Facebook realnost kao naš alter ego je, također, individualna interpretacija stvarnosti pa psiholozi bi na jedan način tumačili one koji svakodnevno fotografišu vlastite tanjire i taj prizor dijele sa svojom publikom, na drugi način bi se bavili onima koji vode stalne ratove s imaginarnim neprijateljima…
– Web-portali danas grade svoj rating na osnovu posjećenosti, odnosno frekvenciji komentara posjetilaca. Često se dopušta flaming, vrijeđanje, te diskriminacija i govor mržnje, što pokazuju opetovana istraživanja do kojih sam došao. Što je simptomatično, mnogi u tom svom društveno-nepoželjnom komuniciranju ne koriste čak ni anonimnost virtuelnog identiteta, nego zagovaraju stvari poput etničkog čišćenja, brutalnosti, linča i slično, javno se predstavljajući i koristeći Facebook profil, punim imenom i prezimenom.
Najgore je to što većina nas nije svjesna da time, ne samo što eventualno uništavamo svoj kredibilitet i vrijednost, nego doprinosimo daljem narušavanju sistema vrijednosti i domino-efektu novih medija, gdje se na svaki post/komentar može nadovezati novi i novi i novi, gradeći možda sliku stvarnosti i efekte koji su zasad teško mjerljivi, ali itekako prisutni – objašnjava nam viši asistent na Odsjeku za žurnalistiku FF UNTZ, magistar komunikoloških nauka, Šejn Husejnović.
Kako objašnjava, imati virtuelni identitet je veoma privlačno; to predstavlja neku vrstu eskapizma iz svakodnevice i prosječnosti. Virtuelni identitet postaje zanimljiviji kada znamo da smo MI taj filter koji bira koji sadržaj će biti, a koji neće biti objavljen/postavljen.
– Tako se možemo učiniti privlačnijim, pametnijim, zanimljivijim, seksepilnijim kroz manipulaciju sadržajem – biramo fotografije na kojima smo “dobro ispali”, citiramo misli velikih ljudi, linkujemo se na stranice i sadržaje koji možda i nisu stvarni reprezenti onoga što stvarno preferiramo – linkujemo i lajkamo stvari da se dopadnemo većini (ili nekome).
Socijalne mreže tipa Facebooka, Google + i inih po tome nisu drugačije od drugih – biti član takve “zajednice” predstavlja jednu vrstu digitalnog licemjerstva, gdje osoba online i offline nema iste preferencije, stavove i razmišljanja. Tako pravimo, održavamo i reprezentiramo naš alter-ego kroz cyber-sferu; u online sferi smo možda liberalni, bez predrasuda i natprosječni, dok smo u offline sferi (na ulici), prosječni, tradicionalni i možda čak ksenofobični i ograničeni – zaključuje Husejnović.