušla iz zdravstvenih razloga. Prvi trening u bodybuildingu odradila je prije sedam godina, upravo s Darmanom.
– Na visinu od 162 centimetra, težila sam samo 45 kilograma. Počela sam trenirati pomalo, na njegov nagovor, da tako pokušamo unaprijediti moje zdravlje. Nakon mjesec treninga, i vrlo siromašne količine suplemenata, dobila sam zdravih 10 kilograma,bila sam jača, jela bolje. Sjećam se samo šoka i pozitivnih komentara drugarica iz srednje škole kada smo se vratili sa zimskog raspusta, bile su oduševljene mojom figurom – sjeća se Sana svojih prvih treninga i cilja koji je postavila pred sebe.
– Tada mi je bilo jasno da je moj cilj – kategorija ženski bodybuilding. Ne fitness ili bodyfitness, već pravi bodybuilding. Veliki mišići, mišićave žene, s lijepim tijelima i licima postali su moja fascinacija – kaže u jednom dahu Sana.
Ljubav prema teretani, ali i odlične rezultate, naslijedila je, priča nam, od svog oca, koji je bio vježbač gotovo cijelog života. Zbog toga ne čudi činjenica da Sana toliko voli sport i teretanu, dok je Darman počeo trenirati od tinejdžerskih dana uz pomoć trenera Mirsada Terze.
– Mirsad je čovjek koji me je uveo u ovaj sportski svijet, u svijet bodybuildinga. Na njegov nagovor sam izašao na prva takmičenja i osvojio prve medalje – prisjeća se Darman.
Sana i Darman su u takmičarski bodybuilding ušli u isto vrijeme, zbog toga su jedno drugom bili najveća podrška. Nesuglasica i rivaliteta među njima nema, osim kada Darman ne dozvoljava da Sana pređe u ekstrenog sportistu.
– Ako se i desi koja nesuglasica u vezi sa sportom, to je zbog toga što je meni mišića uvijek malo, a Dado ne želi da odem u neki totalni ekstrem, ipak se uspijevam nekako održati mišićava, snažna, ali istovremeno i ženstvena – kaže Sana, dok Darman navodi da se njih dvoje najbolje razumiju upravo zato što su u istom sportu.
– Često kažem da mi nije jasno kako opstaju parovi u kojim je samo jedan partner profesionalni sportist. Teško da nekome ko ne voli bodybuilding možeš objasniti šta je magija u tome da robuješ tablicama ishrane, tačnim vremenima obroka, treninga, izlazaka. Da trčiš kući kad je vrijeme obroka ili nosiš kutije hrane sa sobom, kako neki ne bi propustio. Također, za pripreme za jedno takmičenje je potrebno izdvojiti izdašna sredstva i podnijeti veliku žrtvu, a to tek ne može da razumije svako. Pogotovo neko ko nije sportist uopšte – objašnjava Darman.
Njihova ljubav rodila se još u srednjoj školi, a budući da je Darman prvi počeo da trenira, on je u sport uveo i Sanu.
– U početku smo oboje bili pod dirigentskom palicom Mirsada Terze, a kasnije je moje pripreme na sebe preuzeo Darman. Dobro poznaje svoje tijelo, reakcije tijela na pritiske, suplemente, navike i zahvaljujući tome, uspijevali smo da postignemo zavidnu formu. Povezala nas je ljubav jedno prema drugom, ljubav prema bodybuildingu, a i ogromna ljubav prema životinjama. Kada pogledam u prošlost, čini se kao da smo, ustvari, samo jedna osoba podijeljena u dva tijela – kaže Sana, dok se Darman prisjeća svih njenih osobina kojima ga je osvojila.
– Postoje ljudi koji zrače nekom energijom i privlače ljude oko sebe gdje god idu. Takve ljude slušate, gledate i upijate. Eh, takva vam je Sana. Ona je bila najljepša djevojka u generaciji u našoj školi.Tako je i ostala zapamćena među kolegama. Naše simpatije iz djetinjstva brzo su prerasle u zaljubljenost, a onda u pravu ljubav. Bili smo kolege iz razreda, a postali životni saputnici. Uvijek je bila posebna, drugačija od drugih djevojaka. Samostalnost, snagu i upornost da ostvari sve što zacrta najviše volim kod nje. Perfekcionist je i ne odustaje dok sve ne bude tačno onako kako je i zamislila. Plemenita je, brižna i slaba na nemoćne. Pored svih naših poslovnih i porodičnih obaveza, aktivna je u pomaganju napuštenim životinjama i brine o mnoštvu naših spašenih pasa i mačaka s ulica Sarajeva.To je, ustvari, još jedna velika ljubav koju dijelimo – govori Darman o ženi svog života.
U bodybuildingu ovaj par postigao je mnogo. Međutim, kako kažu, to je sport u kojem se ne može predvidjeti budućnost. Također, mnogo je i faktora koji utječu na konačan rezultat, od genetike, ishrane, osobnih navika, odmora, suplimenata koji se koriste.
– Nekome je potrebno četiri-pet godina kontinuiranog treninga da bi izašao na prvo takmičenje, dok neko sa super genetikom može isti rezultat da postigne za duplo manje vremena. Zbog toga nema pravila. Ipak, potrebna je velika odlučnost, disciplina, žrtva i velika finansijska sredstva da bi se kvalitetno pripremili za jedno takmičenje – kaže Sana, koja je bila prva žena koja je 2012. godine osvojila zlatnu medalju i pritom bila jedina predstavnica BiH na Svjetskom prvenstvu u bodybuildingu.
Kada je Svjetska bilderska federacija IFBB, 2013. godine, odlučila da se kategorija bodybuilding za žene trajno ukida, te da se takmičenja za žene u toj kategoriji neće održavati, Sana i Darman su odlučili ovu pauzu iskoristiti da ostvare svoj dugo sanjani san – da postanu roditelji. Međutim, njihova borba za potomstvo, uprkos činjenici da su ljekarski nalazi i kod jednog i drugog bili uredni, trajala je dvije i po godine.
– Nakon prve serije pregleda, za jedno i drugo, bilo je jasno da konkretnog problema, osim mog niskog estrogena, nema. Naredno vrijeme smo proveli sanirajući taj problem, ali pod velikim pritiskom. Sljedeće dvije godine su protekle otprilike isto. Dvije i po godine agonije. Pokušaji, doktori, pretrage, razočarenja. To je zaista bio težak i stresan period našeg života -prisjeća se Sana, koja je u ovom periodu najveću podršku dobila od svoje majke, koja je imala sličan problem.
Sponzori su očekivali Sanin povratak na takmičenja, vidjevši da se to neće brzo desiti, počeli su otkazivati saradnju.
– To je za mene bio još jedan udarac. Kako je vrijeme prolazilo, činilo se kao da svi eto tako mahom ostaju trudni, samo ja ne. Odjednom sam primjećivala trudnice, mame sa bebama. Činilo se kao da se nama to nikad neće desiti. Bog je ženi dao najveći dar, da postane majka,a ja to nisam mogla – sa sjetom u glasu prisjeća se Sana i opisuje trenutak kada je saznala da će postati majka.
NE ZNA ZA PORAZ
– Nikad ga neću zaboraviti. Kada smo dobili pozitivan test na trudnoću, mislila sam da je greška. Radost, sreća, ponos, pa pogled niz stomak. Sve je u nekoliko sekundi postalo drugačije; moj stomak koji sam toliko puta s prezirom pogledala, misleći da u njemu nikada neće nastati novi život, odjednom je izgledao magično. Podbuhao i voden, od terapija koje su bile dio liječenja, činio se najsavršenijim na svijetu. Ipak, do narednog testa iz krvi, nismo nikome ništa govorili, jer smo još bili u nevjerici. Tek kada smo dobili potvrdu drugi put, podijelili smo lijepe vijesti s najbližima. Sjećam se prvog ultrazvuka, kada smo prvi put vidjeli tu „tačkicu”, koja je postala naša beba. Posebno mi je bila simpatična rečenica mog muža: „To je najljepša tačka koju sam ikada vidio” – govori Sana, koja se danas ne odvaja od svoje kćerkice.
Budući da je prva i jedina takmičarka u historiji bodybuildinga u BiH koja je osvojila zlato na Svjetskom prvenstvu, i da je prva bodybuilderka u BiH, pitamo je kakav je osjećaj ne znati za poraz.
– Pa, u biti moje prokletstvo je bilo to što sam na svim prvim takmičenjima osvojila prva mjesta, tako da nakon prvih zlata-ništa dovoljno ne sjaji (smijeh). Činjenica je da sam u dosadašnjoj karijeri osvajala samo zlata, prva mjesta. Tek jednom sam osvojila drugo mjesto, i to kao kaznu. Prekršila sam pravila kategorije i stavljena sam za jedno mjesto niže. Volim biti prva, uživam u tome. Uživam u plodovima svog rada i truda, i inače sam osoba koja uvijek cilja ka vrhu, i kada jednom zacrtam cilj-od njega ne odustajem. Eh sada, kada se vratim na bodybuilding scenu početkom naredne godine, vidjet ćemo kako stvari stoje – kaže Sana, dodajući da je BiH podneblje zatrovano predrasudama prema ženama koje se bave bodybuildingom.
– U početku su mi teško padali komentari na portalima u vezi s člancima o meni, o mom izgledu i uspjesima, ali kasnije sam shvatila da će ljudi uvijek naći način da nešto osude. Ustvari, ljudi bilderice zamišljaju kao muškarce sa ženskom glavom, ali nije tako. Slika na bini nije ista kao ona dok hodam ulicom, obučena sasvim normalno. Na ulici, ja sam samo jedna zgodna, ali mnogo mišićava žena. Bilderice nisu grube i nasilne, a većina kolegica su majke, kao i ja – kaže Sana.
SRETNOJ BEBI TREBA SRETNA MAMA
Trudnicama bih preporučila da paze na ishranu, da se ona bazira na zdravim namirnicama, bez masti, šećera. Bebi trebaju proteini i vitamini, a ne kolači i šećer. Sve trudnice i mlade mame mogu da mi se obrate za pomoć, putem našeg FB profila, za gubljenje masnih naslaga, oblikovanje tijela i sve ostalo, ja sam tu i vrlo rado ću im pomoći – savjetuje Sana, napominjući kako je za sretnu bebu potrebna sretna mama.
