Nesuglasice, sukobi i svađe su dio svakog života, ali ono što čini razliku jeste način na koji se svađamo. Općepoznato je da dobri partnerski odnosi djeluju povoljno na djecu i njihov razvoj, a loši partnerski odnosi nepovoljno. Utjecaj roditelja na djecu je veliki, kako pojedinačan odnos jednog roditelja, tako i međusobni odnos roditelja, odnosno partnera.
Tokom života prolazimo kroz promjene koje prate veliki izazovi. Jedna od većih životnih promjena koja zadesi partnerstvo jeste roditeljstvo. Partneri više nisu sami, dobiva se i roditeljska uloga, a odgovornost i izazovi postaju veći, ulog je također mnogo veći i jedna od važnih stvari koja treba da se stavi u fokus promišljanja jeste kako se svađamo pred djecom, kakav to utjecaj ima na djecu i šta radimo poslije toga. O ovoj temi razgovarali smo sa psihologinjom Dželilom Mulić-Čorbo.
– Istraživanje pokazuje da se djeca roditelja koji su se svakodnevno grubo svađali, već do ulaska u pubertet bore s emotivnom nestabilnošću, depresijom, anksioznošću i problemima u ponašanju. Treba imati na umu da nemaju svi slučajevi ovakav ishod po djecu. Konflikti među roditeljima dovode do osjećanja nesigurnosti kod djece i generalne nesigurnosti u porodicu. Za zdrav razvoj, djeci je neophodno da se osjećaju sigurno u porodici i da imaju zaštitu od svojih roditelja. Djeca koja su izgubila taj osjećaj, često su pod stresom i sklonija su agresivnom ponašanju – kaže Mulić-Čorbo na početku razgovora.
Sasvim je prirodno i normalno da roditelji nisu saglasni u nekim stvarima, da ulaze u sukobe, no ono što je jako važno jeste da smo svjesni načina na koji rješavamo sukobe u prisustvu djece.
Svađe plaše djecu
– Samopouzdanje djeteta i njegov stav i ponašanje prema porodici ne zavisi samo od odnosa roditelja s djecom, nego i od kvalitete odnosa između roditelja. Idealno bi bilo da su roditelji uvijek i u svim okolnostima zrele osobe, koje imaju kontrolu nad svojim emocijama, da znaju sukobe rješavati na nekonfliktan način, da se mogu uvijek prilagoditi realnom okviru i situaciji, da prihvataju međusobne razlike na miran način. Ključ dobro prilagođenog djeteta jeste u sposobnosti roditelja da kontroliraju emocije, vode fer borbu i rješavaju konstruktivno konflikte.
Važno je da imamo na umu da svađe djecu plaše. Kako je svađa teška, zamorna i emocionalno iscrpljujuća za roditelje, isto tako utječe i na djecu koja su prisutna za vrijeme svađe.
– Djeci je zastrašujuće vidjeti kako roditelji gube kontrolu. Ako roditelji, koji su centar svijeta za dijete, nisu čvrsti, stabilni i razumni, djetetu se čini da ni na koga više ne može da se osloni. Postaje nesigurno, povučeno i uplašeno. Kada se roditelji svađaju, djeca osjećaju napetost i neprijateljstvo. Oni tada postaju fizički i emocionalno uznemireni i napeti. Čak i ako to ne žele da pokažu, ovi osjećaji se vide na dječijim licima i u govoru tijela, bez da izgovore ijednu riječ. Djeca reagiraju i na skriveni sukob. Ono što djeca iščitavaju u odnosu među roditeljima nisu samo izgovorene riječi, ona osjećaju distanciranost između roditelja čak i ako to verbalno ne izražavaju, pa često sebe krive za roditeljske svađe. Budući da je dječiji svijet uglavnom fokusiran na porodicu, oni misle da se sve što se događa odnosi direktno i na njih, te se kod djeteta javlja sumnja i nesigurnost u sebe.
