Selen je esencijalni mikronutrijent, a otkrio ga je 1817. godine švedski hemičar Jons Jacob Berzelius. U prirodi se pojavljuje u organskom (selenometionin i selenocistein) i anorganskom (selenit i selenat) obliku.
Kvalitetnom i uravnoteženom prehranom unosimo 70-100 µg selena. Apsorpcija se većim dijelom odvija u dvanaesniku (50-80%) te se mijenja ovisno o obliku, piše Dietpharm.
Organski selen se apsorbira brzo i skoro potpuno (90%). Najbolja apsorpcija je u obliku selenometionina iz hrane životinjskog porijekla.
Među najpoznatijim selenoproteinima su enzimi glutation peroksidaza (najvažniji i najzastupljeniji antioksidativni enzim u ljudskom organizmu), tioredoksin reduktaza i jodotironin dejodinaza.
Ovi selenoenzimi uključeni su u metabolizam hormona štitnjače, regulaciju redoks stanja i zaštitu od oksidativnih oštećenja.
Selen potiče rad imunološkog sistema: stimulira stvaranje antitijela, povećava aktivnost Th stanica, citotoksičnih T stanica i NK stanica.
Mijenja metabolizam nekih toksičnih metala (kadmij, olovo, arsen, živa) čime smanjuje njihovu toksičnost.
Potreban je za biosintezu testosterona, kao i za stvaranje i razvoj spermatozoida.
Nedostatak selena
Nedostatak selena u ljudskom organizmu može dovesti do ozbiljnih bolesti različitih sistema: kardiovaskularnog, endokrinog, imunološkog, koštano-mišićnog, živčanog i reproduktivnog sistema.
Nedostatak selena dovodi do povećane aktivnosti nekih virusa (Keshan bolest), a pokazalo se da selen kod osoba s hepatitisom B i C te inficiranih HIV virusom potpomaže obranu organizma te tako usporava progresiju bolesti.
Studije su pokazale da nedostatak selena može dovesti do lošijeg raspoloženja i razdražljivosti, a čak se dovodi i u vezu s razvojem Alzheimerove bolesti.
Selen i štitnjača
Štitnjača je organ s najvećim udjelom selena (0.2-2 µg/g tkiva).
Selen je ključan u sintezi, aktivaciji i metabolizmu hormona štitnjače.
Sastavni je dio enzimatiroksin dejodinaze koja je odgovorna za prevođenje hormona štitnjače tiroksina (T4) u njegov aktivni (trijodtironin, T3) i inaktivni (rT3) oblik. Nedostatak selena može dovesti do poremećaja u ravnoteži ovog procesa.
Velika važnost selenu daje se kod autoimunih bolesti štitnjače. Hashimotov tireoiditis je autoimuna bolest štitnjače koju karakterizira prisutnost antitijela.
Niske doze selena povezuju se i s pojavom povećane štitnjače i nastanka tiroidalnih čvorova.
Selen u hrani
Najbogatiji izvor selena su meso, mliječni proizvodi, riba, morski plodovi, žitarice i orašasti plodovi. Brazilski oraščić sadrži 0.2-512 µg/g stoga treba biti na oprezu ako se konzumiraju mješavine orašastih proizvoda koje ga sadrže kako se ne bi premašio preporučeni dnevni unos selena.
Bogati izvor selena čine jaja, hljeb i gljive.
Priredila: A.K.