Jedna od najpopularnijih mladih zvijezda u Bosni i Hercegovini zasigurno je 24-godišnji Denial Ahmetović. Imao je samo 17 godina kada je pobijedio u muzičkom takmičenju „Zvijezda možeš biti ti“. Prvo mjesto značilo je i Denialov ozbiljan ulazak u muzičke vode. Za šest godina, koliko je na muzičkoj sceni, uspio je osvojiti simpatije publike kako na domaćem terenu, tako i u inozemstvu, gdje žive naši Bosanci i Hercegovci. Početkom aprila prošle godine, u vrijeme turneje po Americi, publiku je obradovao pjesmom „Suze za oproštaj“. Osim što je njome pokazao da ima talent i za pisanje tekstova, otvorila mu je vrata za učešće na dodjeli nagrada MAC, koja će biti održana 27. januara u beogradskoj Štark areni. Denial ima razloga biti sretan zbog poziva, jer, osim što nastupa s najvećim balkanskim zvijezdama, predstavlja se i kao autor.
– Nakon četiri kantautorske pjesme, kao kruna došao je poziv na MAC. Pjesme nisam pisao da bi bile toliko komercijalne, međutim, desilo se da su na jednom beogradskom radiju prepoznali njihov kvalitet i kontaktirali me. Sve do tada nisam pridavao mnogo pažnje autorskom radu, zato što danas, da bi autorski rad imao uspjeha, morate imati leđa, a leđa su ljudi koji to promoviraju, koji se trude da ono što radite drugi kupe ili slušaju. Ja nikoga nisam imao i zato me je iznenadio poziv s radija. Naročito jer je uslijedio sedam mjeseci nakon objavljivanja pjesme. To mi je samo pokazalo da trebam nastaviti sa svojim autorskim radom. Volio bih da ljudi znaju da niti jedan trud nije beskoristan. Od prve pjesme koju sam napisao prošlo je pet godina, da bi taj angažman danas bio prepoznat – kaže Denial za “Azru”.
Gdje pronalazite inspiraciju?
– U raznim situacijama i ljudima. Žene su, naravno, najveći izvor inspiracije. Prijatelji, neprijatelji, svi… Kada iskreno volite ono što radite, kad volite muziku, pa legnete navečer i onda ustanete, kao što sam ja sinoć, u tri sata i uzmete gitaru, svašta vam kreativnog pada na pamet da odsvirate. To jednostavno samo dođe. Meni nekada neka ideja sine na aerodromu, u avionu, pa uzmem diktafon ili zapišem, nekad i u autu. U stanu imam najviše inspiracije, ali ne dolazi ona svakodnevno, nekada treba proći i šest mjeseci da osjetite da imate dobar stih. Kada taj trenutak dođe, morate ga maksimalno iskoristiti.
Koje pjesme ste do sada napisali i objavili?
– Prva je bila „Lični heroj“, druga „Zli anđeli“, pa „Suze za oproštaj“ i „Lijepa ženo“. Kada sam napisao pjesmu „Zli anđeli“, mnogi su se pitali kako anđeli mogu biti zli. Često sam neshvaćen, ali uvijek se trudim da na banalan način to objasnim. Naprimjer, mi kao ljudi smo savršena bića, u smislu da imamo razum, osjećanja i dušu, ali svi smo mi i pomalo zli. Zapravo smo anđelčići, ali zli. Koliko god za nekog čovjeka kažeš da je dobar i siguran si da je dobar, on ipak ima sklonosti i da pogriješi.
Planirate li pisati za svoje kolege?
– Ne znam, jako mi je teško pisati drugima, jer kad je pjesma dobra, ja je ne dam (smijeh). Napisao sam dvije ili tri koje su dobre za nekog drugog, al’ ih još nikome nisam ponudio, ne znam zašto. Mislim da trenutno nemam vremena za to, vjerovatno će ga biti u budućnosti.
Jeste li nekome posvetili pjesmu?
– Jesam, „Zli anđeli“ su posvećeni bivšoj. „Imao sam 200 prije tebe, al’ ostala si samo ti. Zašto ljubav da ode, to nam žele zlobnici“. Tu sam malo bio licemjer, al’ nema veze neće mi ona zamjeriti.
Pjevači obično imaju najviše angažmana kada su praznici. Pada li Vam teško razdvojenost od porodice u nekim važnim trenucima?
Kompletan intervju čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.
