Žena ženi ne smije biti vuk, jer kad bismo sve shvatile da zajedno činimo jedan nepobjediv čopor vukova, možda bi se neke stvari i promijenile. Moramo jedna drugu podržavati, radovati se međusobno uspjehu, okruživati se nadarenim, radišnim ženama i tada nam je samo nebo granica
Katarina Baban (31) hrvatska je pozorišna, televizijska i filmska glumica. Našoj publici poznata je po ulogama u serijama „Tajne“ i „Zlatni dvori“, dok je odnedavno imamo priliku gladati u ulozi Tamare u seriji „Drugo ime ljubavi“. Osim glumačkog, Katarina je pokazala i modni talent, kada je na domaće tržište lansirala vlastitu modnu liniju “Lilith by Katarina Baban”. Kampanju za promociju nove kolekcije smjestila je na set serije „Drugo ime ljubavi“. Uz Katarinu su se kao zaštitna lica našle i kolegice glumice iz serije Martina Stjepanović, Jagoda Kumrić te Sementa Rajhard.
– Pozvana sam na audiciju za lik Tamare. Već pri prvom čitanju sam se toliko zaljubila u taj lik da sam bila sigurna da ću ulogu dobiti. Kad osjetiš toliki polet i sreću, stvari se jednostavno same poslože. Bila sam presretna kad su mi javili da sam dobila ulogu – sjeća se Katarina trenutka kad je postala dijelom glumačke postave za “Drugo im ljubavi”.
Zašto ste zavoljeli svoj lik?
– Tamara je dijametralno različita od moje posljednje uloge u seriji, pa me od početka veselila kompletna promjena. Ova žena je proživjela svašta u životu, te stvorila svojevrsnu masku kako bi zaštitila samu sebe od dodatne boli i razočarenja. Slojevitost lika je ono na što sam „pala“. Na prvu Tamara djeluje površno, glupavo i neprilagođeno, a u suštini je sve suprotno. Krasi je nenormalna izdržljivost te snažna volja. Kad nešto želi, spremna je na sve kako bi to dobila. Ono što me najviše kod nje veseli jeste njena iskrenost koja se često čita kao bezobrazluk i bahatost, a zapravo je stvar u tome da se ona ne pretvara kako su joj svi simpatični i dragi. Ono što drugi pomisle, ona i izgovori.
Da li Vas ljudi, odnosno publika koja gleda serije u kojima igrate često upoređuje s likom koji tumačite?
– Naravno! Mislim da je to neizbježno. I meni se to događa kada se zaljubim u neku seriju i saživim s likovima. Ponekad mi bude i žao kad saznam da određeni glumac nije privatno ni blizu svoga lika.
Možete li u nekoliko rečenica sažeti svoj glumački put?
– Od malih nogu sam bila neizostavni dio svake scene, počevši od vrtića. Na daskama sam se uvijek dobro osjećala. Cijelu osnovnu školu sam išla na razne dramske skupine, zborove i recitatorske sekcije, tako da je upis na glumu bio neminovan. No, kako ništa ne ide baš glatko, put me nakratko odveo na drugi kolosijek. Roditelji nisu baš bili oduševljeni da kćer odlikašica, bila sam teški štreber, izabere glumu, od koje nema hljeba. Tako da sam probala upisati arhitekturu. Držala sam fige da me ne prime, i rekla roditeljima: „Ako ne upadnem, to je znak da moram na glumu”. Nisu me primili, i evo me sad ovdje.
Kako i da li se s vremenom mijenjao tip uloga koje su Vam nuđene?
– Na akademiji te već upozore i pripreme za to da ćeš vrlo brzo biti stavljen u određeni kalup te da svako ima svoj fah. Znala sam da ću zbog svoje vanjštine, ponajviše plave kose, često imati priliku igrati „zavodnice“, „zločestice“ i „glupačice“. Volim to stavljati pod navodnike jer je to uvriježeni izraz za takve likove. No, ubrzo sam dokazala da mogu igrati i potpuno suprotne likove, tako da mi je bilo izuzetno drago kad sam dobila glavnu ulogu u seriji „Zlatni dvori“, gdje je glavna junakinja bila sve samo ne ovo pod navodnicima.
Kompletan intervju čitajte u aktuelnom izdanju magazina Azra.
