U doba antike u Grčkoj je humor smatran agresivnim i neozbiljnim. Aristotel je kazao da humor izvire iz zapažanja tuđih nedostataka, a Platon da se smijemo tuđem neznanju. Engleski filozof iz 17. stoljeća Thomas Hoobs kazao je da strast smijanja nije ništa drugo nego iznenadno ushićenje zbog opažanja vlastite superiornosti u poređenju s tuđim slabostima. Danas smisao za humor tražimo u drugima i s ponosom ističemo svoj, čak više nego izgled ili inteligenciju.
Iako se divimo šaljivcima, ponekad ne razumijemo koji je motiv njihove duhovitosti. Ona nije uvijek pokazatelj optimizma i vedrine, ni razvijenih društvenih vještina, tvrdi prof. Rod Martin, psiholog s Univerziteta u Ontariju.
On je otkrio kako humor može biti mač s dvije oštrice, gradeći bolje odnose s ljudima i olakšavajući teške životne situacije, te zajedljiv, neprijateljski i odbojan. Način na koji prezentiramo i razvijamo svoj humor u velikoj mjeri govori i o tome kako se odnosimo prema drugima i samom sebi.
– Humor je vrsta komunikacije koju, poput govora, svi koristimo drugačije. Tako i humor u kojem ismijavamo nekoga može biti pozitivan, naprimjer, ako je riječ o nepravednom šefu – objašnjava Martin.
Ovaj stručnjak govori o četiri vrste humora, a samim tim i ljudi. Humor radi zbližavanja olakšava povezivanje ljudi i ojačava homogenost zajednice, agresivni humor potkopava tuđe samopoštovanje i isključuje iz društva onog kome je namijenjen. Ima i ljudi čiji je humor usmjeren upravo protiv njih samih, a sve radi prihvatanja u društvu.
Kompletan tekst možete pročitati u printanom izdanju magazina “Azra” (broj 869)