Osnovni cilj djelovanja organizacije „Naša djeca“, smještene u Mostaru, jeste pomoć osobama s poteškoćama u razvoju kao i djeci bez roditeljskog staranja. Volonteri i dobrovoljci već osam godina nastoje kroz projekte školovanja, osposobljavanja te širenja znanja o poduzetništvu ovoj djeci pružiti mogućnost za samostalniji život.
– Naše djelovanje postoji i opstaje zahvaljajući ženama koje su inicijatori svega što smo danas postali. Nosile su, dolazeći u našu državu, pregršt ljubavi i snažnu volju da pomognu djeci. Indira Alikalfić, Amra Škaljo-Lundberg, Davorka Kulaš i Lana Kulaš daleko su tijelom ali nikad duhom i bićem od svoje domovine i svih onih koji su ostali iza njih. Željele su biti dio svakodnevice u životima djece bez roditeljskog staranja i svojim doprinosom poboljšati njihove životne standarde, omogućiti im egzistencijalne osnove, osigurati projekte koji će biti izvori prihoda, ali i ponuditi bilo kakvu alternativu – piše na zvaničnoj stranici ove organizacije.
Organizacija„Naša djeca“, osim u BiH, postoji i u Švedskoj i Velikoj Britaniji, a zasniva se na okupljanju volontera iz cijelog svijeta. Upravo ova organizacija dovela je, a zatim i zadržala Asiu Odum, porijeklom iz Amerike, u Mostaru.
– Za organizaciju „Naša djeca“ sam saznala kroz angažman predavača u okviru projekta „Summer Youth“ u Mostaru. Uvijek me privlačilo pomaganje drugima i nakon određenog vremena provedenog u ovoj organizaciji shvatila sam da je to mjesto gdje trebam biti. Naime, ovo je dobra prilika da steknem korisno internacionalno iskustvo, a uz to svakodnevno imam mogućnost vidjeti produkte svog rada – kaže Asia.
Koje je Vaše zaduženje u ovoj organizaciji?
– Pomažem pri prevođenju tekstova na engleski jezik, a pišem i grantove, kako bismo obezbijedili donatorska sredstva. Također, poslije nastave i vikendom pomažem u radionicama u mostarskom „Dječijem domu“. Uvečer se družim sa ženama iz Stambene jedinice, a uz to sam i model za „Second Hand Friends“ radnju.
Provodite mnogo vremena s djecom. Šta Vam je najdragocjenije u radu s njima?
– Zarazno je to koliko djeca imaju energije i entuzijazma. Volim ih vidjeti kako bez problema rješavaju domaće zadatke na kojima radimo i kako pronalaze rješenja za ono što rade. Često vidim iskru u njihovim očima i čast mi je što sam dio njihovog svakodnevnog napretka.
Šta je ono čemu nastojite naučiti ovu djecu?
– Oni su pripadnici generacije koja tek dolazi i želim da znaju da, ukoliko su pozitivni i naporno rade, mogu promijeniti ne samo društvo kojem pripadaju nego cijeli svijet. Zašto da ne? Moj svijet su već promijenili iz korijena. Također, želim da znaju da je sva suština u ljubavi pomoću koje se mogu prevazići granice kako jezičke, kulturne i religijske tako i one geografske. Ljubav spaja ljude.
Porijeklom ste iz Amerike gdje živite na samo 20 minuta od Washingtona. Kada uporedite svoje rodno mjesto i Mostar, postoji li nešto što je zajedničko za ova dva grada?
– Nikada nisam upoređivala, ali jedna sličnost se mora posebno istaći. Naime, oba grada imaju ljude i organizacije koje se bave humanitarnim radom i nastoje pomoći ljudima kojima je to potrebno.
Šta je ono što najviše volite u Mostaru?
– Volim mostarsko spajanje kultura i religija. Nedjeljom čujem zvono crkve, a samo nekoliko sekundi kasnije ezan. To mi je omiljeno kod Mostara.
Učite li naš jezik i smatrate li da je težak?
– Govorim malo bosanskog. Mislim da je težak, ali akobogda bit ću bolja. Učim već pet mjeseci i uživam u tome.
Koliko dugo planirate ostati u Bosni?
– Još nisam sigurna, ali Bosna sada zauzima posebno mjesto u mom srcu. Sigurna sam da ću se uvijek vraćati, bar zbog posjete.
Šta je ono što Vam najviše nedostaje iz Amerike?
– Nedostaje mi njena raznolikost kao i činjenica da možete jesti hranu iz svih dijelova svijeta.
Kada svojim prijateljima iz Amerike pričate o Bosni, šta je ono što im govorite?
– Volim da pričam o tome koliko je lijepa vaša zemlja. Opčinjena sam historijom, tvrđavama, Starim mostom u Mostaru, vodopadima, hranom, ali i time koliku snagu ljudi ovdje imaju.