Denis Huseinbegović: Spremni smo za još jednu djevojčicu

Piše: Aldina Zaimović

Zlatan Menković za magazin “Azra”

Za dolazak bebe pripremamo se od dana kada smo saznali da ćemo dobiti još jedno dijete. Uzbuđenje nas drži devet mjeseci, vrhunac dolazi uskoro, a mi imamo sve spremno. Supruga Nađa prednjači u organizaciji, sve što je bebi najpotrebnije u prvoj, ranoj fazi, na jednom je mjestu. Presretni smo što ćemo sve proći još jednom

 

Nedjelja. Januarsko poslijepodne i niske temperature za većinu Sarajlija značile su bijeg od smoga i gradske gužve na neku od bh. ljepotica. Denis Huseinbegović i njegova porodica odlučili su ga provesti s nama. Zajedno sa suprugom Nađom, nekadašnjom novinarkom TV1, podijelio je sreću zbog skorog dolaska još jednog člana porodice, kćerkice Sare.

Novinar i voditelj Nove BH, koji godinama odlično plovi sportskim vodama, potpuno je spreman, zaključujemo, za dječiji plač, pelene, ustajanje u ponoć… U karijeri je izvještavao s brojnih utakmica i kao autor potpisao intervjue sa svjetski poznatim imenima, kao što su Carlo Ancelotti, Arsene Wenger, Vincente del Bosque, Pique, Casillas… No, uloga oca se ne mjeri ni s jednim poslovnim izazovom. U ovom, ipak, kormilo drži njegova supruga, kojoj na sve načine nastoji biti najbolja podrška i oslonac.

 

U pripremama za dolazak bebe pomaže im i starija kćerka Hana, koja s nestrpljenjem očekuje dolazak sestre.

– Za dolazak bebe pripremamo se od dana kada smo saznali da ćemo dobiti još jedno dijete. Uzbuđenje nas drži devet mjeseci, vrhunac dolazi uskoro, a mi imamo sve spremno. Supruga Nađa prednjači u organizaciji, sve što je bebi najpotrebnije u prvoj, ranoj fazi, na jednom je mjestu. Presretni smo što ćemo sve proći još jednom – govori Denis za naš magazin.

Kako je kćerka Hana reagirala na vijest da je čeka uloga starije sestre?

– Prvo smo šutjeli, nismo željeli odmah reći. Kada smo razgovarali i objasnili joj da dolazi beba, zanimalo ju je da li je seka ili braco. Ni mi tada nismo znali, ali ona je kao iz topa rekla da želi seku i samo seku. Kada smo saznali da će biti djevojčica, odmah smo s njom podijelili vijest. Od tog trenutka ona u svojoj glavi priprema iznenađenje, svakog dana priča koje će pjesme pjevati, kakva će torta biti, ko će gdje sjediti kada seka stigne. Kad je riječ o potrepštinama za bebu, ona skoro uvijek učestvuje u odabiru svih detalja, od posteljine, cucle, odjeće, i čini se veoma sretnom kada nešto donese kući za svoju seku. Osim toga, sretna je jer sad dobija svoju sobu, pa i tu učestvuje u uređenju. Svakog dana je sve više uzbuđena i redovno postavlja pitanje: „Kada će mama u porodilište?“. Čini mi se da je ona više nestrpljiva nego nas dvoje, tako da se nadamo da neće biti pretjerane ljubomore kada sestra bude tu.

Jeste li već izabrali ime za drugu djevojčicu?

– Možda nam je i najlakša odluka bila o imenu. Nismo se dugo dvoumili. Željeli smo nakon Hane još jedno kratko ime, da bude lijepo i da ide uz dugo prezime. Mislim da su Hana i Sara dva lijepa imena.

Kakav je bio Vaš prvi susret s kćerkom Hanom nakon što se rodila?
– Emotivan, uplakan. To su trenuci koje svi pamtimo: od poruke da sam postao tata, do odlaska pred porodilište i prvog susret s tim malim divnim stvorenjem koje je došlo na svijet. Od prvog dana sam tu za nju, imamo neki svoj mini svijet, naše male rituale i doslovno je „gnjavim“ svakog dana. Svjestan sam da će prebrzo odrasti i da će doći dan kada joj to neće biti zanimljivo. Zato sada koristim svaku sekundu.

