Nela Đenisijević i Dragan Marinković: Safija i Šon Fon Varburg otkrivaju detalje Sarajevskog atentata

Piše: Redakcija

U “Noći mahalanja”, koja će se održati u petak, 15. novembra, u Skenderiji, vas dvoje se prvi put zajedno nalazite na sceni kao Mahalac i Mahaluša. Šta to znači za oboje, ako imamo u vidu činjenicu da ste napravili uloge o kojima se govori i piše?

Maca: Evo, samo što se ne omacim od zadovoljstva! Oči moje drage, kako će mi biti svejedno, ne može nikako. Mahaluša Nela je na mene nesvjesno napravila pritisak. Trebalo je doskočiti do njenog uspjeha, brojke više od 50 hiljada koji su gledali predstavu “Ja, mahaluša”. Meni će trebati dugo da dobacim dotle, a hoću li je ikad “preći”, to se nikad ne zna. Bez zeze, nama je svima “Noć mahalanja” važna, jer je to ona višnja na šlagu torte zvane “mahalanje”, kojoj je Indira zadala originalnu recepturu. I koja samo još treba tu višnjicu. E, do mene je Nela koja, kol’ko vidim, nije “višnjica” nego ašlama, Bog dao. Bit će ta naša priča, znači, sočna, slatka i dopadljiva.

Nela: Bit će ovo zahtjevan posao za mene, pogotovo kad uzmem u obzir svoje postporodiljske i Macine doporodiljske gabarite. Imam osjećaj da će nam skenderijska bina biti premala. Ih, kad se mi razmašemo, pa suprotstavimo muško-ženske stavove, pa ja njega lupim metlom, a on mene. Joj, ne smijem da otkrivam. Ma ima da se sva Skenderija od smijeha zatrese.

Maca: Dobro je samo da ne bude k’o Čola i “Gori vatra”. I onda sve upuh ode te 1974. godine. Sad samo može biti zemljotres smijeha. I ništa se loše ne može dogoditi. Samo šega, šala, pošalica i pjesma.

Nela: Ih, kad ja zapjevam omiljenu sevdalinku “Jutros mi je ruža procvjetala”…

Maca: Tek jutros ti procvjetala, Bože sačuvaj. Koga ti maslaš? Pa tebi samo što nije uvehla, a ne bi me začudilo da jeste, jer vi žene ha se porodite zaboravite i da je imate. Muž jadnik ne smije ni pitat’ da joj barem malo primiriše, ako pita, na sto je muka. Tu mu je i kraj.

Nela: Ja, šta mi napriča Zlatane I.?! Da vas jednom dole sašiju vi se nikad ne biste dali rašiti!

Dakle, krenulo je već podbadanje i ne sumnjamo u salve smijeha. Možete li nam otkriti šta je to Indira smislila za vas dvoje?

Maca: Naša perjanica!? Pa znate li vi značenje riječi Indira Kučuk-Sorguč? Sjajna mala perjanica. E, ona se odlučila poigrat’ sa stereotipima. Pa ću ja biti ono muško trostruko ovjenčano narodnom poukom u kojem se kaže da nama samo da je „u se, na se i podase”, a da žensko radi milion poslova savršeno i pri tome bez prekida zvoca, brblja, zateže. Ima tu fakat istine.

Nela: Meni je uloga stare djevojke koja hoće da se nekom uvali jako poznata. Ima tu i mene u tome. Mene lične. Pa ja sam u 32-oj godini rodila dijete, a još se nisam po naški udala. Štoćereć’, ne potpisah se na bijelu hartiju. I tako u zajednici koja to nije imam sva prava da radim sve k’o i ona hanuma što je potpisana, a sve mislim da sam Evropljanka i intelektualka, a ustvari sam samo jedna “nježna žena”.

Maca: Tvoj Tomas zna koliko si ti nježna, a koliko si ona pegla koju je Indira ispisala. A mi svi znamo kakva si ti pedanterija. Pa ti, ženska glavo, vidiš dlaku u ćilimu u susjednoj sobi iza zatvorenih vrata. Luda forenzičarko! Vidiš prašku na kilometar k’o da imaš mikroskop ugrađen u rožnjaču, a ne vidiš da si muža zbog te bolesti čišćenja istjerala iz kuće!

Nela: A ti ne vidiš da sam u PMS-u, nije te briga što je kuća čista k’o apoteka, al’ vidiš golo ženskinje. Oči ti se tad u čavrntiju okrenu!

 Uz “Mahalušu” i “Mahalca” očito nas sve čeka dobra zabava. Kako ste zamislili ovu “Noć” i kakva je to tajna u vezi sa Sarajevskim atentatom?

Maca: “Das ist Noć mahalanja” je noć koju će svi upamtiti. Jer je to prije svega historijska noć. Otkrit ćemo dugo i strogo čuvanu tajnu zašto je došlo do Sarajevskog atentata. I šta se desilo te sudbonosne noći 15. novembra 1913. godine, tačno prije sto godina. A Nela i ja ćemo reinkarnirati Franza Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju. Mi ćemo uzeti i imena Safija i Šon fon Varburg i tako na historiju gledati s one smiješne strane. A evo kako to zvuči u našem radio džinglu: “Te davne 1913. godine, 15. novembra u 20 sati Šon fon Varburg općio sa Safijom i tako nanio neopisiv bol mučeniku Gavri. Sto godina kasnije, u petak, 15. novembra, također u 20 sati, u velikoj dvorani Skenderija u Noći mahalanja obilježavamo taj nemio događaj. Dobro došli na terapiju”.

Kompletan tekst možete pročitati u print izadnju Magazina AZRA (broj 871)

Pročitajte još