Intervju

Mensura Bajraktarević: Ne volim se nametati, najsretnija sam kad zaživi moja pjesma

U djetinjstvu sam se naslušala pjevača i pjesama kroz našu kuću, tako da sam naučila kako sve to funkcionira, kako pravilno izgovarati riječi, kako rime da se podudaraju, i evo prije deset godina sam počela da komponujem

 

Iako se ne voli eksponirati u medijima, jer, kako kaže, ne voli da se nameće, Mensura Bajraktarević (36) je vrhunska pjevačica, ali i kompozitor. Potječe iz umjetničke porodice, majka Hasiba Agić poznata je bh. interpretatorka sevdalinki, dok je otac Mensur bio čuveni kompozitor i harmonikaš. Mensura već deset godina komponuje, i iza nje su saradnje sa regionalno popularnim izvođačima, Enesom Begovićem,  Almom Čardžić, Marinkom Rokvićem, Adnanom Jakupovićem, Mirzom Šoljaninom, Šaćirom Ametijem, te Selmom Bajrami. Izuzetna joj je čast, priča nam, što na većini pjesama na kojima je radila pjeva prateće vokale, iako je u djetinjstvu, sjeća se,  bježala od muzike i pjevanja.

– Često mi ističu kako sam još od ranog djetinjstva pokazivala talent za pjevanje i uvijek kada bi nam gosti dolazili insistirali su da im ja otpjevam nešto. Do te mjere su me forsirali da sam na kraju počela da bježim (smijeh). Dešavalo se kada vidim da nam neko dolazi da se zatvorim ili „uhvatim noge“. Kasnije su me upisali u muzičku školu, a potom sam završila i Muzičku akademiju. Nakon toga sam se riješila blokade i propjevala – kaže Mensura.

Jeste li imali priliku često da nastupate s majkom?

– Veoma rijetko nastupamo zajedno. Nekoliko puta smo nastupale na televiziji ili nekom koncertu, jer jedino tada prihvatam da pjevam sevdalinke. Prvi put smo zajedno nastupale na jednom festivalu poslije rata, kada su me pozvali da budem u revijalnom programu, kao talentirano dijete, jer sam snimila dječiju pjesmu naziva „Rosa“, uz svu muzičku produkciju kao za odrasle.

Jesu li Vas često poredili s majkom?

– Jesu, naravno. Kao dijete najviše sam se naslušala svoje majke, a onda sam kao spužva upijala njene trilere i boju glasa. Kasnije sam shvatila kako bih trebala da tražim sebe, svoju boju glasa i  trilere, a ne da imitiram majku. Nisam do tada ni bila svjesna da je imitiram, a s vremenom sam već dobila svoj izražaj u pjevanju. Sada uživam u tome što smo različite. Svi znaju da sam kćerka neke pjevačice, a ne znaju koje, pa često pitaju jesam li Zehrina ili Eminina kćerka. Pretpostavljam da negdje više senzibilitetom podsjećam na te stare pjevače u pjevanju nego na majku.

Vaš otac Mensur bio je vrhunski kompozitor i harmonikaš. Koje trenutke s njim najviše pamtite?

– Zaista sam uživala s njim, bilo je to lijepo vrijeme poslije rata. Sjećam se da mi je kupio harmoniku, jer je znao da sam muzikalna, a ja sam bježala od toga. Sada mi je žao što nisam možda nešto od njega naučila u tom smislu.

Kakav odnos imate s majkom?

– S mamom imam odličan odnos, ona je jednostavno moja princeza. Kada smo zajedno, pričamo pomalo o muzici, nekada nam se mišljenja ne podudaraju, jer joj je strašno žao što nemam neke pjevačke ambicije, da se pozabavim ozbiljno time i ulažem u karijeru. Nisam neko ko se želi pojavljivati u medijima, jer sam, gledajući nju, shvatila da i nije lako biti pjevač. Sve je to lijepo, ali tu je i mnogo odricanja kad je o porodici riječ, mnogo putovanja… Težak je to posao,  ja sam se više pronašla u ovom autorskom.

 

Kompletan intervju čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.