Je li Vam se bilo teško navići na jednu potpuno novu ulogu u životu?
– Zaista nije. Naravno da svi imamo određenu dozu straha, ali ja imam sestru koja je mlađa od mene deset godina i neke stvari znam još iz vremena dok je ona bila beba. Ipak, roditeljstvo je potpuno novi svijet i od dana rođenja sve je prilagođeno bebi. Strah je prisutan kod prvih grčeva, temperature, prehlade, pa čak i kad se ide u šetnju pazi se više nego obično, ali s vremenom se sve posloži i dođe na svoje. Sada, sa četiri godine iskustva kao tata, mogu reći da u toj ulozi najviše uživam.
Koliko ste u prvim danima pomagali supruzi oko bebe?
– Mislim da sam zaista bio tu u pravom mislu te riječi. Nađa je imala malo teži porođaj i bio sam uz nju, kao i cijela porodica. Zajedno smo od prvog dana, čak ne bih ni rekao da nešto pomažem, već da radim ono što želim, a to je da budem tata, i to najbolji tata na svijetu za svoju djecu.

Šta se promijenilo u Vašem odnosu prema supruzi otkako je u Vaš dom stigao novi član?
– Promijenila se ljubav. Kada pomisliš da ne može više i jače, jedan trenutak u životu ti pokaže da može. Kod nas je to sigurno rođenje bebe, to je nešto što daje pečat ljubavi, sreći i mi sada zajedno gradimo naš mali svemir u kojem oboje uživamo. Kada se volite i volite iste stvari, onda problema nema.

Obično mame imaju najbolje prijateljice, sestre, svoje majke koje pitaju za savjete kada je riječ o roditeljstvu. Ko je Vama dao najbolji savjet?
– Najbolji savjet je bio da sve saslušamo, poslušamo, ali da na kraju sami procijenimo šta je u tom trenutku najbolje za naše dijete. Svi koji su iskusili roditeljstvo dat će vam savjet, naravno u najboljoj namjeri. Bilo je savjeta od „nemojte učiti na ruke“, „nemojte cuclu davati“, „neka doji svaka dva sata“, ali jedan od najboljih savjeta je onaj doktorice, koja nam je rekla da ne budimo dijete dok spava (smijeh). Tako smo izbjegli neprospavane noći, jer je Hana od prvog dana spavala od 22 do sedam ili osam sati ujutro. I da, nikad nije bila gladna.

Kako ste upoznali suprugu?
– Spojila nas je profesija. Oboje smo novinari, a upoznali smo se na „TV1“, gdje smo bili dio informativne redakcije i tako je sve počelo. Prvo zajedničko druženje s kolegama, a onda smo polako odvajali vrijeme za sebe. Tako se rodila ljubav, koja je na kraju krunisana i brakom.

Čime se trudite da je svakodnevno iznenadite?
– To ne može nikad biti ista stvar, danas je to neki slatkiš, sutra cvijet, doručak. Uživamo u malim stvarima, volimo iste stvari i trudimo se iz dana u dan jedno drugo iznenaditi, izmamiti osmijeh na lice. Uživati u životu i ljubavi.

U kakvoj porodici ste odrasli?
– Punoj ljubavi. Roditelji su bili uvijek tu, trudili se, davali sve od sebe da mene i sestru izvedu na pravi put i mislim da su uspjeli. Isto tako, znam da im se nikad neću moći dovoljno zahvaliti i odužiti za sve što su uradili za nas. Kao i mnoge porodice i moja je imala probleme, tragedije, bolesti, većinu smo pobijedili i neke borbe još traju, ali zajedno smo jači i zajedno možemo sve.

Godinama ste igrali fudbal i slovili čak za jednog perspektivnog igrača. Zbog čega ste odustali od fudbala?
– Ko vam je to rekao (smijeh)? Šalim se, naravno, fudbal je moja prva ljubav, trenirao sam, igrao desetak godina. Neki kažu da sam bio dobar, ja kažem da nisam bio loš, ali, u jednom trenutku život me je odveo na drugu stranu. Ipak, to je jedan od najljepših perioda života, upoznaš mnogo ljudi i s mnogima od tih sam i danas u kontaktu i često znamo odigrati utakmicu. Otišao sam za školom i ipak ne žalim, jer znam da ne možemo svi biti Džeko.