Disfunkcionalne porodice
– Djeca uče ponašanja i norme od najbližih osoba u porodici, a to su roditelji. Ako dijete često sluša svađe, ono će s vremenom početi da misli da je takvo ponašanje normalno i prihvatljivo. Često se desi da djeca iz disfunkcionalnih porodica, gdje su prisutne česte svađe, postanu agresivna prema vršnjacima. Međutim, dešavaju se i suprotni ishodi pa djeca postaju povučena i nenapadna, izbjegavajući sukobe i zadržavajući harmonične odnose po svaku cijenu. Ovdje je važno naglasiti da djecu ne trebamo lišiti prisustva nesuglasicama. Bitno je da znamo kako da se svađamo konstruktivno – objašnjava naša sagovornica.
Svađanje ne mora značiti da djeca pate ako partneri rade na tome da se svađaju bolje, odnosno da imaju fer odnos, gdje poštuju jedno drugo, iako se ne slažu u datom trenutku. Svađe i sukobi su normalan dio odnosa, ali trebamo imati na umu da se stečeni porodični obrasci mogu prenositi s generacije na generaciju, zbog čega je važno pronaći način da budu manje štetni, odnosno da naučimo kako da konstruktivno rješavamo sukobe i šta od toga želimo da prenesemo djeci, što će i njima u budućnosti koristiti.
- Ako dijete vidi roditelje koji uspiju da riješe problem zbog kojeg su se svađali, onda shvata da je teške situacije moguće riješiti i osjećaju se sigurnije – kaže Dželila za kraj razgovora.
PITALI SMO DOKTORA ZA VAS
Izbjeljivanje prirodno žutih zuba – da ili ne?
Odgovara: Dr. Amil Kamenica, Stomatološka ordinacija „Dr. Kamenica“ #amil (slika ide skroz mala, pa izaberi koja ti bude bolja)
U većini slučajeva prirodno žuti zubi predstavljaju znak za zdrave i jake zube. Prirodna boja zuba nije skroz bijela kao što se misli, već blijedo-žućkaste boje. Izbjeljivanje prirodno žutih zuba želja je i dilema mnogih. Kad je vrijeme za ovaj postupak, da li je preporučljiv i na koji način se provodi?
– Ako ste odlučili da svojim zubima date sjaj i posvijetlite ih nekoliko nijansi, potrebno je da znate da izbjeljivanje nije štetno ako se radi jednom ili dva puta godišnje. Ako se gingiva (meso) nije povuklo s vaših zuba i ostavilo otkrivene vratove zuba i ako vam zubi nisu jako osjetljivi na toplotne promjene. U protivnom može doći do preosjetljivosti zuba i bolova na toplotne promjene. Izbjeljivanje zuba se u roku od minimalno godinu ne preporučuje osobama koje su nosile fiksni ortodontski aparat zbog osjetljivosti zuba u tom periodu. Bitno je da izbjeljivanje zuba povjerite profesionalcima – vašem doktoru stomatologije.
Metode izbjeljivanja zuba su primjenljive u ordinaciji i kod kuće. Potrebno je napomenuti da su obje bezbolne. Ordinacijsko izbjeljivanje se, kako nam ime kaže, obavlja u stomatološkoj ordinaciji s laserom ili lampom uz upotrebu gela koji se nanosi na zube, a predstavlja vodonik peroksid u maloj koncentraciji. Kućno izbjeljivanje radi se s udlagama koje se izrade u stomatološkoj ordinaciji i na njih se nanosi gel. Udlage se nose nekoliko dana, obično preko noći. Razlika između ovih dviju metoda je što je ordinacijsko izbjeljivanje puno brže i odmah se dobije rezultat (20-40 minuta), a i pod stalnim ste nadzorom doktora.
Efekt trajanja izbjeljivanja prvenstveno zavisi od navike pacijenta. Poželjno je smanjiti konzumaciju cigareta, kafe i obojenih pića. Bitno je i redovno odlaziti na stomatološke preglede i čistiti kamenac, te naslage sa zuba koje se svakako moraju očistiti prije samog izbjeljivanja zuba.