Photo: Jurica Galoic/PIXSELL
Tokom protekle četiri decenije, na ovom prostoru su se rodile mnoge muzičke karijere. Nemali broj nije preživio tržišnu utakmicu ni promjene. Opstali su najbolji. U grupi onih koji prkose i zubu vremena i promjenjljivim ukusima generacija je kantautor Neno Belan. Na sceni je duge 33 godine. Karijeru je počeo u grupi „Đavoli“, koja je proizvela mnoge hitove, koji se i danas slušaju, a zanimljiva činjenica je da je upravo zbog prvog muzičkog ugovora s „Đavolima“ Belan napustio fakultet. Kada se grupa ugasila početkom devedesetih godina, Neno je uplovio u solo karijeru, koju je 1997. godine obogatio saradnjom s riječkim bendom „Fiumens“ s kojima i danas kontinuirano nastupa.
Česti gosti su u Sarajevu. Sreli smo se prošle sedmice, i simbolično, na domaćem terenu prisjetili Neninog prvog dolaska u glavni bh. grad.
– Ovaj podatak ne znaju mnogi mediji, ali vašim čitateljima možda bude zanimljivo, kada sam bio golobradi mladić u Sarajevu sam služio skoro godinu vojnog roka. Prema tadašnjem zakonu, ko je završio srednju školu i upisao fakultet, prvo je morao odslužiti vojni rok i onda nastaviti studirati. Mene je dopalo Sarajevo i tu sam proveo 11 mjeseci. Tada sam ga upoznao sa svim njegovim ljepotama, Baščaršija, ćevapi su bili nezaobilazni, Slatko ćoše. Kada sam krenuo s muzičkom karijerom i „Đavolima“, od 1986. godine, počeli su nastupi u Sarajevu. Sjećam se i prvog koncerta u tadašnjem klubu „CDA“, protekao je bolje nego što smo očekivali. Uvijek je bilo veselo ovdje, ljudi su nas voljeli, i danas nas vole. Nakon onog nesretnog rata, i kada se malo smirilo, odmah sam počeo dolaziti ovdje i nastupati. Imam mnogo prijatelja. U Sarajevu sam, bez lažne patetike, kao kod kuće – kaže Belan.
Koliko se Sarajevo promijenilo u odnosu na period kada ste služili vojni rok?
– U suštini se nije promijenilo. S vremenom sve postaje modernije, auta su bolja, ali to nije samo ovdje, to je tehnološki napredak koji se vidi u cijelom svijetu, međutim, suština grada i njegovih ljudi se nikada nije promijenila. Kada dođem u centar, osjetim se sjetno, vratim se u taj neki period kad sam bio mladić. Ovo je jedan specifičan grad, sa specfičnim duhom, koji ga razlikuje od ostalih gradova. Upravo taj duh se najviše zadržao, tako ja osjećam.
Neno u grupi “Đavoli”
Šta je najzaslužnije što ste sve ove godine od perioda „Đavola“ do solo karijere ostali vjerni sebi i svom stilu?
– Najzaslužniji sam ja. Nikada se nisam htio povinovati nekim trendovima koji su zavladali, pogotovo u muzici. Jedne godine je moderno ovo, druge ono, i što je bilo moderno prve godine ispada iz igre. Jednostavno, našao sam svoj neki stil, kako meni paše i kako mislim da treba. Bez lažne skromosti mislim da sam tu jako dobar, i to je izvan svih trendova. Moja muzika je svevremenska, što se dokazuje i nakon tolikih godina. Ljudi pjevaju pjesme iz osamdesetih, odlično ih znaju. Čak i mlađa publika koja nije bila ni rođena kada sam pisao te pjesme.
Kako su nastajali neki od Vaših najpoznatijih hitova: „Pričaj mi o ljubavi”, „Stojin na kantunu”, Sunčan dan”, „Vino noći“…?
– Pa to su sve različite situacije, nema pravila kako pjesma nastaje. Situacija može biti potpuno fiktivna, izmišljena, zamišljena, a nekad se može dogoditi iz ličnog iskustva, ili iskustva nekog od mojih prijatelja iz okoline, koji me insiriraju da nešto napišem. Moje pjesme su nastajale u periodu od 15 minuta, do nekoliko godina.
Prošle godine ste zajedno s kćerkom Nikolinom predstavili singl „Ti i ja“. Koliko ste zadovoljni kako je pjesma „prošla“ kod publike, te da li nas u budućnosti očekuje još zajedničkih saradnji?
– Taj projekt je bio, prije svega, porodični. Bilo mi je bitno da s njom zapjevam jer zaista ima odličan glas, čak je studirala nekoliko godina solo pjevanje. Koliko vidim, nije nešto pretjerano zainteresirana za pjevanje i muzičku karijeru, pjesma je više bila usluga meni jer sam želio imati lijepu zajedničku uspomenu. Ova pjesma nije uopće nešto što inače radim, i nismo razmišljali da li će postati neki veliki hit. Nikolina jako voli pjevati na engleskom jeziku, sada je napravila jednu pjesmu i uopće ne zvuči loše. Kada bi je pustili u nekom klubu, ne bi prepoznali da ona pjeva. Tu snimku sam pokazao jednom prijatelju diskografu, pa ćemo vidjeti šta će biti.
Na kojim projektima trenutno radite?
– U fokusu mi je, usudio bih se reći, kruna karijere, mjuzikl. U Hrvatskom narodnom kazalištu Split postavljamo mjuzikl koji se zove „Bambina“ po jednoj od mojih pjesama. Riječ je o takozvanom formatu „jukebox“ mjuzikla, nešto slično kao „Mamma Mia!“. Tekst je napravljen na mojim starim pjesmama. Upravo su krenule probe, a premijera bi se trebala desiti polovinom februara. Očekujem da će projekt biti odličan, vjerujem da će u budućnosti mjuzikl imati i gostovanja, i na taj način bih volio da posjetim i Sarajevo.
Kompletan intervju čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.