Trenutno radite kao sportski novinar, na koji način čuvate i njegujete strast prema poslu?
– To je ljubav, i traje godinama. Mislim da sa istim žarom idem na posao i danas kao što sam išao prije 15 godina. Zaista volim ovo što radim, jer da je drugačije, ne bih vidio ni smisao toga. Raditi u sportu je nešto posebno, čak i u trenucima kada ne radim, nisam na poslu, ja praktično radim, gledam utakmice, pratim sport, čitam analize i u tome uživam. Uz sve to, na „Novoj BH“ imamo vrhunske uslove za rad i priliku da izvještavamo, pratimo i komentiramo najzanimljivije sportske događaje, što je dodatni motiv, kako za mene, tako i za ostale kolege.

Čime se naročito ponosite u karijeri i privatnom životu?
– Ponosim sa činjenicom da mi je neko kao mladom momku od 20 godina dao priliku da radim na televiziji, vjerujem da sam je iskoristio i hvala im na tome. Radio sam različite TV formate, ali uvijek sam težio sportu i sportskoj redakciji, jer je to moj život i profesionalno opredjeljenje. Ponosan sam što aktivno 15 godina pratim Fudbalsku reprezentaciju BiH, s nestrpljenjem očekujem prenos EURO 2020 na matičnoj televiziji, i to mi u poslovnom smislu znači kao kruna rada. Raduje me što sam i danas najmlađi komentator jedne utakmice Reprezentacije, što sam imao priliku raditi sa sportskim i ljudskim veličinama i od svih tih sjajnih ljudi sam nešto i naučio. Privatno sam ispunjen, zadovoljan, veoma ponosan porodicom i prijateljima. Sretan sam zbog činjenice da se i danas družim s ljudima sa kojima sam se družio kada smo imali šest ili sedam godina. Danas smo svi dobri muževi, tate, ali isto tako prijateljstvo „ne trpi“, što me veseli.

Kako izgleda Vaše privatno vrijeme?
– Trudim se da isplaniram i maksimalno iskoristim slobodno vrijeme, najčešće je to u prirodi s porodicom, družim se s prijateljima, idem na utakmice, u teretanu, na fudbal, obilazim Bosnu i Hercegovinu. Slobodno vrijeme mi je kvalitetno iskorišteno i najvažnije je da sam uvijek okružen dragim ljudima.

Kako izgleda vrijeme kada ste samo tata?
Uvijek sam tata (smijeh). Imam male rituale sa svojom djevojčicom, naš mali svijet, u kojem imamo svoje tajne, u tome uživam i to su zaista posebni trenuci. To sve tate znaju.

Kako planirate odmore i koja Vam je omiljena destinacija?
– Zavisno od dužine godišnjeg odmora, ali nema tu mnogo dileme. Odmor od nekoliko dana provodim u BiH, obilazeći njene ljepote, dok ljeti, naravno, najviše volimo otići na more. Zanzibar je od svih destinacija na mene ostavio poseban dojam. On je neotkriveni raj. Siguran sam da ću se vratiti u tu magičnu i lijepu zemlju.

U posljednje vrijeme svjedočimo odlivu obrazovanih pa čak i zaposlenih ljudi, koji sreću traže u inozemstvu. Na koji način danas u kontekstu svega što živimo razmišljate o Bosni?
– Ljudi idu tamo gdje im je bolje ili gdje misle da će im biti bolje. U svom okruženju imam prijatelje, bliske rođake koji su odlučili sreću potražiti daleko od kuće i kažu da nisu mnogo pogriješili i ja im vjerujem.

Vidite li Vi svoj život van granica BiH?
– Nikada, ni u jednom trenutku u mojoj porodici se nije razmišljalo na taj način. Ne znam šta sutra nosi, ali previše volim porodicu i BiH da bih mogao otići.

 

Foto: Zlatan Menković, Spektroom studio / Lokacija: Ibis Styles Sarajevo / Make-up: Sara Visintin

 

Pročitajte još