Dado Topić: Supruga je uvijek znala ko je kraljica

Piše: Aldina Zaimović

Topiæ Dado rokenrol legenda 19.05.2013

Razgovarala: Aldina Zaimović

 

Kao i većina muzičara iz njegove generacije i Dado Topić je karijeru počeo graditi u bendovima; kao srednjoškolac bio je član grupe “Đavolji eliksiri”, kasnije i “Dinamita” kao i “Korni grupe”. Sa sastavom „Time“ osjeća šta znači popularnost na širem području. A nakon što se bend raspadne, Dado počinje solo karijeru. “Da li znaš da te volim”, “Živjeti slobodno”, “Rock and Roll u Beogradu”, “Molitva”, “Makedonija”, “Bitanga i princeza”…, samo su neke od pjesama koje je otpjevao tokom duge karijere.

Dar za muziku, često je isticao, naslijedio je od majke, koja je svirala gitaru i klavir. Iako nije odrastao u izobilju, na svoje djetinjstvo se nikada nije žalio. Naprotiv, kaže da je bio sretno dijete. Da bi finansijski pomogao roditeljima, Dado je jedno vrijeme radio na gradilištu, a kasnije i u šećerani.

– Sjećam se kada sam radio u Osijeku u šećerani po noći, ujutro bih se oprao i došao u gimnaziju čist. Volio sam raditi, dolazio sam gdje god je bilo nekog posla i ljudi su mi vjerovali i dali mi da radim. Koliko god sam bio plaćen za taj rad, osjećao sam ponos što ću novac dati svojoj mami, jer to je bio izraz moje ljubavi prema njoj i prema našoj porodici – govorio je u svojim intervjuima Dado, danas otac dvojice sinova; starijeg Danijela koji se bavi fotografijom, i kojeg je dobio u prvom braku, te Rea iz braka sa sadašnjom suprugom Mirjanom, s kojom je zajedno od svoje 33. godine. Za razliku od prve supruge, Mirjana je znala nositi se s rokerskim stilom života, koji je nerijetko podrazumijevao odvojenost od porodičnog doma.

Dadu smo sreli prošle sedmice u Sarajevu. Otvorio nam je mnoge stranice svoje karijere, ali i otkrio  kako izgleda privatni prostor i vrijeme čovjeka koji na sceni traje duže od 45 godina.

Malo ko zna da se Vi zovete Adolf, kako je uopće došlo do nadimka Dado?

– Vrlo jednostavno. Pobjedniči partizanski mentalitet nekako je apstrahirao crkvu i crkvene običaje. Rođen sam u Dalmaciji, a tamo ima jedno tradicionalno vjerovanje, da se dijete mora krstiti odmah po rođenju, dok se u crkvu nije moglo ući ukoliko vas ne uvede neko od ovih iz prvog dijela priče, tako da je moj krsni kum jedan Židov koji se zvao Adolf Kenig, a uz to bio je i partizan i imao čin pukovnika. Samo on je mogao da organizira uz svoj blagoslov da budem kršten u crkvi. Tako da sam dobio ime po njemu. Ne znam koliko je njemu bilo ugodno u partizanima, ali meni je strašno bilo neugodno biti Adolf u ovim poslijeratnim godinama. Al’ dobro, preživio sam i uspio se odbraniti. Nadimak Dado sam dobio tek u srednjoj školi, kada su se počeli nizati problemi oko mog imena, tako da je to ostalo i do danas.

Rano ste otkrili ljubav prema muzici; još kao srednjoškolac. Znamo da svaki roditelj želi da mu dijete bude što uspješnije i da ima sigurnu platu, pa insistiraju na fakultetima kao što su medicina, pravo, ekonomija… Kako su Vaši roditelji reagirali kada ste im kazali da ćete biti muzičar?

– Iz radničke sam porodice. Imam brata, u našoj kući radio je samo otac, on i majka su se toliko borili da nas podignu, tako da baš i nisu mogli toliko posvetiti pažnju tome gdje smo i čime se bavimo. Vrlo rano sam zato otkrio s klincima s kojima sam se družio, Radio Luksemburg. To je bila piratska radiostanica, a oni su puštali nove bendove, koji su se nama činili zanimljivima, jer je to bila nova vrsta muzike za nas. Na neki način smo pomoću tih bendova osjetili da se možemo time baviti. Današnji klinci imaju telefone, računare…, a mi smo tada imali samo muziku. Onda smo kao napravili bend, iako nismo imali ni gitare, ništa, ali smo kroz to druženje počeli odrastati na potpuno drugi način.

U odnosu na moje kolege, kojima je to bio jedan relaksirajući hobi, ja sam u tome vidio mnogo više, pa sam počeo mnogo više da čitam knjige i pišem tekstove. Tako sam počeo učiti engleski, jer nisam ni znao šta pjevaju ti bendovi, ali mi se sviđalo. Sa 12 godina počeo sam već praviti svoje pjesme, onako u glavi, i to je napravilo rezultat da sam sa 15 godina postao član benda „Dinamiti“ iz Osijeka.

A onda dobijate i poziv da se pridružite drugoj grupi.

– Iz tog benda sam bio pozvan u grupu „Korni“. Ta grupa bila je moja muzička akademija, jer je Kornelije Kovač bio izvrstan pedagog i prijatelj, jednostavno čovjek koji me naveo na misao da mogu komponovati svoje neke pjesme i eto to je tako išlo svojim tokom sve do danas.

Foto: Poduzetnik.hr

Cijeli intervju čitajte u aktuelnom broju magazina Azra. 

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti